Nedaleko od Konjica, u planinskom, gusto pošumljenom području uz rijeku Neretvu, nalazi se 'Titov bunker'. Zaista je fascinantna činjenica da je ova tajna Atomska ratna komanda ili ARK/D-0 izgrađena radi zaštite jugoslovenskog predsjednika Josipa Broza Tita i njegovih bliskih saradnika u slučaju atomskog sukoba.
Ako želite da posjetite Titov bunker, možete da rezervišete turu uz pratnju vodiča. Posjete u prosjeku traju 90 minuta i počinju u 9 i 12 h. Cijena za strane državljane iznosi 40 KM odnosno 20 EUR; domaći posjetioci plaćaju 20 KM.
Možete koristiti organizovan prevoz iz Konjica, ali možete poći i svojim kolima. Nakon što prođete kroz kapiju vojnog kompleksa koji obezbjeđuju vojnici bosanske vojske, možete parkirati auto u blizini nekih neupadljivih kuća.
Izgradnja bunkera koja je započela 1953. godine bila je među najbolje čuvanim jugoslovenskim vojnim tajnama tog vremena. Građevinski radnici su pažljivo birani i morali su da potpišu ugovor o ćutanju. Štaviše, svi članovi osoblja imali su najvišu bezbjedonosnu dozvolu.
Timovi radnika su se često mijenjali, tako da niko ne bi znao previše o bunkeru. Radnici su tamo dovođeni zavezanih očiju, kako ne bi znali njegovu tačnu lokaciju. A nakon završetka gradnje, ni 16 pripadnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) zaduženih za održavanje objekta nisu otkrili tajnu. Bili su dobro plaćeni i imali su mnogo privilegija, ali im nije bilo dozvoljeno da napuste zemlju ni pod kojim uslovima...
I tako je bunker ostao u strogoj tajnosti više od 50 godina. Čak je nepoznato da li je Tito ikada vidio ovaj bunker. Da, znamo da je Tito posjetio Konjic četiri puta – ali navodno zato što se tamo nalazila važna fabrika municije. Njegova posljednja posjeta bila je 1979. godine, godinu dana prije njegove smrti. Pa, moguće je da je i on tom prilikom posjetio 'svoj' nuklearni bunker, ali nema dokaza da je ikada bio ovdje...
Obilazak počinje iz jedne od kuća koje su skrivale ulaze u bunker i služile kao stambeni prostor za tehničko osoblje. Duž hodnika u prvoj kući prolazite kroz metalna vrata debljine 1,20 metara koja štiti tunel koji vodi do srca bunkera, dubokog 280 metara i dugačkog 202 metra. Temperatura u bunkeru je između 21° i 23°C, a vlažnost 60-70%, što znači da su podzemni uslovi za život gotovo optimalni.
Raspored prikazuje kompleks u obliku slova U sastavljen od 12 blokova. Vodič će vam objasniti da ovaj ogromni objekat sadrži preko 100 soba, uključujući spavaonice, dvije velike konferencijske sale, pet operativnih centara, dvije kuhinje, pet velikih kupatila i kriptografski centar. A usred svega toga, u Bloku 8, nalazila se Titova privatna rezidencija.
Zamislite samo kakav je to ogroman kompleks: podzemni objekat od 6500 kvadratnih metara bio je projektovan da funkcioniše kao vojni komandni centar i sklonište za 350 ljudi, koji su ovdje mogli da budu zaštićeni i smješteni do šest mjeseci. Troškovi izgradnje iznosili su 4,6 milijardi američkih dolara (što je ekvivalentno 26 milijardi u današnjoj valuti).
U martu 1992. godine, tokom rata koji je doveo do raspada Jugoslavije, Jugoslovenska vojska je naredila njegovo rušenje. Međutim, bosanski pripadnici vojnog odreda odbili su da izvrše naređenje i predali su objekat separatističkoj bosanskoj vladi. Bunker sa svim svojim namještajem i opremom ostao je netaknut. Impresivno je vidjeti komunikacioni pult gdje je ovo naređenje registrovano na traci...
Obilazak traje skoro 90 minuta. Biće vam dozvoljeno da posjetite telefonsku centralu, sistem klimatizacije, rezervoar za vodu... Možete dodirnuti potpuno nove teleks štampače sa žutim papirom iz sedamdesetih godina. Vidjećete uređaje i komunikacione sisteme za koje niko tada nije ni znao da postoje. A ima i staromodnih crvenih telefona, koji su korišćeni za direktan kontakt sa Vrhovnom komandom.
Bunker je mogao da izdrži nuklearni napad od 25 kilotona TNT-a, mnogo više od bombi detoniranih iznad japanskih gradova Hirošime i Nagasakija 1945. godine.
A da li je postojao izlaz u slučaju potrebe? Da, bunker je imao osam alternativnih izlaza, koji su vodili do vrha planine. Ovi izlazi se nisu mogli naći ni na jednoj mapi!
Sve u svemu, zaista je nevjerovatno iskustvo istražiti ovo atomsko sklonište koje je trebalo da se koristi u slučaju nuklearnog napada u vremenima Hladnog rata. Sve ovo zaista izgleda kao ulazak u prošlost Jugoslavije.
Na kraju ture, bićete sigurno impresionirani ovim ogromnim građevinskim poslom – najvećim atomskim skloništem i jednim od najvećih podzemnih objekata ikada izgrađenih u bivšoj Jugoslaviji. ARK/D-0 je, nesumnjivo, jedan od najbolje očuvanih primjera društvenog, ideološkog i vojnog sistema socijalističke Jugoslavije.
(Fotografije: Marianne van Twillert-Wennekes, Paul Wennekes)
Tekst i fotografije su zaštićene autorskim pravima, prenošenje je dozvoljeno uz postavljanje linka i isticanje autora i izvora.
