Crna Gora i ovaj Međunarodni dan slobodnog pristupa informacijama obilježava sa institucijama koje često i uporno ćute kada ih građani pitaju kako rade, kako donose odluke i kako troše javni novac, i Vladom koja važne odluke i državna pitanja rješava - u krugu svoje WhatsApp grupe, kazala je zamjenica izvršnog direktora Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Milena Gvozdenović.
Iz CDT-a pitaju i "šta će Vlada ako padne WhatsApp?"
"Iako formalno postoji zakon, rokovi, službenici, žalbe i sudovi, u praksi ako institucija odluči da vam ne dostavi informaciju o tome kako radi i koliko troši, do te informacije NVO, mediji i građani neće doći – makar ne tako lako. Nakon što institucija odluči da ćuti, počinje maraton u kojem ste prinuđeni da se žalite, čekate i na kraju vrlo vjerovatno tužite instituciju da biste dobili ono što je ona bila dužna da vam dostavi", kaže Gvozdenović.
No, ni tu se, poručuje Gvozdenović, priča ne završava srećnim krajem.
"Kada građanin odluči da uđe u spor zbog ćutanja institucije, sopstvene troškove postupka – mora platiti sam. Sve to zahvaljujući intervenciji poslanika PES-a koji je u fotofinišu usvajanja Zakona o SPI predložio da u slučaju spora pred sudom zbog ćutanja uprave, svaka strana snosi svoje troškove. Dakle, iako sud presudi da ste bili u pravu i da je institucija morala da vam dozvoli pristup traženoj informaciji, vi i u tom slučaju morate da snosite svoje troškove jer ste uopšte odlučili da uđete u ovakav postupak", navodi Gvozdenović.
Time se, poručuje, odgovornost izvrće naglavačke, pa onaj koji traži da se zakon poštuje treba to da plaća vremenom, novcem i upornošću umjesto institucije koja zapravo krši zakon.
"Pravo na pristup informacijama nije samo mogućnost da građani podnesu zahtjev i dobiju odgovor – ono podrazumijeva i proaktivnu dostupnost informacija o radu institucija. Naša istraživanja, međutim, ukazuju na pad transparentnosti i dostupnosti čak i bazičnih informacija o radu institucija i njihovim odlukama, koje bi trebalo da budu javne. Eklatantan primjer toga je praksa telefonskih sjednica Vlade", kaže Gvozdenović.
Iz CDT-a podsjećaju da se na ovim sjednicama ne odlučuje samo o tehničkim ili hitnim pitanjima, već i o predlozima zakona, kadrovskim rješenjima, međunarodnim sporazumima i važnim planskim dokumentima.
"Ovaj model odlučivanja u suštini znači formalno potvrđivanje odluka glasanjem u telefonskoj grupi – bez rasprave među članovima Vlade. Najnoviji slučaj utvrđivanja šest predloga zakona kojima se najavio “Euro model” pokazuje duboko netrasnaprentan odnos u kojem se bez pratećih ekonomskih analiza i analiza uticaja propisa, rasprave i razgovora sa zajednicom, preko noći najavljuju velike reforme koje utiču na cijelu privredu i svakodnevni život građana. Dokle god odluke budemo donosili tako – bez javnosti, bez ozbiljne analize dugoročnih posljedica po javne finansije i društvo i bez razgovora sa onima na koje se te odluke odnose – možemo planirati velike plate, Velje brdo i druge megalomanske poduhvate kao da račun za njih neće stići", navodi Gvzodenović.
Netransparentnost, kako kaže, postaje jedan od ključnih obrazaca funkcionisanja i Skupštine Crne Gore.
"Javnost i sami poslanici često nemaju pravovremene informacije o tome kada će se o zakonima raspravljati i odlučivati, dok se dnevni redovi nerijetko utvrđuju tek na sjednicama. Koliko je takva praksa otišla daleko pokazuje primjer onemogućavanja održavanja sjednice na kojoj je trebalo da se raspravlja o razrješenju predsjednika Skupštine, čime je naša najvažnija demokratska institucija privatizovana u ime njenog predsjednika", zaključila je Gvozdenović.
