"Događaji u Skupštini Crne Gore 24. septembra otvorili su pitanje mnogo ozbiljnije od opstanka Andrije Mandića na mjestu predsjednika parlamenta: koliko je stabilna vlast čiji dio izbjegava provjeru podrške predsjedniku Skupštine uskraćivanjem kvoruma?", navode iz NVU Strategije za evropsku i građansku Crnu Goru – STEGA.
Kako ističu, izostanak glasanja nije potvrda povjerenja. Mandićev ostanak na funkciji, dodaju oni, ne može se predstavljati kao obnovljena podrška parlamenta, jer se parlament o njegovom razrješenju nije ni izjasnio. Funkcija je sačuvana, ali pitanje političke podrške ostalo je otvoreno.
"Sam nedostatak kvoruma ne dokazuje da je vlast izgubila većinu. Međutim, izbjegavanje odlučivanja daje razlog za sumnju u njenu unutrašnju koheziju i sigurnost u sopstvenu podršku. Većina uvjerena u svoju stabilnost može je pokazati raspravom i glasanjem. Kada izbjegava takvu provjeru, sama podstiče utisak da joj se temelji ljuljaju", kazali su.
Kako dodaju, demokratski autoritet vlasti ne iscrpljuje se jednom obezbijeđenom većinom poslaničkih mandata. On se, ocijenili su, održava odgovornim vršenjem vlasti, javnim obrazlaganjem odluka i spremnošću da se političko povjerenje provjerava u institucijama. Uskraćivanje kvoruma radi zaštite nosioca funkcije podriva upravo taj princip: opstanak rukovodstva dobija prednost nad osnovnom funkcijom parlamenta da raspravlja i odlučuje.
"Posebno je zabrinjavajuće kada dio stranaka na vlasti onemogućavaju rad i urušava instituciju na čijem autoritetu počiva njihova vlast. Skupština se tako svodi na prostor u kojem je odlučivanje poželjno samo dok je ishod politički udoban. Građanima se šalje poruka da odgovornost važi samo dok ne ugrozi one koji imaju moć da je izbjegnu", navode oni.
Odgovornost, međutim, smatraju, ne snosi samo predsjednik Skupštine. Snose je i partije i poslanici koji su svojim nedolaskom onemogućili održavanje sjednice. Posebnu odgovornost imaju oni koji se predstavljaju kao proevropski, a pristaju da parlament ostane bez rasprave o odgovornosti njegovog predsjednika. Dio vladajuće većine podržao je inicijativu za razrješenje, pa odgovornost za njeno blokiranje treba jasno vezati za one koji su u tome učestvovali.
Evropsko opredjeljenje dokazuje se poštovanjem institucija i procedura upravo onda kada njihova primjena ugrožava sopstvene partijske interese. Zaklinjanje u evropske vrijednosti ne vrijedi mnogo ako se parlamentarna odgovornost izbjegava čim na dnevni red dođe nečija fotelja.
Ali, kako dodaju, ni blokada reformi potrebnih za evropske integracije ne smije biti odgovor na izbjegavanje političke odgovornosti. Takav odgovor služio bi onima kojima evropska Crna Gora nije cilj. Ako prekid saradnje vlasti i opozicije zahvati odluke za koje je potrebna šira parlamentarna podrška, posljedice će snositi građani i država. Pitanje odgovornosti predsjednika Skupštine tada prerasta u pitanje sposobnosti čitavog parlamenta da obavlja svoj posao.
"Zato zahtijevamo da Skupština radi punim kapacitetom, po svojim pravilima i u interesu građana i države, na koje partije prečesto zaborave do narednih izbora.. Evropski put Crne Gore nije samo spoljnopolitički cilj već civilizacijsko opredjeljenje. Ono obavezuje parlamentarne stranke, a građanima daje razlog više da zahtijevaju institucije koje neće biti taoci partijskih računa", ističu oni.
Ovaj slučaj, kako kažu, otvara i šire pitanje: kako ograničiti partijsku dominaciju nad institucijama i obezbijediti da lokalne zajednice, struka i drugi djelovi društva imaju djelotvoran uticaj na donošenje odluka? Ako partijski interesi mogu da zaustave parlamentarnu raspravu o odgovornosti, onda je vrijeme da se ozbiljno razgovara i o institucionalnim mehanizmima koji bi takvu moć ograničili.
"Jedan od modela vrijedan razmatranja postoji u Sloveniji. Njen parlament čine Državni zbor sa 90 poslanika, koje neposredno biraju građani, i Državni savjet sa 40 članova, koji se biraju posredno kao predstavnici određenih društvenih i lokalnih interesa. U Državnom savjetu 22 mjesta pripadaju predstavnicima lokalnih interesa, po četiri predstavnicima poslodavaca, zaposlenih i grupe koju čine poljoprivrednici, zanatlije i samostalne profesije, a šest predstavnicima neprivrednih djelatnosti. Ta dva doma nemaju jednaka ovlašćenja. Državni savjet može, između ostalog, predlagati zakone, davati mišljenja i zahtijevati da Državni zbor ponovo odlučuje o već usvojenom zakonu prije njegovog proglašenja. Time se otvara dodatni institucionalni prostor za zastupanje interesa koji se ne svode na odnose snaga među poslaničkim klubovima", ističu.
Oni su pojasnili da takav model sam po sebi ne uklanja partijski uticaj niti garantuje sprečavanje štetnih odluka. Njegov značaj je, kako dodaju, u dodatnoj kontroli i širem društvenom predstavljanju. Upravo zato vrijedi otvoriti raspravu o tome kako bi sličan mehanizam mogao da funkcioniše u Crnoj Gori, sa jasno određenim nadležnostima, načinom izbora i odgovornošću predstavnika. Drugi dom imao bi smisla samo ako bi ograničio partijsku samovolju i ojačao javni interes. Još jedno mjesto za raspodjelu partijskih funkcija samo bi produbilo postojeći problem.
Kako navode, događaji od 24. septembra upozoravaju koliko lako očuvanje funkcije može postati važnije od povjerenja u institucije. Bez djelotvornih ograničenja partijske moći imamo sve razloge da očekujemo njihovo ponavljanje.
"Vlast može odložiti glasanje, ali time ne otklanja pitanje povjerenja. Prazne poslaničke klupe mogu privremeno sačuvati jednu fotelju. Državi su potrebne institucije čije funkcionisanje nijedna fotelja ne može zaustaviti", zaključili su.
