Godina na izmaku nije značajnije izmijenila karakter crnogorskog društva. Pokazala je samo da su promjene nakon 2020. puno utemeljenije i dugotrajnije nego što se moglo naslutiti u ranijim fazama razvoja crnogorske demokratije. Opšta radikalizacija, klerikalizacija i etnonacionalizacija društva sad su sastavne komponente svega što politički živimo.
Kad bi crnogorsko društvo bilo liberalne demokratije, 2023. bi se mogla nazvati godinom izbornih pobjeda PES-a, tj. njegova dva lidera. Formalno drugi čovjek tog pokreta uz značajnu razliku pobijedio je obnovitelja crnogorske države Mila Đukanovića, dok je Spajić uspio da postane premijer i očuva privid jedinstva stranke. Međutim, kako Crna Gora nije demokratski konsolidovana a još manje liberalna, to je zapravo trijumf uticaja, prije svega, srpskih službi.
9Medijska infrastruktura i logistika u sadejstvu ostalih nedozvoljenih vidova političke pomoći zapravo je razlog skoro svih političkih procesa od kad je nastupilo oslobođenje, pa sve više podsjeća na scene iz postapokaliptičnih filmova u kome je jedina vremenska odrednica prije ili posle nuklearne katastrofe.
Niti je Milatović istinski pobjednik, a još manje je Spajić formirao Vladu. Ovaj prvi kao političar takvu trku bez ove vrste suplementacije ne bi mogao da trči dok Spajićev kabinet predstavlja izraz diktata. Dakle, formalno pobjeda mladih političara i prividna demokratizacija pretvorila se u sopstvenu antitezu - pobjedu Vučićevog režima i poraz crnogorskog društva.
Međutim, ključni poraz ne leži u personalnim i sitnim političkim prevarnostima, bestidnoj servilnosti ili nipodaštavanju nacionalnog, crnogorskog. Suština našeg poraza je u predaji. Nikad zabilježenoj predaji u hiljadu godina državne tradicije. Na sve pomenuto nema niti se artikuliše smislena politička akcija. Tu jednaku odgovornost imaju opozicija i intelektualna elita, odnosno ono što je od nje preostalo.
Posljednji odstrel novinara Gradske RTV, Tamare Nikčević i Đorđa Šćepovića paradigma je svega što nam se politički dešava. Nezaustavljiva lavina agresije i muk. Njemački pastor Nimeler je to davno opisao. Za koga su došli već znamo, na koga idu naslućujemo, a ko brani ne znamo.
