Profesija koju je odabrala pružila je priliku Oliveri Stanković da ostvari san i poveže svoju domovinu, Crnu Goru, i Sjedinjene Američke Države.
Sagovornica Portala Analitika rođena je u Crnoj Gori, studije engleskog jezika završila je u Nikšiću, a životni put odveo je u Ameriku.
Tamo je nastavila usavršavanje i studije. Sada radi ono što voli – sa ljubavlju prenosi znanje studentima.
Predaje javni govor i komunikacije na odsjeku za društvene nauke na Lagvardija Komjuniti Koledžu, jednom od 10 najboljih javnih koledža u Njujorku.
Program COIL (kolaborativno, onlajn, međunarodno učenje) na kojem radi od aprila 2019. bila je prilika da napravi most između SAD i Crne Gore. On pruža mogućnost studentima iz naše države da uče engleski jezik kroz komunikaciju sa studentima iz Njujorka.
Program je besplatan, i potrebna je, kaže, samo dobra volja crnogorskih fakulteta da se priključe, ali i podrška nadležnih resora da podrže takvu saradnju u interesu studenata.
Koliko je program sadržajan i bitan, prema riječima Stanković, pokazuje podatak da su fakulteti u Španiji i Holandiji, COIL uključili kao dio predmeta, te da se 20-30 odsto ocjene odnosi na taj segment. Drugim riječima, od projekta koji se radi za COIL zavisi dio ocjene za neki predmet.
Ukoliko su institucije raspoložene za saradnju, Olivera Stanković naglašava da je ona voljna da uključi profesore i studente sa različitih univerziteta. Ističe da bi bilo dobro kada bi resorno ministarstvo podržalo profesore na tom putu.
Odabrala je odmah Crnu Goru
Prema riječima naše sagovornice, osnivač COIL-a Džon Rubin, pokrenuo je program 2007. u državi Njujork.
Onog trenutka kada je saznala da postoji mogućnost povezivanja i predavanja studentima iz drugih zemalja odmah je znala sa kojom zemljom želi da uspostavi saradnju.
„Rekla sam da volim izazove, što više, to bolje. Ali bih najradije da počnem sa mojom zemljom. Hoću Crnu Goru, tu sam rođena, i želim da moja država bude u uključena u COIL program“, ponosno ističe naša sagovornica.
Pojašnjava, da prije nje, niko nije radio sa Crnom Gorom u okviru tog programa koji traje od četiri do šest sedmica.
„Učim moje studente, oni sarađuju sa studentima iz odabrane zemlje, i rade se projekti. Imala sam komunikaciju sa mojim bivšim profesorima, koji su meni predavali u Nikšiću“, priča Stanković kako je krenula da ostvaruje kontakt sa crnogorskim fakultetima.
Kaže da je razgovarala sa profesoricom Radojkom Vukčević, koja je doktorka američke književnosti.
„Kazala mi je da je pred penzijom i preporučila Žanu Knežević, profesoricu informatike na Univerzitetu Mediteran. Nijesam ciljala privatne fakultete, nego sam samo tražila profesora za saradnju. Bolje bi bilo da je državni, pošto je naš javni, ali nisam imala sreću da se povežem sa nekim od profesora sa državnog univerziteta. Ljudi kažu, „zauzeti smo, žao nam je, nemamo vremena“, pojašnjava Stanković.
Ističe da je kontaktirala fakultete u Nikšiću, u Kotoru, ali nije naišla na razumijevanje i volju za saradnju.
„Univerzitet Mediteran je bio prvi sa kojim sam sarađivala. I simultano, Dragica Žugić, dekanka Univerziteta Donja Gorica, takođe je pristala. Napravili smo saradnju, radili su studenti sa ta dva Univerziteta sa studentima iz Lagvardije“, kaže Olivera.
Ona dodaje da su u toku i pregovori sa Univerzitetom Mediteran o nastavku saradnje.
Prilika za učenje jezika i upoznavanje drugih kultura
Stanković pojašnjava da program, osim učenja jezika, pruža i informatičku podršku. Projekti koje razrađuju ne podrazumijevaju klasične časove engleskog jezika, već su prilika za učenje i rad na važnim temama.
„Prvi projekat se zvao “Virtualni priručnik o turizmu, od studenata za studente”, Njujorka i Crne Gore. Tu smo napravili jedno poglavlje „Šta može da se vidi u Crnoj Gori, šta u Njujorku“. Oduševila sam se crnogorskim studentima. Oni su tako lijepo pričali engleski“, ističe sagovornica Analitike.
Kaže da su i pored razlike od šest sati nekoliko puta održavali Zoom „smart classroom“, a nakon 16 nedjelja uslijedila je prezentacija.
Prema njenim riječima, program je idealna prilika da studenti uče o kulturološkim razlikama kroz direktnu komunikaciju sa kolegama iz Njujorka.
