Neđelja, 17 časova. Dončića krivina, prva krivina na putu Kotor - Trojica, sa koje ,,puca“ pogled na kotorski zaliv, ili kako bi Kotorani rekli, grad na pjat. Ovo je već više neđelja zborno mjesto učesnika patriotske auto-kolone u drevnom gradu. Već je pristiglo nekoliko automobila. Na bankini pored puta dočekuje me transparent sa porukom: „Kotor izdati te neće dok se zemlja oko sunca kreće“. Polako pristižu i ostali, jedan po jedan automobil iz kojih se vijore crvene crnogorske zastave, formirajući kolonu.
Dok se čeka vrijeme polaska, obavljaju se posljednje pripreme. Neko učvršćuje barjak, provjerava da li, kako Kotorani po bokeški kažu, lijepo figura, je li sigurna još koja zastava i izlijepljena ostala crnogorska obilježja. Dogovara se tačna ruta prolaska kolone, o čemu učesnici obavještavaju policijske službenike.
Policija im predočava pravila koja se moraju ispoštovati tokom auto-kolone, u protivnom slijede prijave i kazne. Do sada, kako se moglo čuti, nije bilo problema, nesuglasica ili incidenata. Tako je bilo i danas.
Zastave sa prozora i krovova automobila se viju a sa njima i ona energija koja se ne da opisati, sa sviješću da se kreće u misiju čistu, onu koju srce diktira u ljubavi prema svojoj državi. Odzvanjaju patriotske, crnogorske pjesme. Do ,,daske“ odvrni tu sa ,,Sa korita Ivanova“ ili onu „Nema zbora“ , baš kako što nema zbora da nam neko može uzeti državu i ukrasti ljubav prema Crnoj Gori - čuje se najglasniji među njima. Ostali učesnici kolone pjevaju, razgovaraju, šale se..
Jedan srednjovječni gospodin kaže: „Politika nas je razdvojila, podijelila narod“, na šta mu sugrađanka odgovara: „Politika nas jeste razdvojila ali ljubav prema državi nas je spojila. I ova pozitivna spontana okupljanja i druženja održavaju nam pozitivan duh u ovim sumornim vremenima. Ko nije sa nama ne zna šta propušta“. Mladić sa zvučnikom u ruci hoda pokraj kolone, čuju se zvuci crnogorske himne, „Oj, svijetla majska zoro, majko naša Crna Goro, sinovi smo tvog stijenja i čuvari tvog poštenja... “
Slijedi znak da je vrijeme da se krene, 18 je sati i kolona kreće, čuvajući poštenje Crne Gore, reći ću. Polako se spuštamo ka Škaljarima, uključujemo se na glavnu saobraćajnicu, pod budnim okom policije koja omogućava nesmetano kretanje kolone, a čiji službenici su raspoređeni na više lokacija duž cijele rute kuda prolazi kolona. Lagano se približavamo centru grada, i nailazimo na Kotoranina, koji svake neđelje strpljivo čeka da naiđe auto-kolona kako bi ih snimio. Učesnici kolone ga pozdravljaju... Nastavljamo glavnom saobraćajnicom pored Starog grada, gdje nailazimo na službenika policije, koji takođe snima auto-kolonu. I njega pozdravljaju.
„Evo snimaju nas, snimaju tablice. A neka snimaju, rade svoj posao“. Vozimo prema Dobroti.
- Pogledaj ga, neće ni da podigne glavu, neće da nas pozdravi - komentariše mladić koji prolazi pored puta. Odmah nakon toga, srednjovječna nasmijana žena, zastaje i pozdravlja kolonu sa obje ruke. Prolazimo pored kuće jednog kotorskog, sada već bivšeg funkcionera, čiji roditelji , svake neđelje izađu na terasu da sa zastavom pozdrave auto-kolonu. Sa onom finoćom i dostojanstvom koje imaju autohtone bokeške familije, a oni su jedna od takvih.
- Evo ih, tu su, i danas su izašli. Bravo - zadovoljno komentarišu.
Vozimo se dalje.
- Evo ih, i oni su tu, ali viđi ovo, danas nijesu iznijeli zastavu, svaki put nas pozdravljaju sa zastavom... - čude se.
