Povodom Dana nezavisnosti Crne Gore, jedno prisjećanje na ključne događaje u crnogorskoj dijaspori uoči referenduma 2006. godine otkriva koliko je iseljeništvo igralo važnu, često nedovoljno vidljivu, ulogu u procesu obnove državnosti. Tri događaja – sjednica Saveza crnogorskih asocijacija Evrope u Njemačkoj, pismo Venecijanskoj komisiji od strane Udruženja Crnogoraca Srbije „Krstaš“ i manifestacija „Crnogorski susreti“ u Lovćencu – bili su prekretnice koje su osnažile veze dijaspore sa maticom i potvrdile njihovu političku i kulturnu angažovanost.
Delegati śednice SCAE u Njemačkoj
U namjeri da sagledamo kako su se te 2006. formirala očekivanja, a šta je danas, 19 godina kasnije, stvarno postignuto i u kojoj mjeri su ti procesi oblikovali današnje odnose dijaspore i Crne Gore, odgovore smo potražili od publiciste i istraživača crnogorske dijaspore Nenada Stevovića, koji je bio aktivni učesnik ovih predreferndumskih procesa.
ANALITIKA: Kako danas, sa ove vremenske distance, gledate na atmosferu i očekivanja koja su vladala među crnogorskom dijasporom uoči referenduma 2006. u kontekstu budućnosti Crne Gore kao nezavisne države?
STEVOVIĆ: Od trenutka kada je postalo izvjesno da će Crna Gora iskoristiti svoje pravo i narodnim plebiscitom odlučiti o državnom statusu, među crnogorskim iseljenicima i njihovim potomcima širom svijeta referendumsko pitanje je bila glavna tema.
Mogućnost motivacije među našim ljudima je pokrenula novi nivo komuniciranja, povezivanja, saradnje i organizovanja unutar dijaspore. Za mene veoma dinamičan period sa puno susreta, novih poznanstava, dogovora, tribina i raznih situacija među našim iseljenicima širom Evrope.
Na kraju, kulminacija te neponovljive atmosfere i nevjerovatne energije je referendumski dan na Cetinju. Dan čiji svaki minut mi je urezan u sjećanje. Nakon rođenja sinova, moji najsrećniji trenuci u životu.
ANALITIKA: Koliko je bilo teško zastupati stavove o nezavisnosti Crne Gore u sredini kakva je tadašnja Srbija, naročito u svijetlu pokušaja zvaničnog Beograda da uključi Crnogorce iz Srbije u referendumsko glasanje i na taj način utiče na krajni ishod?
STEVOVIĆ: Bilo je važno da se, u tom istorijskom trenutku, upravo od Crnogoraca iz Srbije čuje glas podrške obnovi državne nezavisnosti Crne Gore i da se donekle amortizuje djelovanje beogradskog političkog i kulturnog establišmenta koji je okupljajući svoje „Crnogorce” htio predstaviti negativan stav po pitanju nezavisnosti Crne Gore kao jedinstveno raspoloženje crnogorske zajednice u Srbiji.
Crnogorska delegacija u Lovćencu
Značajnu ulogu odigralo je udruženje “Krstaš” sa širokim spektrom djelovanja na lokalnom, državnom i internacionalnom nivou. Teškoća i raznih vidova pritisaka je bilo, o ozbiljnosti nekih sam postao svjestan tek kasnije.
ANALITIKA: Koliku je ulogu odigrala dijaspora u procesu obnove crnogorske nezavisnosti? Smatrate li da je doprinos dijaspore u tom trenutku dovoljno vrednovan od strane crnogorskih institucija?
STEVOVIĆ: U svim prelomnim trenucima crnogorske istorije crnogorski iseljenici su čvrsto i odano stajali uz svoju postojbinu. Tako je bilo i tokom referendumskog procesa obnove državne nezavisnosti 2006. godine.
O stavu i ulozi crnogorske dijaspore jezgrovito govore riječi koje je uoči referenduma na velikom mitingu u Podgorici izgovorio naš istaknuti iseljenik iz SAD, intelektualac i humanista Blažo Sredanović rekavši “Evo smo ti došli Crna Goro, došli smo da te zagrlimo slobodnu u najljepšoj majskoj zori i da jasno i glasno kažemo 'DA'.”
