Pitanje je, međutim, ko će sve biti proglašen ,,političkim ambasadorom“ i po kojem kriterijumu, kao i da li će crnogorske diplomate zamijeniti ambasadori nove vlasti kojom dominira – anti-NATO i srpska politika.
Novi ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović najavio je da će na sljedećoj sjednici Vlade Zdravka Krivokapića „jedna od prvih odluka“ biti povlačenje „nekarijernih diplomata“ čija imena nije želio da saopšti, ali je naglasio da će sa dužnosti šefova diplomatsko-konzularnih predstavništava biti uklonjeno oko 20 crnogorskih diplomata.
Ostaće, kako je obećao ministar tokom gostovanja na Televiziji „Vijesti“, samo takozvane karijerne diplomate koje su „prošle obuku diplomatskih kadrova“.
ČISTKA
Ako se obistini ministrova najava, od 34 sadašnja ambasadora ili konzula u diplomatskoj službi će ostati svega njih – 14, koji su, prema ocjeni Radulovića, karijerne diplomate. Shodno tome, 20 „žigosanih“ su – politički namještenici prethodne vlasti.
Izjava Radulovića ukazuje da ministar smatra da je crnogorska diplomatija ugušena partijskim kadrovima te da, za četrnaest godina nezavisnosti, Crna Gora praktično nije izgradila profesionalnu diplomatsku ekipu.
Da li je mladi ministar, koji je upravo za vrijeme prethodne vladajuće koalicije predvođene DPS-om službovao u Rumuniji, svjestan teških ocjena o vlastitim kolegama i službi u kojoj je više od decenije – manje je bitno. Nova vlast je procijenila da je sada oko 60 odsto top diplomatskog kadra vezano za neku od partija dosadašnje vlasti ili za pojedine čelnike vlasti.
Najava o povlačenju ambasadora ukazuje da se nova vlast odlučila za radikalnu čistku i da već ima prilično precizan spisak imena.
KO SU NEPODOBNI
Procedura povlačenja ambasadora, prema Zakonu o vanjskim poslovima, relativno je jednostavna: dovoljno je da ministar predloži na Vladi, da Krivokapićev kabinet odobri spisak za povlačenje. Prema članu 40 Zakona, onda slijedi nekoliko formalnih koraka. Nakon ministrovog prijedloga za opoziv, koji je utvrdila odlukom Vlada, potrebno je da predsjednik države ukazom opozove ambasadora, uručujući mu takozvano opozivno pismo.
Kada su vlada i predsjednik države iz iste političke grupacije, onda to ide glatko. U crnogorskom slučaju postoji kohabitacija pa, makar teoretski, predsjednik Milo Đukanović može da ignoriše odluku Krivokapićeve Vlade. U realnosti, teško je očekivati da će Đukanović, koji je najzaslužniji za mirnu tranziciju vlasti nakon 30. avgusta, imati namjeru da opstruira smjenu ambasadora, čak ako budu proglašeni nepodobnima i oni koji su imali impresivne rezultate, koji nijesu članovi bilo koje stranke prethodne vlasti.
A takvih ima, o čemu svjedoči i spisak aktuelnih ambasadora koji Pobjeda objavljuje, od kojih su neki dobili značajna priznanja crnogorskih zapadnih saveznika, naročito zbog aktivnosti u promociji evropske saradnje, jačanja savezništva sa SAD ili procesa priključenja Crne Gore NATO.
POLITIČKA SJENKA
Za novu vlast, u kojoj dominira anti-NATO politika i „borba protiv crnogorskog ekstremizma“, to će očito biti – ,,negativna preporuka“. Zato će ministru Raduloviću i novoj vlasti biti teško da se odbrane od optužbi za revanšizam i kritike da jedne „političke ambasadore“ žele da zamijene drugim – ali svoje političke opcije.
Osim toga, ekipa ministra vanjskih poslova imaće problem da zakonito odredi – ko su to ,,nekarijerne diplomate“, jer takva definicija zakonski ne postoji! U Zakonu o vanjskim poslovima definisana je kvota od najviše 30 odsto diplomata kojima se diplomatski status daje jer „imaju odgovarajuće iskustvo u naučno-istraživačkom radu, profesionalnim znanjima i vještinama ili iskustvo u radu u međunarodnim i drugim organizacijama…“
U prevodu: zakonodavac je dopustio mogućnost da se ljudi od ugleda u struci, nauci, umjetnosti mogu postavljati za šefove diplomatsko-konzularnih misija, jer će njihovo ime biti svojevrsna afirmacija Crne Gore.
U praksi se, na žalost, najčešće završavalo sa uhljebljivanjem partijskih ljudi, koji su inostranstvom, dobrom platom i školovanjem đece nagrađivani za neke političke poduhvate na ranijim poslovima. U tom smislu, ministar Radulović je na dobrom tragu kada iskazuje namjeru da diplomatsku službu očisti od političkih uhljeba: suviše ,,zaslužnih” isuviše dugo pliva u diplomatskim crnogorskim vodama.
Problem je principa odabira. Termini „karijerni“ i „nekarijerni diplomata“, koje toliko rabi Radulović u priči o depolitizaciji diplomatije – ne postoje u Zakonu o vanjskim poslovima. Što će reći da ministar mora da vodi računa da, kada sprovodi „diferencijaciju“, obrati pažnju na pravni osnov pisanja odluka ili eventualnih otkaza.
U suprotnom, moglo bi mu se desiti da, osim pozamašne odštete u slučaju otkaza, mimo nove sistematizacije napuni Ministarstvo vanjskih poslova doskorašnjim ambasadorima koje će morati da zadrži na platnom spisku jer su odavno – zaposleni na neodređeno.
