To je poručeno sa prvog modula šeste Škole tranzicione pravde, održanog u Budvi, u organizaciji Centra za građansko obrazovanje (CGO).
Škola je dio projekta „Razumijevanjem prošlosti do izgradnje povjerenja i tranzicione pravde”, omogućenog kroz regionalni program “Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu”, koji finansira Evropska unija, a sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).
Kako je naglašeno, tokom četiri dana je 19 učesnika i učesnica kroz predavanja, diskusije, filmske projekcije i posjete mjestima stradanja produbljivalo znanja o kulturi sjećanja, ratnim zločinima i njihovom procesuiranju, memorijalizaciji, medijskom izvještavanju tokom 90-ih i drugim aspektima suočavanja s prošlošću.
Predavanja i sesije vodili su istoričar Igor Radulović, dr Adnan Prekić, profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta Crne Gore, Bojana Malović, pravna savjetnica u Akciji za ljudska prava (HRA), Lidija Vukčević, državna tužiteljka u Vrhovnom državnom tužilaštvu (VDT), istoričar i rukovodilac Muzeja kralja Nikole na Cetinju Vukan Ražnatović, novinar Darko Šuković, Zvezdana Kovač, direktorka za strategiju i komunikacije u CGO-u, istoričar i rukovodilac Istorijskog muzeja Crne Gore, Filip Kuzman, istoričar iz Udruženja profesora istorije HIPMONT Miloš Vukanović, koordinatorka ANIME, Ervina Dabižinović i reditelj Srđan Šarenac.
„Problem je što ratni zločini u crnogorskom pravosuđu nikada nisu bili stvarni prioritet. Ranije postupke obilježili su nedostatak političke volje i ozbiljni pravni propusti, vidljivi i u presudama koje su počivale na pogrešnoj primjeni prava“, ocijenila je Bojana Malović.
Ona smatra da danas postoji veća spremnost da se ti predmeti otvore ozbiljnije, ali da sistem i dalje nema dovoljno specijalizovanog kadra koji bi im se kontinuirano posvetio, bez drugih opterećenja.
„Bez jasne odluke da ratni zločini konačno postanu prioritet, svaki napredak ostaće ograničen i spor“, poručila je Malović.
„Nepostojanje spomen-obilježja koja treba da označe mjesta stradanja, naročito iz naše neposredne istorije, ukazuje na izostanak društvenog konsenzusa oko događaja od prije tri decenije. To potvrđuje da se, kao društvo, više fokusiramo na obilježavanje događaja koji su od nas udaljeni vjekovima, a koji kao takvi ne otvaraju ništa manje delikatna pitanja sadašnjice“, kazao je Vukan Ražnatović.
Istakao je i da je bilo neophodno podići spomenike bici na Tuđemilu, Ivanu Crnojeviću, kralju Nikoli, Božićnom ustanku i NOB-u, ali i da postoji obaveza da se obilježe mjesta stradanja iz 90-ih.
„To ne treba raditi kroz jednostrane poglede ove ili one strane, već kroz društveni konsenzus, ustanovljen na naučno potkrijepljenim činjenicama i uz pokroviteljstvo države“, poručio je on.
„Osnov za izučavanje osjetljive istorije 90-ih, ali i razumijevanje lokalnog i međunarodnog konteksta, međunarodnog prava i procesa suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije, predstavlja znanje o radu i nasljeđu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju“, naglasio je Miloš Vukanović.
Ukazao je i da kompleksnost nasljeđa ne osporava značaj ove institucije Ujedinjenih nacija, niti činjenicu da njena ogromna arhiva presuda, dokaza, svjedočanstava, dokumenata, fotografija i drugih materijala predstavlja važnu branu negacionizmu i revizionizmu.
„Kako vrijeme prolazi, upravo materijal iz te arhive postaje temelj za izučavanje prošlosti regiona posljednje decenije XX vijeka, ali i ključno obrazovno sredstvo”, istakao je Vukanović.
O značaju Škole, kako se dodaje, govorili su i njeni učesnici i učesnice.
„Ovakve teme podstiču mlade da preispitaju svoje stavove i znanja, ali i da se zapitaju da li su njihovi stavovi zasnovani na činjenicama i argumentima ili na ideološkim obrascima koji su oblikovali političku kulturu njihove sredine. Upravo ova Škola u centar stavlja pomirenje, mlade, umjetnost i brojna pitanja koja svakodnevno oblikuju regionalnu scenu“, istakla je Iris Matović, studentkinja Fakulteta političkih nauka UCG.
„Prijavio sam se za Školu tranzicione pravde jer smatram da je najbolje vrijeme da učimo o posljedicama 90-ih upravo sada. Uz pomoć predavača, obimnog materijala i koordinacije CGO-a, uspio sam da steknem znanja o ovom teškom i nepravednom periodu istorije regiona koja standardno obrazovanje ne bi moglo da pruži. Ovo znanje želim da iskoristim kako bih edukovao svoje vršnjake i nastavio da ga produbljujem“, kazao je Jakša Roganović, student Fakulteta političkih nauka UCG.
„ Želim da bolje razumijem ratove, žrtve i posljedice dešavanja iz 90-ih, ali i da čujem različita mišljenja i iskustva drugih mladih i stručnih lica. Mislim da je veoma važno da mladi imaju prostor za otvoren i siguran razgovor o ovim temama, jer samo kroz dijalog, razumijevanje i suočavanje s prošlošću možemo graditi društvo u kojem se slične greške neće ponavljati“, navela je Muzafera Kujević, učenica IV razreda Medrese „Mehmed Fatih“ iz Rožaja.
Prvi modul Škole kombinovao je teorijski, interaktivni i terenski rad, a završen je studijskom posjetom Centru bezbjednosti Herceg Novi, u okviru obrade slučaja „Deportacija“, i nekadašnjem logoru u Morinju. Na taj način učesnici i učesnice imali su priliku da stečena znanja povežu sa konkretnim mjestima stradanja i pitanjima memorijalizacije.
Drugi modul slijedi naredne sedmice kroz nastavak studijske posjete mjestima zločina, stradanja i sjećanja iz 90-ih na sjeveru Crne Gore, čime će biti zaokružen program posvećen razumijevanju prošlosti kao osnovi za izgradnju povjerenja i odgovornijeg odnosa prema nasljeđu ratova.
Stavovi izneseni tokom Škole tranzicione pravde isključiva su odgovornost predavača i učesnika i ne odražavaju nužno stavove CGO-a, EU-a ili UNDP-a.
