Kovačević podsjeća na proceduru upisa nepokretnosti koja je ustanovljena nakon 1984. godine, kada je stupio na snagu Zakon o izradi katastra nepokretnosti, i pravila koja su tada važila.
“Te 1984. godine Crna Gora prvi put radi svoj katastar, gdje se utvrđuje svojina nad nepokretnostima. Tri godine kasnije 1987. počinje da se primjenjuje uputstvo Republičkog zavoda za geodetske imovinsko-pravne poslove (preteča današnj e Uprave), koji je bio na državnom nivou, pri Sekretarijatu za finansije. Po tom uputstvu definisano je kako se upisuju pojedine nepokretnosti, a razlog za njegovo donošenje bio je, koliko mi je poznato, neujednačenost prilikom upisa. Tada je preporučeno da se svi pravoslavni vjerski objekti upisuju na Mitropoliju crnogorsko-primorsku, svi islamski vjerski objekti na Islamsku zajednicu u Crnoj Gori, a svi katolički objekti na Barsku biskupiju, odnosno i Biskupski ordinarijat Kotor”, podsjeća Kovačević.
VN: Nakon donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, pažnja javnosti i stručne i laičke usmjerena je prema Upravi za nekretnine kao organu koji raspolaže katastarskim podacima o upisu nepokretnosti. Koje sve obaveze proističu iz Zakona o slobodi vjeroispovijesti, a usmjerene su prema resoru na čijem ste čelu? Da li ste spremni da tim obavezama odgovorite?
KOVAČEVIĆ: Nijesmo iznenađeni interesovanjem javnosti, jer javnost treba da zna, ali jesmo načinom kako se podaci ponekad u javnosti interpretiraju i koriste, često i u dnevno-političke svrhe. Evidencija katastra nepokretnosti, na što sam uvijek ukazivao, izrađuje se i unapređuje samo uz aktivno učešće građana i pravnih lica. U ovom kompleksnom procesu izuzetno je značajna saradnja državnih organa i organa lokalne samouprave. Što se tiče Uprave za nekretnine, profesionalno ćemo odgovoriti na obaveze koje proističu stupanjem na snagu Zakona o slobodi vjeroispovijesti i pravnom položaju, dakle sve ćemo ispoštovati u skladu sa zakonskim ovlašćenjima i pravovremeno.
VN: Što je obaveza resora na čijem ste čelu?
KOVAČEVIĆ: Članom 63, stavom 2 Zakona propisana je obaveza Uprave za nekretnine da izvrši upis zahtjeva za upis prava državne svojine, a koji podnosi Uprava za imovinu, i to u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva, o čemu se bez odlaganja obavještava vjerska zajednica koja koristi vjerske objekte i zemljište.
VN: U javnosti se već pojavljuju podaci iz izvoda koje ste proslijedili Upravi za imovinu. Koje su opštine, odnosno vaše područne jedinice dostavile podatke, ko još to nije učinio i kada će?
KOVAČEVIĆ: Upravi za imovinu smo proslijedili sve katastarske podatke o upisu vjerskih objekata osim za opštine Podgorica, Kotor, Herceg Novi i Plužine. Ti podaci biće proslijeđeni do kraja naredne nedjelje. Smatram da je Uprava za nekretnine spremna da odgovori svim obavezama koje proističu iz primjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti, iako se u javnosti, u posljednje vrijeme, pojedinim neopreznim komentarima stvara slika da ovaj organ nema stručnog potencijala da obavi povjerene poslove. To u krajnjem najbolje demantuje naša participacija i ostvareni rezultati u svim brojnim postupcima od državnog interesa.
Ipak, moram podsjetiti javnost da već duži period imamo evidentan problem sa kadrom, jer obim poslova je značajno veći u odnosu na prethodni period, a broj izvršilaca manji ili je ostao isti. U svakom slučaju, organizacija rada u područnim jedinicama u potpunosti će biti usmjerena na ažurno uzvršavanje svih redovnih obaveza.
VN: Kad već pominjete izvjesne sumnje, tačno je da ih ima prema dijelu zaposlenih u pojedinim područnim katastarskim jedinicama… Kako to komentarišete?
KOVAČEVIĆ: I ja sam imao prilike da pročitam u medijima da se, prije nego što je proces dokazivanja vlasništva uopšte započeo, spekuliše o odgovornosti službenika Uprave za nekretnine. Sa pozicije koju vršim, a poštujući ustavno načelo prezumpcije nevinosti, ne bih sebi dao za pravo da nagađam o bilo čijoj krivičnoj ili drugoj odgovornosti, budući da se ovim poslovima u državi bave drugi organi i institucije. Ali, kao što sam to uvijek činio, pozivam da upravo ti organi u zakonskoj proceduri utvrde sve činjenice kako se Uprava za nekretnine i njeni zaposleni ne bi neosnovano sumnjičili.
VN: Kažete da je bitan period stvaranja podataka…
KOVAČEVIĆ: Svakako. Period stvaranja podataka je veoma bitan, ali ne u odnosu na prelomne istorijske događaje, već zbog same činjenice što uslovi u kojima se radilo izlaganje podataka na javni uvid, način rada i kontrola podataka koji su pripremani isključivo u analognoj formi, nije mogla biti ni približno na nivou koji se sada primjenjuje zahvaljujući korišćenju savremenih softverskih rješenja, baza podataka i lakše dostupnosti relevantnih podataka. Kao i do sada, Uprava za nekretnine će raditi saglasno zakonskoj regulativi i ne treba prejudicirati bilo kakve probleme, tim prije što postoje i veće instance.