27Doprinos dijaspore u obnovi nezavisnosti Crne Gore je bio krucijalan, i emotivno i matematički.
Bio je to i zalog za mnogo bolju saradnju i povezanost crnogorskih institucija sa svojim iseljeništvom. Nažalost, ta šansa nije iskorišćena, a razlozi leže na obje strane. Sa jedne strane, vlasti u Crnoj Gori su po pravilu usredsređene na kontrolu dijaspore, selektivnu saradnju, instaliranje i promovisanje svojih poslušnika. Sa druge strane, dijaspora svo ovo vrijeme nije uspjela podići nivo organizovanosti i jedinstvenog djelovanja na kontinentalnim i svjetskom nivou, samim tim se i nije pozicionirala kao partner u odnosima sa svojom maticom.
Odnos države sa dijasporom bi se trebao odvijati dvosmjernom ulicom, nažalost, kod nas to nije slučaj.
ANALITIKA: Je li Crna Gora nakon obnove nezavisnosti ispunila očekivanja koje ste imali tada?
STEVOVIĆ: Što su kilometrima udaljeniji od svoje postojbine iseljenici su joj emotivno bliži i samim tim njihova percepcija patriotizma je drugačija od građana koji žive u Crnoj Gori, a posebno od političkog establišmenta. Kod iseljenika je dominantna emocija i idealizacija, a kod političara pragmatika, ne državna već partijska i lična.
Očekivao sam da će nezavisna Crna Gora shvatiti važnost i temeljno kroz obrazovni sistem, kulturu, nauku, umjetnost, medije, kao i kroz narativ u javnom prostoru jačati crnogorski kulturni, jezički, duhovni, nacionalni i državni identitet.
Vlast koja je 14 godina jahala na talasu referendumske pobjede to nije razumjela i sada živimo posljedice toga.
ANALITIKA: Koliko je simbolika događaja poput bratimljenja Cetinja i opštine Mali Iđoš doprinijela očuvanju identiteta i podizanju svijesti o važnosti nezavisnosti? Da li je ta ideja o jačanju institucionalne veze između Crne Gore i njenih iseljenika i danas živa i funkcionalna ili je ostala na simboličkom nivou?
STEVOVIĆ: Lovćenac, varošica koja se nalazi u vojvođanskoj opštini Mali Iđoš, je markantna identitetska tačka na mapi crnogorske dijaspore i personifikacija crnogorskog iseljeništva nakon Drugog svjetskog rata.
Milovan Janković i Ištvan Siđi potpisuju sporazum o bratskim odnosima Cetinja i Malog Iđoša
U njemu u najvećeoj mjeri žive isljenici i njihovi potomci iz nekadašnjeg Cetinjskog sreza. Bratimljenje Cetinja i Malog Iđoša u predvečerje crnogorskog referenduma bila je snažna poruka za buduće odnose matice prema dijaspori. Ruka saradnje i podrške prema Crnogorcima u Lovćencu koju je pružio tadašnji gradonačelnik Prijestonice dr Milo Janković je sa cetinjske strane ispružena i nakon njegovog odlaska do današnjih dana.
Vrata Cetinja su za sve crnogorske iseljenike širom svijeta uvijek otvorena, i to je nešto na šta sam posebno ponosan.
ANALITIKA: Koji su, prema Vašem mišljenju, ključni izazovi za budućnost crnogorske nezavisnosti i identiteta – i u zemlji i van nje?
STEVOVIĆ: Budućnost Crne Gore zavisi od njenih građana i njihove svjesnosti da demokratskim putem biraju vlast koja će jačati crnogorski identitet. Identitet stvaran vjekovima, identitet naše budućnosti i opstanka, koji nije u koliziji ni sa građanskim ni sa kosmopolitskim, jer se temelji na vrijednostima slobode, jednakosti, solidarnosti i poštovanja države i svakog pojedinca.
