Sagovornica Portala Analitika smatra da na naše ponašanje uvijek utiču genetika i vaspitanje. Da li će prevagnuti temperament ili karakter u suočavanju sa činjenicom da poslije perioda opuštenosti i prepuštenosti razbibrizi trebamo vratiti, i to veoma brzo – odnosno odmah – punu pažnju, fokus i koncentraciju na ono za što nas plaćaju, to niko ne može predvidjeti i ne važi isto pravilo za istu osobu svake godine, ocijenila je Stupar-Đurišić.
– Ono što je važno jeste da podignemo ličnu svijest o tome da, nije lako, brzo postići radni maksimim i da je postodmorna depresija nešto što se prevazilazi, nekada samostalnim snagama, nekada uz pomoć kolega na poslu, a nekada i uz praćenje savjeta stručnih lica – kazala je ona.
Depresivna raspoloženja su česta kada se bliži Nova godina, Božić, praznici, uopšte... O tome da li je moguće izbjeći takva raspoloženja i može li se ta vrsta depresije dovesti u istu ravan sa onom postodmornom, Stupar-Đurišić kaže da je važno obratiti pažnju da li se takva stanja ponavljaju i da li traju duži vremenski period.
– Bilo da su isti, slični ili različiti uzroci koji dovode do toga da se osjećamo loše, važno je primijetiti ako se osjećamo loše duži vremenski period i ako se to ponavlja. Kako kažu, ako se desi jednom nema veze, ako se desi dva puta desiće se i treći, e tada već treba da se zapitate da možda nije do uobičajene i očekivano manje produktivnosti poslije više dana izležavanja i odmaranja, nego do možda ozbiljnih problema u vašoj percepciji volje i zadovoljstva poslom kojim se bavite – istakla je psihološkinja i dodala:
– Znači, osjetiti pad produktivnosti poslije odmora je normalno i očekivano ali da taj pad traje dugo i da se javlja sa izraženim simptomima svaki put kada malo više provedete vremena sami sa sobom, onda morate toj činjenici posvetiti dužnu pažnju.
Na pitanje koliko je dana optimalno da traje godišnji odmor, kako bi se organizam oporavio, kazala je da odmor zapravo mora postojati kao „redovna aktivnost“.
– Mišljenja sam da odmor moramo imati kao redovnu aktivnost. Svaki dan moramo imati odmor. Svake nedjelje moramo imati odmor. Odmor je period u kojem radimo stvari za koje nijesmo plaćeni novcem, a ispunjavaju našu dušu emocijom sreće. Smatram da su praznici, kao i ljetnji i zimski period, samo prilika da malo više i duže budemo sa najmilijima u aktivnom odmoru. Nijesam pristalica teorije da je za duševni mir potrebno dane provoditi u osami, spavajući. Isto tako nijesam ni pristalica toga da dane koji ne zahtijevaju rutinu treba opterećivati maksimalnom ispunjenošću aktivnostima koje su zabava i razbibriga, odnosno stalna dinamičnost – rekla je Stupar-Đurišić i dodala:
– Umjerenost je ono što treba savremenom čovjeku. Malo odmora svaki dan, radnim danima... Ljubavlju ispunjen vikend, a onda kada dođu godišnji odmori, dovoljno je dvije nedjelje provesti u sporijem ritmu.
Po njenom mišljenju, ljudi se najefikasnije, upravo, ljubavlju uvode u stanje relaksacije. Kako navodi, to je "drevna vještina prihvatanja i darivanja onog istinskog što imaš i istinskog koje ima neko drugi".
Na pitanje jesu li prevelika očekivanja od odmora, kao načina resetovanja i oslobađanja od nagomilanog stresa, najveći neprijatelj da se odmorimo kako treba, Stupar-Đurišić kaže da savremeni čovjek u svim sferama života ima prevelika očekivanja, pa tako i u domenu „magičnosti godišnjeg odmora“, u smislu posjedovanja „velikih iscjeliteljskih moći“.
Kada je u pitanju podizanje kvaliteta odmora putem uvođenja nekih novih praksi, kao što su npr. pisanje, slikanje, meditacija i sl, naša sagovornica kaže da se nove prakse zapravo uvode u toku rada, a da se u toku odmora one produbljuju.
Nakon povratka s odmora, Stupar-Đurišić uvijek ostavlja prvu radnu nedjelju kao period sa očekivanom manjom produktivnošću i upozorava:
– Svemu što Vas usporava duže od dvije nedjelje treba posvetiti pažnju, a ako nešto čitav mjesec sami ne možete prevazići, tada ne preporučujem junačenje, tipa „sam ću ja to“ i predlažem da potražite savjet za dalje postupanje od nekoga kome vjerujete, a ko se bavi psihičkim zdravljem ljudi.
Ona smatra da ukoliko neka osoba s ljubavlju ne radi svoj posao, onda je u povećanom riziku da bude na udaru postodmorne depresije.
– Ako nijeste srcem birali posao, nego se vodili slučajnošću ili ugledom profesije – i da ste na vrhu rukovodeće ljestvice sa velikim primanjima – postodmorna depresija može da vam pravi velike probleme – istakla je Stupar-Đurišić.
Svima savjetuje da ne budu previše zahtjevni prema sebi, po povratku redovnim radnim obavezama.
– Zamolite kolege da malo podijelite posao prvih par dana, uradićete i vi to za njih kada se oni vrate sa godišnjih odmora. Ako depresivno stanje traje dugo i ako su simptomi jaki, razmislite da možda novac koji dobijate nije vrijedan tog posla. Depresija pa i ova postodmorna je stanje koje se, ako nije uzrokovano patološkim tendencijama ličnosti, liječi ljubavlju prema sebi, onima oko sebe i onima čiji smo, odnosno koje zovemo svojima – zaključila je Stupar-Đurišić.
