Razmišljam o greškama koje su napravljene ovih dana, a odnose se na aktuelna dešavanja izazvana nakon tragedije na Cetinju. Šta je razlog? Neznanje? Nije. Loša namjera? Nije. Neiskustvo? Moguće.
Dragi naši studenti, napravili ste grešku kada ste od, za početak, dvojice nadležnih politički namještenih funkcionera, tražili odgovornost za učinjeno ili možda, bolje reći, neučinjeno, da bi se spriječila već pomenuta tragedija. Oni se taman „ufoteljili“, počeli da uživaju u blagodetima funkcija, službenih kola, blinkera, sekretarica (poneko i sekretara, kako ko voli) obezbjeđenja, službenih kartica, zapošljavanja, besplatnih ručkova (mislim, njima su besplatni) i čega sve ne, a vi tako!
Znate li vi koliko su oni o tome sanjali, koliko su oni to dugo planirali, koliko su imali neprospavanih noći i izgubljenih živaca dok se došlo do ovoga, i sad treba da se povuku i sve ovo ostave nekome drugom.
29Jeste li vi, dragi studenti, svjesni koliko su oni vremena i truda potrošili dok su smislili sve pozicije na koje su se rasporedili, od zamjenika premijera, pomoćnika premijera, zamjenika pomoćnika i pomoćnika zamjenika, pa ministra policijee, pa ministra unutrašnjih poslova, pa rukovodioca bezbjedonosnih službi, pa načelnika za javnu, načelnika za državnu, načelnika za lokalnu bezbjednost… i tako u krug.
I vi ovo ne cijenite. Ajte, studenti, kad sve znate i tvrdite da ste u pravu, nađite zemlju u svijetu koja sve ovo ima i ko se svega ovoga sjetio. E, nema. Nema niđe. Samo kod nas. I vama to ništa ne znači!
Znate li vi koliko su oni puta morali da odgledaju od “Kuma” do Bonda 007 u svim verzijama, dok su došli do scenarija za one spotove što su snimili. Ono jesu sa škodama, koje mogu juriti samo pješake ili eventualno bicikliste, ali šta fali. I šta sad? Mislite li da su oni spotovi pali sa neba?
Ključni značaj studentskog pokreta “Kamo śutra” je upravo u pitanju odgovornosti bez koje nema moralne izgradnje društva
E, nijesu, nego su lijepo plaćeni, kome je trebalo (a to je opet moralo biti neko povjerljivo lice) i kad bi oni sad otišli, ti bi spotovi izgubili na aktuelnosti, jer glavni glumci iz njih ne bi bili na položajima, a onda je to bez veze.
Novi ministar bi morao da snima nove spotove, a to bi potrajalo, a i koštalo bi i oni zbog toga ne podnose ostavke da ne bi nama pravili novi trošak, nego vi to ne kapirate. A kako nijeste pomislili na đecu koja su u vrtić išla pod pratnjom, sa kombinacijom plavo svijetlo, plavo svijetlo, tiru-riru, tiru-riru, da sjutra, a da im je tata podnio ostavku (kao što neće) bi li mogla doći nekim običnim autom.
Ja mislim da bi se jaslena, a možda i mlađa grupa digle na noge zbog ugrožavanja prava njihovoga druga, jer su izgubili važnu referencu u biografiji, tj. drug iz grupe nije više ministrov sin (ono jeste sin, ali tata nije više minister), ne daj mili Bože takve katastrofe.
Dragi studenti, ne znam kojih ste sve struka, ali raspitajte se malo, ili pozovite, kao ja, u pomoć Google, pa ukucajte najjača dizalica na svijetu, pa će vam se prikazati da se ona nalazi u kineskom brodogradilištu Yentai Raffles. Dizalica je ogromna i ima nevjerovatnu nosivost od 20.133 tona. Visoka je 141 metar, a domet ruke joj je 119 metara. I šta mislite?
Džaba na internetu piše da ova dizalica sa lakoćom podiže ogromne brodove, premješta ih kao igračke, ali da je nekako prebacimo kod nas, mada smo dobri sa Kinezima u posljednje vrijeme, ne bi mogli oni dvojicu dići iz fotelje. I da znate, nije do dizalice, do fotelje je! To kad ufati ne pušta. Zato ne gubite vrijeme, ostavku podnijeti neće, a hoće li biti smjene, e o tome možda može da se priča, mada za sad mislim da je rano, nije odgovornima došlo iz ... u ... .
I kad ne bi mogli da traženo postignemo upotrebom fizičke sile, dragi naši studenti, vi ste se nadali da će proraditi nešto drugo?! Šta? Ako ste mislili na moralnu odgovornost, opet ste pogriješili! Da bi neki pojedinac imao moralnu odgovornost, prvo on mora da bude moralan!
Moral je nastao još u prvobitnoj zajednici kao kategorija koja je usklađivala potrebe pojedinca sa potrebama ostalih iz grupe. Frojd sam kaže, (a ne brani ovu dvojicu, pitao sam ga) čovjek djelimično usvaja te norme, odnosno bira šta mu odgovara.
Znate li vi koliko su oni puta morali da odgledaju od “Kuma” do Bonda 007 u svim verzijama, dok su došli do scenarija za one spotove što su snimili
I kao što ste do sada imali prilike da vidite sve što rade, ovi kojima se obraćate, rade da skup privilegija koje su naslijedili od prethodnih zadrže, ali i prošire, jer su ih naravno unaprijedili toliko da su za njih oni prethodni ispali pravi amateri.