Nastavljamo put kroz Dobrotu i na jednoj lokaciji gdje učesnike kolone tradicionalno pozdravlja nekoliko sugrađanki, ovog puta nije bilo nikog i opet čuđenje koje je kratko trajalo, jer su ubrzo obaviješteni da sugrađanke iz objektivnih razloga nijesu mogle izaći da ih pozdrave. Tada shvatam da učesnicima kolone posebno zadovoljstvo pričinjava kada ih sugrađani čekaju i pozdravljaju zastavama i istom onom količinom patriotizma koja prati sve njih u koloni i prosto struji u svim automobilima, časno za svoju državu i kako dolikuje energiji nesputane mladosti. Isto tako obraduje ih i kada slučajnici prolaznici zastanu, osmijehnu se, mahnu u znak pozdrava ili blenduju svjetlima, a mnogi i dugim sirenama iz automobila sa kojima se kolona susreće. Kažu, da su poseban adrenalin osmijesi na licima i da na taj način, pa i prolazu, bodre jedni druge.
Na potezu auto-kampa, kroz Dobrotu nekoliko sugrađana sa porodicama je pored puta sa zastavama. Ista slika i malo dalje, na Svetom Stasiju, odakle se kolona spušta na takozvani donji, priobalni put. Tokom prolaska tom dionicom, ista atmosfera, pojedini građani ispred svojih domova, na ulici čekaju da pozdrave kolonu okićenu zastavama. Posebno oduševljenje je kada ih sa balkona samostana pozdravljaju kotorske časne sestre. One su u ovom kraju po tradiciji uvijek bile i ostale primjer dobrote, humanosti, mira i blagosti, baš kao dobre vile.
Vidim pored puta i koleginicu, novinarku sa prijateljima, pozdravljaju kolonu i to sa parapeta ( priobalnih kamenih zidova) uz dug i gromoglasan uzvik „toooo, svaka vam čast“, „za našu jedinu Crnu Goru“. Na pozdrave im se uzvraća sirenom, mahanjem, osmijesima. Neko sa parapeta gromoglasno uzvikuje „bravo, kraljevi“. Malo kasnije slijedi i ružna scena, kada je jedna sugrađanka učesnike kolone „pozdravila“ sa podignuta tri prsta, a jedan prolaznik je doviknuo „mrš“. Učesnici kolone na ovakve provokacije ne reaguju, mirno nastavljaju svojim putem. Ima i negodovanja kada prolazeći pored pojedinih kuća vide da domaćin nije izašao, pa slijedi komentar „vala ako već neće u auto-kolonu, mogao je izaći makar ispred kuće da nam mahne“.
Nakon prolaska rute donjim putem, uključujemo se ponovo na glavnu saobraćajnicu, pravi se krug do kružnog toka, a onda opet prolazimo glavnom saobraćajnicom i nastavljamo vožnju prema Perastu i Risnu. Uz put srijećemo i službenike policije koji su rsapoređeni na više lokacija. Neki stoje mirno i ne reaguju, dok ima onih koji se ispod maske nasmiju ili podignu ruku u znak pozdrava.
- Ovaj je naš... ovaj nije... ovaj nas na oči ne može viđet - neki su od komentara na račun policije.
- Ne pripadam nijednoj partiji, to me ne interesuje, radim svoj posao pošteno, niko mi nikad ništa nije dao, ne interesuju me partije, samo moja država Crna Gora. Evo danas kada treba da odmorim, da budem sa porodicom, ja se vozim... I nije mi žao, srce me vuče i kaže da treba da sam danas ovdje, sve za državu i tako će biti vazda - komentar je učesnika auto-kolone. Slično razmišljaju i ostali.
- Kao što vidite ovdje nema partija, funkcionera, naša jedina partija je država Crna Gora, nemamo organizatora, nemamo novac, ovo ovdje su slobodni građani iza kojih ne stoji niko, a koje je povezala i izvela na ulicu samo jedna stvar, ljubav prema našoj Crnoj Gori - poručuju učesnici auto-kolone.
Prošli smo kroz Perast, potom nastavili put do Risna i nazad. U Kotor stižemo nešto poslije 20 sati. Na pumpi u Škaljarima vožnja, ja ću je nazvati, kolone ljubavi se završava.
„Adio ljudi, vidimo se opet u neđelju na istom mjestu, još brojniji, jači, bolji i složniji, svi za Crnu Goru, našu jedinu svetinju“.
