Društvo u kome želimo da živimo treba biti izgrađeno na temeljima civilizacijskog djelovanja svih njegovih članova.Jedan od najvažniji principa suživota u nekoj zajednici je "ne učini drugome ono što ne bi sebi poželio“,koje je u crnogorskom slučaju utemeljeno naporuci da je „junaštvo braniti sebe od drugoga, a čojstvo braniti drugoga od sebe“!
Crna Gora, je kao stara balkanska i evropska država, obnovila državnost 2006. godine. U obnavljanju državnosti Crnu Gore, između ostalog, imali su veliki, može se kazati i presudan, uticaj događaji iz devedesetihgodina, a naročito dezintegracija Jugoslavije, ratovi i masovna stradanja nevinih ljudi.
6
Može se lako razumjeti zabrinutost, pa čak i gnjev građana zbog ranjavanja mladog čovjeka u Podgorici ali je teško razumjeti generalizaciju ovoga čina sadržanu u povicima: „Ubij, ubij, ubij Turčina“ koja upućuje na direktnu vjersku, odnosno nacionalnu mržnju, koja je ne tako davno dovela do bratoubilaštva, egzodusa, masovnih grobnica, genocida!
Ovakve poruke, kao i one prisutne po društvenim mrežama o naoružavanju i nevraćanju oružja, su ozbiljna prijetnja po cjelokupno društvo, bez obzira da li su takvi krvožedni izlivi bijesa upućeni Albancima, Crnogorcima, Hrvatima ili bilo kojoj nacionalnoj ili etničkoj zajednici u našoj državi. Na taj način se ne gradi ni demokratsko ni građansko društvo, niti se tako može sačuvati mir i osjećaj bezbjednosti.
Danas se uvrede i prijetnje upućuju Turcima, od kojih je veliki broj vrijednih privatnih preduzetnika koji svojim uposlenicima, građanima Crne Gore, pružaju mogućnost zarade i života dostojnog čovjeka.
Svi znamo da u Crnoj Gori, pogotovo na našem primorju ima puno Rusa, Ukrajinaca i drugih koji se ne mogu pohvaliti korektnim ponašanjem i u mnogim slučajevima nijesu previše disciplinovani po kaffe barovima i uopšte na javnim mjestima. Jako je opasno okrivljivati cijele koliktivitete ili narode zbog djelovanja pojedinaca, koji bi zasigurno zbog takvog ponašanja drastičnije bili sankcionisani u matičnim državama.
Takva stigmatizacija čini štetu i međudržavnim odnosima, koje određene političke strukture žele produbiti i čiji korijen se zacijelo ne nalazi u aktu ranjavanja mladiće već se taj slučaj želi iskoristiti, zloupotrijebiti za podizanje opasnih kolektivnih tenzija a kao odgovor „uvezenog tipa“ na angažman turske države prisutan izvan granica Crne Gore.
Nije teško povezati određene aktivnosti na međunarodnoj sceni i uvidjeti da zli umovi ne miruju i da se i danas kao devedesetih godina u našem društvu odnose ratnohuškački! Nije bilo davno kada su se slične poruke čule i od istaknutih političara iz vlasti, da će sa vlastitim građanima postupati kao prema Turcima u bici na Grahovcu!
Obaveza državnih organa jeste da obezbijedi sigurnost građana, javni red i mir, i da pravdi privede počinioce nereda, zločina ali i svakoga ko izaziva mržnju među narodima. Ne smijemo dozvoliti slanje poruke mržnje prema bilo kome, one koje će izazivati tenzije, i dostići pogubnu eskalaciju - vjersku mržnju. Te činjenice moraju biti svjesni prije svega politički akteri i mediji.
Apsurdno je biti protiv doseljavanja stranaca, jer čitava civilizacija nastala je kroz migracije. Mnoge države brinu o tome da takve migracije ne utiču negativno na normalno funkcionisanje društva. Međunacionalno i međuvjersko povjerenje, kao i međusobnapovezanost ljudi i kultura je najveća civilizacijska vrijednost.
Turska je, van svake sumnje, prijatelj Crne Gore. To je dokazala više puta, ulaganjima u škole, bolnice, centre za kulturu, putnu infrastrukturu i u ostale projekte, bez obzira da li u tim sredinana žive pripadnici islamske vjere, nego su takav odnos imali prema svima.
I to je za svako poštovanje. Crna Gora mora biti sigurna zemlja za sve građane. Pri svemu, ne smijemo zaboraviti na ogroman broj turskih državljana, porijeklom iz Crne Gore! Pitamo se, kakvu poruku ovakvi pokliči šalju njima?
