Kosovski publicista i bivši novinar Veton Suroi objavio je nekoliko sugestija za čitanje presude četvorici bivših visokih rukovodilaca OVK — Hašimu Tačiju, Jakupu Krasnićiju, Kadriju Veseljiju i Redžepu Seljimiju.
Suroi navodi da osuđujuća presuda četvorici bivših rukovodilaca OVK još nije pravosnažna.
“Žalbeni postupak pred drugostepenim sudom zahtijevaće ozbiljan pravni rad, zasnovan na analizi i osporavanju cjelovite presude, a ne na emocijama”, naveo je Suroi.
27Kako je kazao, konačna odluka o krivici ili nevinosti, kao ni konačna dužina kazni, neće zavisiti od protesta, društvenih mreža ili političkih izjava, već će, dodaje, biti rezultat nastavka racionalnog pravnog procesa.
Suroi navodi i da je presuda od 16. septembra napravila „suštinsku razliku“ time što nije prihvatila optužbu Tužilaštva za zločine protiv čovječnosti.
“Sud je utvrdio da su kriminalne radnje predstavljale rasprostranjen i sistematski napad, ali da Tužilaštvo nije dokazalo da je taj napad bio usmjeren protiv civilnog stanovništva kao takvog”, kaže Suroi.
Prema ocjeni Suda, napominje, žrtve su birane prvenstveno na individualnoj osnovi.
Suroi dalje navodi da se četvorica osuđenih bivših rukovodilaca OVK time „i u pravnom smislu razlikuju“ od osuđenih u predmetima „Šainović i drugi“ i „Vlastimir Đorđević“ pred Tribunalom za bivšu Jugoslaviju.
U tim predmetima, podsjeća, dokazana je državna kampanja usmjerena protiv albanskog civilnog stanovništva, dok su optuženi osuđeni i za zločine protiv čovječnosti.
Ipak, Suroi ukazuje na razliku u prvostepenim kaznama.
“Prvostepene kazne u predmetu ‘Šainović i drugi’ kretale su se od 15 do 22 godine zatvora, dok su dvojica bivših rukovodilaca OVK osuđena na po 25 godina”, naveo je.
Kako dodaje, „čak i uzimajući u obzir razlike između predmeta, individualnu odgovornost i različitu kaznenu praksu, ovo otvara ozbiljno pitanje proporcionalnosti“.
Suroi smatra da oslobađanje od optužbi po šest tačaka za zločine protiv čovječnosti smješta presudu u „pravedniji istorijski kontekst“.
Kako navodi, kampanja srpskih snaga protiv albanskog stanovništva Kosova pravno je okvalifikovana kao zločin protiv čovječnosti, dok u slučaju četvorice bivših rukovodilaca OVK, prema njegovim riječima, nije dokazano postojanje kriminalnog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva kao takvog.
“Ovaj zaključak presudu stavlja u kontekst individualne odgovornosti za ratne zločine. Ni OVK ni Kosovo ne mogu preuzeti ovaj teret krivice”, poručuje Suroi.
On dodaje da presuda ne smatra kriminalnim cilj nezavisnosti Kosova i naglašava da se u tom postupku ne sudi legitimnosti OVK niti borbe za nezavisnost.
Suroi ističe da se presuda zasniva na važnom principu prema kojem „pravednost oslobodilačkog cilja ne čini automatski pravednim svaki postupak učinjen u njegovo ime“.
Istovremeno, kako dodaje, „osuda pojedinaca za kriminalne radnje ne može se pripisati OVK u cjelini, promijeniti njenu istorijsku ulogu u oslobađanju zemlje niti ukaljati nezavisnost Kosova“.
Prema Suroiju, Kosovo ne treba da upadne u „zamku narativa prema kojem presuda u Hagu osuđuje OVK ili nezavisno Kosovo“.
“U presudi ne postoji nijedan zaključak kojim se individualna odgovornost za zločine prenosi na OVK kao organizaciju ili na težnju Kosova ka nezavisnosti”, naveo je.
Suroi takođe ocjenjuje da „Bellum iustum — pravedna borba OVK, utemeljena na narodnom pokretu protiv okupacije Srbije i za nezavisnost Kosova — ovom presudom nije poništena kao istorijska i moralna istina“.
Na kraju, Suroi navodi da je presuda „individualizovala i žrtve“.
“I žrtve su dio ove istorije, a o njima ćemo više saznati iz cjelovitog teksta presude kada ona postane pravosnažna”, zaključuje Suroi.