VN: Kako komentarišete slučaj u Danilovgradu? Vaši podaci koji su dostavljeni Upravi za imovinu, a koje je objavila Pobjeda, pokazali su da su samo dva groblja u ovoj opštini vlasništvo države, a sva ostala u vlasništvu Mitropolije crnogorsko-primorske?
KOVAČEVIĆ: Ovaj slučaj uzburkao je javnost, posebno Danilovgrađane, kao što sam i sam. Naši podaci pokazali su činjenično stanje i otvorili pitanje upisa nepokretnosti u periodu devedesetih godina prošlog vijeka. Ali, treba imati u vidu nekoliko stvari.
VN:Kojih?
KOVAČEVlĆ: Prije nego što odgovorim moram da kažem da laička, a dijelom i stručna javnost ne razumije na pravi način kompleksnost procesa izrade katastra nepokretnosti. Zato je neophodno ukazati na par činjenica.
Katastar kao jedinstvena evidencija nepokretnosti teritorije Crne Gore rađen je u postupku koji je podrazumijevao izlaganje podataka premjera na javni uvid i utvrđivanja stvarnih prava na nepokretnosti. Taj postupak započet je 1986. godine i u kontinuitetu traje i danas. Sve do tada, dakle do 1986. godine, postojala su dva pravna sistema evidencije: tapijski sistem (koji se primjenjivao na većem dijelu teritorije) u formi popisnog katastra i tzv. austrougarski zemljišno-knjižni sistem, na Primorju.
Nepreciznost prilikom upisa u popisni katastar, a posebno uzimajući u obzir vrijeme izrade premjera i formiranja novog katastra, te indiferentnost imalaca prava da učestvuju u postupku izlaganja u znatnoj mjeri je uticalo na konačan ishod upisane pokretnosti i imalaca prava.
VN: Građani Danilovgrada najavili su da će se obratiti Upravi za imovinu i tražiti da reaguje, što u krajnjem i Vama donosi nove obaveze oko prepisa…
KOVAČEVIĆ: Zakonom o državnoj imovini koji je stupio na pravnu snagu 2009. godine, u članu 16, utvrđeno je da groblja predstavljaju lokalna dobra u opštoj upotrebi u svojini države, kojima raspolaže opština, dok je članom 52, kao i 53 istog zakona definisano da se zaštita prava svojine i drugih imovinskih prava u državnoj imovini vrši u skladu sa opštim propisima, a zaštitu imovinsko-pravnih interesa države i opštine vrši Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, odnosno organ koji odredi opština.
Dakle, kada imamo u vidu slučaj u Danilovgradu, onda je jasno što je put striktna primjena Zakona o državnoj imovini koji precizira da su groblja u svojini države kojima raspolaže opština. Obaveza Uprave za nekretnine je da postupi po zahtjevu Uprave za imovinu i opštine i izvrši prepis na onoga ko je vlasnik država.
Već sam kazao da je u ranijem periodu bilo vrlo malo interesovanja prema izlaganju podataka na uvid. Dešava se to i danas. Građani moraju da znaju da je katastar najpouzdaniji ako ga zajedno radimo sa građanima, odnosno vlasnicima nepokretnosti. To je prvi uslov za pouzdanost podataka.
Sagledati i u kakvim okolnostima je rađena jedinstvena evidencija nepokretnosti
VN: Kakva je praksa upisivanja nepokretnosti nakon 2006. godine, do obnove crnogorske nezavisnosti? Očekujete li da će biti problema sa dokazivanjem vlasništva i u tom periodu?
KOVAČEVIĆ: Upis prava u katastar nepokretnosti striktno je regulisan Zakonom o državnom premjeru i katastru nepokretnosti, te drugim zakonima čije se norme odnose na sticanje, prenos, ograničenje, odnosno prestanak stvarnih prava na nepokretne stvari.
U tom smislu nije ključno praviti distinkciju primjene zakonskih normi u odnosu na određeni istorijski događaj, kakav je nesumnjivo obnova crnogorske nezavisnosti, već je za izvođenje pravilnog zaključka neophodno sagledati u kakvim okolnostima je rađena jedinstvena evidencija nepokretnosti u Crnoj Gori.
Danas već imamo savremeniji i stručniji pristup u izradi evidencije nepokretnosti. Treba imati na umu da primjena zakonskih normi ne zavisi od očekivanja. Ja sam uvjeren da će se dokazivanje vlasništva nad vjerskim objektima sprovoditi na principijelan način u zakonskoj proceduri. Uprava za nekretnine će sve uraditi da profesionalno i blagovremeno odgovori na obaveze koje proističu iz naše nadležnosti.
OBAVEZE UPRAVA DEFINISAO ZAKON
VN: Kako je definisana saradnja sa Upravom za imovinu?
KOVAČEVIĆ: Saradnja Uprave za nekretnine i Uprave za imovinu regulisana je Zakonom o državnoj upravi kojim se uređuju poslovi državne uprave, njena organizacija, prenošenje i povjeravanje poslova, kao i druga pitanja od značaja za vršenje poslova države uprave, a u konkretnom slučaju i Zakonom o državnoj imovini, te procesno Zakonom o upravnom postupku.
Podsjetiću da je UZN, upravo na osnovu analize kvaliteta podataka katastarskih evidencija i sa ciljem njihovog poboljšanja omogućila da uvidom kroz web aplikaciju eKatastar, svaki korisnik sistema može na brz i efikasan način provjeriti sve informacije vezane za nepokretnosti i pravima na njima i na taj način, uz podnošenje zahtjeva i validne dokumentacije, izvršiti ispravku eventualnih grešaka.
