Obaveze
Tvrdi da su ispoštovali sve ugovorne obaveze, što nijesu uradili Opština Kolašin i država u rješavanju imovinsko-pravnih pitanja. Burzanović je naveo da je donijeta odluka o javnom interesu, kako bi se sprovela eksproprijacija, ali sa pogrešno navedenim parcelama, iako su im dostavili precizne i tačne podatke. Zbog toga je traženo poništenje te odluke, koja je donijeta više od godinu nakon potpisivanja ugovora o koncesiji.
“Mi smo završili svoje obaveze, a država u roku nije svoje, a nama je na osnovu ugovora iz maja 2017. godine istekla prva faza od godinu za izradu glavnog projekta i rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, jer je odluka donijeta u julu 2018. godine. Samom odlukom se ne rješava eksproprijacija, već tek predstoji”, kazao je Burzanović dodajući da su na osnovu te odluke isplatili sredstva za eksproprijaciju, ali da su uspjeli da uknjiže samo državne, a ne i privatne parcele.
Kaže da su, znajući da im je prva faza istekla u maju 2018, tražili produženje, te da su uputili devet zahtjeva i urgencija, ali da ni na jednu nijesu dobili odgovor. Na deseti su, kako je naveo, dobili ponudu za zaključenje novog ugovora, čime su, kako tvrdi, dovedeni u zabludu. Vlada je, naime, krajem decembra 2020. donijela odluku o prestanku odobravanja izgradnji mHe do formiranja komisije za kontrolu postupka izdavanja, ali do danas nemaju informaciju da li je ta komisija ikada formirana, ko su članovi i da li je išta nakon tri godine odlučeno. Koliko su bili kooperativni, ističe, pokazuje i to što su potpisali izjavu da se odriču prava na žalbu u slučaju da dođe do potapanja mHE Slatine zbog izgradnje HE na Morači.
“Sam projekat mHE bio je zamišljen kao podrška lokalnih mjestima, jer se radi o malim HE, gdje se odgovornost prebacuje na investitora da investiciju dovede do kraja, zaposli određeni broj lokalaca, pomogne putnu, vodovodnu i elektro infrastrukturu, a da kasnije pređe u vlasništvo CEDIS-a. Ugovor o koncesiji je predviđao da nakon 30 godina uradimo rekonstrukcije mHE kako bi prešla u vlasništvo države. Sagledavajući to da smo mi samo korisnici vodnog potencijala određeni broj godina, nama ništa drugo nije ostalo nego da podnesemo tužbu, jer smo iscrpili svaki mogući mehanizam za realizaciju projekta, izgubili vrijeme i pretrpjeli veliku materijalnu štetu”, kazao je Burzanović.
Rokovi
Slaven Burzanović, koji je bio direktor u ovoj kompaniji do 2020. godine, kazao je da se država i Opština nijesu pridržavale rokova, te da su na neka dokumenta, čiji je rok bio 100 dana, čekali preko 14 mjeseci, a na pojedina mišljenja četiri-pet mjeseci, iako je zakonski rok bio deset dana.
“Ministarstvo ekonomije je vješto izbjegavalo naše zahtjeve za produženje prve faze, dok je uredno dostavljalo zahtjeve za produženje garancije iz godine u godinu i za izradu energetskog bilansa”, kazao je Slaven Burzanović dodajući da su za eksproprijaciju potrošili 52,8 hiljada eura, ali da imovina nije prenijeta u njihovu svojinu zbog nepostupanja državnih organa.
Sutkinja Privrednog suda Marija Adžić je odredila da na idućem ročištu kao svjedok bude saslušan predstavnik revidenta i stručnog nadzora Ljubiša Bošković.
BBH traži da sud utvrdi da je ugovor o koncesiji raskinut, dok iznos štete i izmakle koristi još nijesu precizirali. Optužuju Vladu da nije pokazala volju da se ugovor o koncesiji realizuje, dodajući da je do kašnjenja došlo zbog čekanja na planski dokument i propusta prilikom rješavanja imovinsko-pravnih odnosa. Navode da je država na osnovu inicijative političkih partija prekinula postupak odobravanja izgradnje mHE, „radi omogućavanja pojedinim licima prikupljanja političkih poena“ i vođenja političke borbe protiv njih, iako su u svemu postupali savjesno. Država s druge strane odbacuje odgovornost, tvrdeći da u ovom slučaju nije bilo nezakonitog i nepravilnosti postupanja njenih organa.