„ZAMJENA AMBASADORA“
Drugi problem sa kojim će se nova vlast suočiti, ukoliko smijeni predviđenih 20 ambasadora, jeste imenovanje novih diplomatsko-konzularnih predstavnika Crne Gore.
Prema informacijama Pobjede, na tom novom spisku „podobnih“ ambasadora koji će zamijeniti ,,nepodobne“ intenzivno se radi već duže od dvadeset dana, a ministar Radulović isključivo konsultuje tim premijera Krivokapića.
Izvjesno je, međutim, da će za popunu upražnjenih mjesta biti zainteresovane članice trojne koalicije i teško da će se izbjeći partijsko zapošljavanje u diplomatiji. Na taj način bi se malo snizile tenzije zbog neraspoređivanja istaknutih partijskih aktivista u izvršnoj vlasti, prevashodno Demokratskog fronta i Demokrata, najjačih političkih grupacija u novoj parlamentarnoj većini koja je izglasala Krivokapićevu Vladu.
Bez dileme, brojni podobni kadrovi biće na novoj listi Ministarstva vanjskih poslova.
Međutim, u tom slučaju, uloga predsjednika države može biti prilična prepreka za političko preoblikovanje diplomatske službe, naročito ako kandidati budu istaknuti aktivisti partija koje ne priznaju nezavisnu državu Crnu Goru. Prema članu 40. predsjednik ukazom postavlja ambasadora, po dobijanju agremana države prijema i mišljenja odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose. Dakle, Đukanović – ne mora da da agreman ako procijeni da je prijedlog na štetu interesa Crne Gore.
U ovom slučaju, nije baš teško zamisliti da predsjednik Crne Gore ignoriše ambasadora ukoliko je riječ o osobi koja je javno promovisala anticrnogorsku politiku ili bila protivnik evroatlantskih integracija.
Nije baš čest slučaj kada postoji „šum u kohabitaciji“ između predsjednika i izvršne vlasti, ali postoje primjeri: tako u susjednoj Albaniji duže od godinu predsjednik Ilir Meta odbija da potpiše agremane ambasadorima koje predlaže Vlada Edija Rame…
Ukoliko nova vlast pokuša da u diplomatiji angažuje partijske kadrove, Crna Gora bi mogla da duže vrijeme bude – bez ambasadora ili konzula u mnogim važnim državama, što baš ne bi bilo dobro za sliku o državi koja je na pragu ulaska u EU.
ISTEK MANDATA
U nedostatku spiska „nepodobnih“, moguće su razne kombinacije. Nije poznato da li je, kada govori o povlačenju 20 ambasadora, ministar vanjskih poslova mislio i na one kojima, za koji mjesec ili nešto duže, ističe mandat.
Prema informacijama Pobjede, završetak mandata tokom 2021. godine očekuje niz naših diplomatskih predstavnika. Nebojši Kaluđeroviću, ambasadoru u SAD, završava se misija već u januaru 2021, kao i Željku Peroviću, ambasadoru u Austriji. Ferhat Dinoša bi crnogorsku ambasadu na Kosovu trebalo da napusti nakon februara, a Miodrag Vlahović, ambasador Crne Gore pri Svetoj Stolici i Suverenom malteškom redu negdje krajem proljeća ili početkom ljeta. Ambasadorka u Italiji Sanja Vlahović okončava diplomatsku službu na proljeće 2021, a početkom ljeta Aleksandar Moštrokol, ambasador u Mađarskoj.
Na ljeto sljedeće godine ističe mandat Vujici Lazoviću, ambasadoru u Sloveniji, a jula 2021. i Željku Stamatoviću, generalnom konzulu u Njujorku. Aleksandar Eraković, ambasador u Španiji, trebalo bi da se u Crnu Goru vrati novembra sljedeće godine.
Biće zaista zanimljivo sačekati objavu spiska za koji dan. Ukoliko u 20 „povučenih ambasadora“ se nađu imena i ovih devetoro, među kojima ima diplomata sa zavidnom reputacijom i višedecenijskim stažom, kojima ističe mandat za nekoliko mjeseci, onda će taj potez neminovno dobiti obris – političkog revanšizma.
Međutim, ako se, osim devet ambasadora koji će biti rotirani u redovnoj proceduri, Ministarstvo odluči na povlačenje još 20 diplomatskih predstavnika – Crna Gora će ostati sa neka četiri ili pet ambasadora u aktivnoj službi! Skoro da bi četvororesorna Vesna Bratić mogla da opsluži – jedna ambasadorka za četiri zemlje…
Cinična opaska, ali ukoliko se ostvari totalna čistka, u samo nekoliko poteza potpuno bi se razgradio crnogorski svijet diplomatije. I onda bi ministar Radulović, koji za sebe kaže da ima dualni nacionalni identitet, bio odgovoran za stvaranje srpskog sveta – u crnogorskoj diplomatiji.
Ko su aktuelne crnogorske diplomate
U 38 diplomatsko-konzularnih predstavništava Crne Gore, ambasadama, konzulatima i misijama, sada su raspoređene 34 crnogorske diplomate. Upražnjena su mjesta u ambasadama u Albaniji, Švajcarskoj, kao i u Misiji Crne Gore pri EU u Briselu, gdje bi trebalo, ako dobije saglasnost Odbora za međunarodne poslove parlamenta, da bude raspoređen doskorašnji glavni pregovarač sa EU Aleksandar Drljević.