Kombinacija loše namjere i neznanja dostigla je tolike razmjere da će sve ovo što danas gledamo obilježiti ovo vrijeme. Naravno, ako njih pitate, ako im se uputi neka kritika, u bilo kom smislu, to se radi na nacionalnoj osnovi, a ne što ne znaju da rade posao na koji su se smopostavili.
Nijesu oni imali đe ni da nauče da rade poslove na koje su se, kao što rekoh, samopostavili, vidi im se iz biografija, ili možda je bolje reći pokušaja biografija, u kojima sem stranačkih postavljenja i aktivnosti ili eventualno nekog NVO seminara ili tečaja, nećete naći ništa.
Problem je što i na tim vrstama edukacija nijesu objasnili, ili možda polaznici nijesu prisustvovali tom času, da prihvatanje nekih odgovornih pozicija, bilo gdje, podrazumijeva osim privilegija i neke obaveze, a samim tim i odgovornost.
Za zlo naše, oni su izgleda poslije saslušanih privilegija napuštili čas, što nam daje odgovor i „opravdanje“ za njihovo ponašanje. Učesnik nekog postupka, ako je po njihovoj logici, ako ne zna sve iz postupka u kojem učestvuje, ne treba ni da odgovara za eventualne posljedice. I nijesu ova dvojica sami, ima ih, iha...
Studenti postavljaju centralno pitanje odgovornosti kao “rak rane” našeg društva. Suština bolesti je u moralnom “besporetku” društva, kako bi rekao Njegoš. Moralna istina je utemeljena u prirodi stvari, u našem primjeru u prirodi uloge ministra unutrašnjih poslova i potpredsjednika Vlade, ali i Vlade u cjelini.
Problem je što ovo vrijeme treba preživjeti, ali kako?! I ovo njihovo će proći, (sve je prošlo, pa će i ovo) ali je i problem đe će nas ostaviti, u kakvom stanju će biti ova zemlja. Da li će ovi koji treba da nas naslijede moći da nas vrate na pravi put? Problem je što su nam do sada na mnogo mjesta postavili neke koji su „talentovani za taj posao“ pa će nam od njihovog „talenta“ zavisiti ne na kojem smo nivou, već koliko su nas duboko zakopali.
Političari, prvo biste trebali da ukažete veliku čast studentima za otvaranje progresivnog okna demokratskog razvoja crnogorskog društva
Osim ovoga, problema je više. Postavlja se pitanje zašto se, barem na ove slučajeve, nažalost sa smrtnim ishodima ćuti. Problem je i ko ćuti.
Nije isto ćutanje nekog stanovnika Crne Gore koji živi daleko od civilizcijskih tokova (a ima i takvih) koji je zaokupljen brojnim dnevnim obavezama kako bi prehranio porodicu i ćutanje nekog akademskog građanina od kojega se očekuje da se oglasi i eventualno ponudi rješenje za problematičnu situaciju, ili barem pruži podršku onima koji se javno oglase.
Nijesam siguran da li ovi drugi znaju, mislim na intelektualce, (ne na one što su samo završili školu, ili neku veliku školu, intelektualac je sasvim druga kategorija koja ne mora imati neku veliku školu) da se ćutanjem postaje saučesnik, što u perspektivi može imati posljedice.
Ovi koji su samo završili školu, očigledno zastupaju „filozofiju krda - smrdi, ali je toplo“ treba podsjetiti da takva krda čoban povremeno sa livade povede u tor, pa opet na livadu, dok ne dođe red na završni čin.
Srećom ima i onih koji ne ćute, doduše nijesam zadovoljan sadašnjim odzivom, ali dako se situacija promjeni. Ovu mladu snagu koja je pokazala da misli svojom glavom, da misli ispravno, da hoće, jer mora naprijed, treba da podržimo. Treba da budemo na poziciji kojom im nećemo ugroziti ono što su planirali.
Treba da nam bude obaveza, ali i čast i zadovoljstvo da sa tim mladim ljudima budemo, kad treba, u istom redu i da od njih naučimo nešto što se pokazalo da bolje znaju od nas. Kad im bude trebalo da budemo iza njih, ako bude potrebe da ih poguramo da istraju u onome što rade i damo savjet, ako ga zatraže od nas. Ali treba, kad im bude trebalo, da budemo i ispred njih, da ih zaštitimo, ako neko nepromišljeno krene da ih povrijedi ili skrene sa puta na koji su krenuli.
Ključni značaj studentskog pokreta “Kamo śutra” je upravo u pitanju odgovornosti bez koje nema moralne izgradnje društva. Političari, svih vrsta, uopšte se ne osvrću na problem (ne)odgovrnosti u našem društvu, na svim nivoima, pogotovo najodgovornijim, već im je centralno opitanje: ko je naučio studente da postave tako nezgodno pitanje?
Zato, studentima treba čestitati na dubinskom razumijevanju centralnog problema crnogorskog društva. Političari bi trebali da preuzmu moralnu odgovornost i da se pozabave ovim pitanjem.
Političari, prvo biste trebali da ukažete veliku čast studentima za otvaranje progresivnog okna demokratskog razvoja crnogorskog društva, a kao dokaz ispunjenja osnovnog zahtjeva studenata moraju biti smjene ministra i potpredsjednika Vlade.
Ako se to ne desi ništa se nije desilo!
