Darko Hudelist, poznati zagrebački novinar koji je tokom 2000-ih boravio u Beogradu i često se viđao s Aleksandrom Vučićem, tada visokim funkcionerom stranke Vojislava Šešelja, osuđenoga ratnoga zločinca, zapisao je, između ostaloga, što se dogodilo dan nakon što je 21. maja 2006. Crna Gora obnovila nezavisnost:
„U proljeće 2006. Vučić me pozvao k sebi doma. Dogovorili smo sastanak za ponedjeljak, 22. svibnja u 14 sati. Planirali smo nešto duži razgovor, više se ne sjećam koje su sve teme bile na dnevnom redu, no kad sam ušao u Vučićev stan, iznenadio sam se.
VUČIĆ JE LEŽAO na naslonjaču ili ležaljci pokraj trosjeda (ili četverosjeda, zaboravio sam), TOTALNO ONERASPOLOŽEN, DEPRIMIRAN i GOTOVO BOLESTAN.
Nikad ga nisam vidio tako UTUČENOG i OBESHRABRENOG – ni prije ni poslije. Razlog?
Prethodnog dana, u nedjelju 21. svibnja 2006, održan je referendum o neovisnosti Crne Gore, na kojem je 55,5 posto Crnogoraca zaokružilo odgovor ‘da’. Crna Gora je zahvaljujući tom referendumu i službeno postala samostalna država, izdvojena iz dotadašnje, ionako krhke, federacije Srbije i Crne Gore (SCG).
Bio je to događaj s kojim se deklarirani srpski nacionalist Vučić NIKAKO NIJE MOGAO POMIRITI”.
