U svom istraživanju su naučnici koristili nove i arhivske podatke prikupljene pomoću teleskopa Hubble u procesu traganja za isparenjima koja se formiraju kada se led na površini pretvara iz čvrstog u gasovito stanje.
Tim naučnika predvođenih Lorenzom Rothom na KTH Kraljevskom tehnološkom institutu u Štokholmu u Švedskoj je analizirao podatke koje je prikupio Hubbleov spektrograf 2018. godine, kao i fotografija napravljenih između 1998. i 2010. godine. Ultraljubičaste fotografije je napravio instrument STIS 1998. godine prikazuju "šarene vrpce elektrificiranog plina nazvane auroralne trake".
Naučnici su ranije vjerovali da je atmoski kiseonik možda uzrokovao razlike između UV fotografija koje su nastajale vremenom, međutim, korištenje podataka kosmičkog spektrografa Ruthov tim je ustanovio da u mjesečevoj atmosferi atomski kiseonik jedva da postoji. Zbog toga je morao postojati drugi razlog za pomenute razlike.
Temperatura na ekvatoru Ganymedea je mogla postati dovoljno visoka da led na površini otpusti nešto molekula vode. Kada su naučnici analizirali relativnu raspodjelu aurore na UV fotografijama, otkrili su da se razlike među njima poklapaju s onim gdje bi se voda očekivala u atmosferi mjeseca.
Prethodna istraživanja su pokazala da bi Ganymede mogao sadržavati više vode nego svi naši okeani. Okean ovog mjeseca se nalazi vjerovatno oko 160 kilometara ispod površine tako da isparenja ne potiču od okeana. Voda na površini je zaleđena zbog temperature mjeseca.
Ovo otkriće dolazi nakon što je Evropska svemirska agencija svoju nadolazeću misiju nazvala JUICE, odnosno JUpiter ICy Explorer. Lansiranje se očekuje 2022. godine, a dolazak na Jupiter 2029. godine. Potom će uslijediti trogodišnje analiziranje planete i njena tri najveća mjeseca. JUICE će se posebno posvetiti Ganymedeu kao planetarnom tijelu i mogućem staništu.
NASA-ina misija Juno proučava Ganymede i Jupiterovo okruženje od 2016. godine.
