Ken Abala, istoričar hrane na Pacifičkom Univerzitetu u Kaliforniji, smatra da je "primamljivost" supe nema toliko veze sa naukom koliko sa hranom za bebe.
"Umjesto hrane za koju je naučno utvrđeno da pomaže oporavku, ljudi posežu za hranom koja ih umiruje i podsjeća na dom. Sličnost supe i bebeće hrane jedan je od glavnih razloga zašto je jedemo. Obje su hranjive a nisu teške za varenje", rekao je on.
Podsvjesna psihološka veza ljudi i hrane vodi porijeklo iz djetinjstva, smatraju psiholozi. Volimo da se sjećamo doma kao toplog i udobnog mjesta, pa postoji veza između hrane i tog osećaja sigurnosti i toplote, koju daje i supa.
Abala je naročito iznenađen činjenicom da su recepti prilično slični kroz vjekove i da se sastojci kao i tehnike prenose nizom generacija.
Dajana Henri, kuvar i spisateljica kulinarskih knjiga, saglasila se da je supa jedan od recepata koji se generacijama prenosi, a dodaje i da postoje emotivni razlozi za to. Ona sugeriše da supa simbolizuje nježnost i brigu.
Razne varijante pileće supe, koja je i danas vjerovatno najpopularnija, zabilježene su kroz istoriju u brojnim kuvarima. Djelo "O rimskoj hrani" pisanom za papu Grgura trinaestog u 16. veku, kuvar Jezuitskih sveštenika iz 17. vijeka, Portugalski kuvar iz 18. vijeka čuvaju neke od starih recepata pileće supice. "Esej o groznici" iz 1750. preporučuje laganu pileću čorbu, a piletina je i osnovni sastojak čorbi i bujona iz "Kako kuvati za bolesne i one kojima je potreban oporavak" objavljene 1901. godine.
Supa objedinjuje psihološku, fizičku i nutricionu sferu kroz tople hranljive materije u lako varljivom obroku, zaključuju naučnici.
(B92.net)
