«Otišla sam u Rusiju na studije hemije dok je situacija na našim prostorima bila relativno mirna. Međutim, kako je vrijeme odmicalo i kada su počela velika politička previranja u Jugoslaviji, to je dodatno uticalo na to da nastavim da živim i radim u inostranstvu», priča za Portal Analitika Vesna Šauer Vukašinović, koja je svojevremeno diplomirala hemiju u Moskvi da bi, nakon toga, specijalizaciju završila u američkoj državi Kentaki gdje je ujedno bila asistent na fakultetu i stipendista tamošnjeg univerziteta.
- Ljudi koji studiraju prirodne nauke ponekad su malo zanesenjaci, žude za profesionalnim napretkom. Njima su uslovi za rad jako važni pa sam se stoga odlučila da studiram u zemlji koja bi mi omogućila najbolje uslove za usavršavanje, objašnjava. Pauzu između osnovnih i magistarskih studija nije pravila, već je nakon Rusije odmah otputovala u Sjedinjene Američke Države. Tamo je doktorirala analitičku biohemiju.
Danas ima porodicu, muža Volfa i dvoje djece, Aleksandra i Sebastijana. Žive u Austriji a Vesna radi za farmaceutsku firmu «Sandoz» kao menadžer za regulatorna pitanja.
Odlazak najtalentovanijih mladih ljudi: Vesna Šauer Vukašinović samo je jedna u nizu od nekoliko hiljada mladih osoba, sposobnih, željnih znanja i afirmacije, koje su, tokom posljednje dvije decenije, napustile Crnu Goru i potražile bolji život preko granice. U sociologiji to zovu – odliv mozgova; situacija kada iz države, u potrazi za boljim uslovima profesionalnog napredovanja, odlaze mladi i sposobni. Najčešće studenti, ali i već afirmisani asistenti ili čak i profesori.
Nije Crna Gora izdvojeni slučaj - čitav region Balkana pogođen je sindromom „odliva mozgova“. Upravo je vrijeme raspada Jugoslavije bilo doba velike seobe: stotine hiljada mladih, fakultetski obrazovanih ljudi, napustilo je politički trusno područje republika bivše Jugoslavije, svjesni da ovdje neće dobiti uslove za profesionalni napredak i samorealizaciju.
Preciznih podataka o tome koliko je takvih mladih stručnjaka iz ovih prostora otišlo u države EU i SAD – ne postoji. Na osnovu novinarskih istraživanja, procjenjuje se da je više od pola miliona fakultetski obrazovanih ljudi ili upisanih studenata iz država balkanskog regiona otisnulo se na zapad i u međuvremenu našlo priliku za proseionalno usavršavanje na univerzitetima, poslovnim korporacijama, u industriji...Shodno tim procjenama, Srbiju je – u periodu 1990-2000 napustilo oko 200 hiljada mladih, Hrvatsku oko 100 hiljada...
Što se Crne Gore tiče, nema preciznih podataka ali ni procjena; ni na Univerzitetu Crne Gore niti u državnoj administraciji. Kao da se niko mnogo ne osvrće što je mnogo mladih ljudi napustilo Crnu Goru jer ovdje nijesu imali uslove za profesionalni napredak.
I, što je najgore, većina onih koji su otišli, neće se vratiti u Crnu Goru da žive i rade. „Iskreno, ne razmišljm o tome da se vratim u Crnu Goru. U Austriji imam dobar posao, jako sam zadovoljna uslovima koje imam i znam da tako nešto ne bih mogla da nađem u Crnoj Gori. Moja porodica, majka sestra i brat žive u Crnoj Gori i tamo rado odlazim uglavnom ljeti sa svojom porodicom, kaže Vesna Šauer Vukašinović, dodajući da nije zažalila što nakon studija nije pokušala da se zaposli u matičnoj zemlji jer, kako kaže, ono čemu ona profesionalno teži u Crnoj Gori nije izvodljivo.
- Iako sam sadašnjim životom u Austriji u potpunosti zadovoljna žao mi je što sam daleko od svoje familije u Crnoj Gori, za koju sam veoma vezana. Posjećujemo se koliko možemo, a telefonski računi su nam visoki jer smo stalno u kontaktu. Ipak sve ima svoje prednosti i mane. U zemlji u kojoj danas živim i platom koju ne bih imala da sam u domovini, mogu sebi da priuštim putovanja, da ostvarujem kontakte sa ljudima sličnim sebi, prisustvujem nekim kulturnim događajima kojih nema u Crnoj Gori, zaključuje svoju priču četrdesetogodišnja doktorica i renomirani stručnjak kompanije „Sandoz“.
Arhitekte i umjetnici teže odlasku u inostranstvo: Kakva je situacija u današnjoj Crnoj Gori, četiri godine od sticanja nezavisnosti, u vremenu kada je konačno na ovim prostorima zavladao trajan mir?