„Proširi se tako svijest o kulturi. Iako je Njujork metropola, u kojoj se može čuti na stotine jezika, opet vidim da su studenti u nekoj svojoj maloj kutijici, dok ne izađu van nje. Naši studenti na koledžu su možda nekad nešto učili o Crnoj Gori, ali većina nikad nije ni čula“, pojašnjava Stanković.
Kroz razgovor se, kaže, ruše barijere koje imamo prilikom komunikacije na drugom jeziku.
„Studenti iz Crne Gore su se uvjerili da u Njujorku ima studenta kojima je engleski drugi strani jezik. Ja u jednoj učionici imam 24 nacije, među njima studenata koji su rođeni u Njujorku, neke koji su tek došli preko razmjene. Bude učenika iz mješovitih porodica, roditelj jedan je iz Meksika ili Japana, i kući govore drugi jezik...I oni govore engleski sa akcentom“, pojašnjava sagovornica i naglašava da to nikome nije barijera.
Treba njegovati identitet
Ističe da je da je kod njih neprihvatljivo da se kaže da je određeni akcenat ispravan, a drugi pogrešan. To bi čak bila i uvreda, jer je „svaki akcenat ispravan i dobar“.
„Ovaj svijet je ipak mali, svi smo slični i treba da obgrlimo taj identitet koji je drugačiji“, kaže Olivera.
Sa tog polazišta uči studente da se ne stide svojih korijena, već da sa ponosom istaknu svoj identitet.
„Imam studente iz Nigerije, koji imaju divan akcenat; studente iz Australije sa njihovim akcentom. Želim da studenti iz Crne Gore shvate, da ne treba da se stide akcenta i kako pričaju engleski. Za Jugoslaviju svi znaju. Ali kad kažeš Montenegro, pitaju: da to nije neki gradić? Ne znaju. Ali ovo je prilika za promociju. Zato se i ja rado vraćam svojoj zemlji. Ne stidim se svojeg porijekla“, pojašnjava Olivera Stanković.
Cijeli program, kako kaže naša sagovornica, realizovan je tokom pandemije, i tada se među studentima javila empatija, podrška, na šta je veoma ponosna.
“Oni su postali i prijatelji. I dan danas sarađuju. Nije cilj samo da se završi i da se dobije ocjena, cilj je da shvate da je svijet mali, da prošire prijateljstvo, pa da možda, jednog dana posjete jedni druge. Da vide koliko su slični“, dodaje ona.
Pandemija bila poseban izazov za studente
Stanković ističe da je za studente bilo teško da uče tokom pandemije, jer je teško održati koncentraciju.
“Ili ti zvoni telefon, kod kuće si, pa neko nema svoju sobu. Tada vide studenti iz Crne Gore da njihove kolege u Americi nijesu dobrostojeće: neke su samohrane majke, imaju djecu koja nisu mogla da idu u školu, pa moraju da budu ujedno i studenti i profesori svojoj djeci. Nekada su jedan laptop morali da koriste muž i žena, internet je slab, neki nijesu imali laptop pa pozajmljuju, a sve je zatvoreno...“, dodaje naša sagovornica.
Ipak, ta ih je situacija uputila jedne na druge, pa su, kaže Stanković, bili jedni drugima pri ruci, dopisivali se kako bi olakšali.
„Njujork je na početku epidemije mnogo stradao. Puno mojih studenata su izgubili voljene, godinu nijesu izlazili iz kuće. Moji studenti u Americi su bili pozitivno iznenađeni kako ih kolege iz Crne Gore zovu, šalju poruke podrške“, kaže Stanković.
Šansa se ne koristi dovoljno
Ona, ipak, žali što fakulteti u Crnoj Gori nemaju dovoljno razumijevanja za angažman profesora na ovakvim projektima, i što ne plaćaju predavačima to što izdvajaju vrijeme za ovu obuku.
Poziva ministarstva da pomognu obrazovni sistem.
„Želim da ministri u Crnoj Gori pomognu ovoj kolaboraciji. Mi studentima dajemo sertifikate koji potvrđuju da su savladali gradivo u globalnom učenju. Treba da slušamo studente o tome kako riješiti neki problem, a ne samo političare“, poručuje Stanković.
Ona podsjeća da je za studente iz Crne Gore program potpuno besplatan.
„Ništa ne tražim za uzvrat, želim da podijelim znanje. Pomažem oko obuke i kako da se napravi projekat. Pomognem profesorima iz Crne Gore kada uđu u saradnju, da dizajniraju taj program. Studenti ništa ne plaćaju za softer, sve je to besplatno“, pojašnjava sagovornica.
Ističe da se trudi da studenti i profesori iz naše države dobiju priliku da svoje znanje pokažu i da se usavršavaju i na nekim međunarodnim konferencijama.
„Uspjela sam da pomognem profesorima i studentima iz Crne Gore da budu na seminarima, koje nijesu morali da plate. Imali su priliku da na međunarodnoj virtualnoj konferenciji „IVEK“ predstave Crnu Goru. Studenti imaju pravo da se sa profesorom predstave cijelom svijetu. Tako se Crna Gora pozicionira na svjetskoj mapi“, zaključuje Stanković.