Prema istraživanju Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM), koje je sprovedeno u periodu od juna do septembra ove godine, može se zaključiti da današnja Crna Gora - nema više tako dramatičan problem sa „odlivom mozgova“. Istraživanje koje prezentujemo, do sada nije objavljeno i daje nešto svjetliju sliku crnogorske budućnosti.
Naime, u istraživanju CEDEM-a, u kojem je učestvovalo 411 studenata sa Univerziteta Crne Gore, samo 16 odsto anketiranih (preciznije: 16, 1) izrazilo je jasnu želju i namjeru da napusti Crnu Goru. Na drugoj strani, 22,9 anketiranih precizno se izjasnilo da ne želi profesionalni angažman potražiti van Crne Gore.
Ipak, mali broj onih odlučnih da nauste Crnu Goru ne treba uzimati „zdravo za gotovo“. Dublja analiza istraživanja ukazuje da će 25 odsto studenata definitivnu odluku donijeti tek nakon završetka studija. Jedna druga, velika populacija, njih 35 odsto ističe da je razmišljalo o odlasku ali da će „najvrerovatnije ostati“. Drugim riječima, značajan broj mladih ljudi, na pragu profesionalne karijere - još vaga da li je bolje otići ili ostati ovdje.
Kao razlozi za moguće napuštanje Crne Gore studenti navode želju za napredovanjem, bolju platu, upoznavanje drugih naroda, kultura...U istraživanju CEDEM-a se uočava da su mladi ljudi sa sjevera spremniji da napuste Crnu Goru. Među studentima koji bi najradije napustili svoju zemlju prednjače studenti arhitektonskog fakulteta, muzičke akademije, likovnih umjetnosti.
Ipak, istraživanje CEDEM-a pokazuje da priče o masovnom odlasku mladih ne odgovaraju današnjim podacima sa terena. U prilog tome govore i stručni ljudi sa Univerziteta Crne Gore.
Želja za povratkom kući: Prorektor Univerziteta Crne Gore i profesor Elektrotehničkog fakuletata Zdravko Uskoković, smatra da je – čak i u vremenu kada je na našem području vladala velika društveno-ekonomska kriza - srazmjerno mali broj ljudi sa državnog univerziteta odlazio u inostranstvo. Dr Uskoković pri tom misli na asistenete i već uposlene profesore.
- Sa podacima kojima ja raspolažem, konkretno sa Elektrotehničkog fakulteta, vani je pošlo tri profesora i nekoliko asistenata od vremena krize devedesetih godina do danas, kaže profesor Uskoković.
On dodaje da postoji značajan broj naših ljudi koji su studirali u inostranstvu, ali su se vratili u Crnu Goru . «Većina naših studenata koji završavaju studije u inostranstvu nakon diplomiranja obraćaju se Ministarstvu prosvjete i nauke za željom da nostrifikuju diplomu stečenu vani. Nostrifikacijom diplome oni imaju tretman kao da su završili studije na Univerzitetu Crne Gore. Na njihovu žalost, sredstva koja su uložili u obrazovanje vani znatno su veća od onih koja bi uložili ovdje. Državni univerzitet može da se pohvali tome da ima najnižu cijenu školarine u okruženju“, kaže prorektor Univerziteta Crne Gore.
Profesor Uskoković smatra da je mobilnost naših obrazovanih ljudi relatovno mala, ali da će pristupanjem Crne Gore Evropskoj Uniji doći do promjene. Studenti će, po njegovom mišljenju odlaziti putem raznih programa i razmjena na druge univerzitete u inostranstvu, ali i vraćati se u svoju zemlju.
Dr Uskoković ocjenjuje da je svaki odlazak na studije u inostranstvo svojevrsna avantura.
„U toj igri ambicija i želja uključene su i žrtve koje svako ko se odluči na to da definitivno ode mora da podnese. Odvajanje od porodice kao i materijalna sredstva su samo dio žrtve“, kaže Uskoković i navodi da samo rijetki i izuzetno nadareni naprave zavidan uspjeh u inostranstvu.
Uprkos svemu, raste broj završenih srednjoškolaca koji studije upisuju u Italiji i drugim državama EU. Nakon ukidanja viza, pogotovu nakon očekivanog čvršćeg povezivanja Crne Gore sa EU, novi talas mladih ljudi, željnih znanja i promocije, otisnuće se u pravcu EU. Ipak sve više je onih sudenta koji pokazuju želju da stečeno znanje «unovče» upravo u svojoj zemlji bilo da su studirali vani ili u Crnoj Gori.
Država Crna Gora ima zadatak da im stvori uslove za povratak, normalan život i profesionalni napredak. To je, uostalom, zajednički interes svih u Crnoj Gori. Samo je pitanje da li su toga svi svjesni.
Branko VUKELIĆ
