Prijedlog zakona o izvršenju kazni zatvora, novčane kazne i mjera bezbjednosti, koji se nalazi u skupštinskoj proceduri, predviđa da je cilj izvršenja sankcija da osuđeni kroz programe tretmana usvoji društveno prihvatljive vrijednosti i ponovo se uključi u društvo.
Međutim, kriminolog i profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore,Velimir Rakočević, smatra da je to u praksi teško ostvarivo.
„Osuđeno lice izloženo je brojnim negativnim uticajima, pa ukoliko izostane podrška porodice i društva, taj začarani krug se nastavlja“, rekao je Rakočević, gostujući u jutarnjem programu Televizije E.
Novi Prijedlog zakona o izvršenju kazni zatvora, novčane kazne i mjera bezbjednosti nalazi se u skupštinskoj proceduri, a propisuje da je cilj izvršenja sankcija da osuđeni kroz sistem programa tretmana usvoji društveno prihvatljive vrijednosti radi ponovnog uključivanja u društvo.
Govoreći o procesu reintegracije, Rakočević je istakao da je riječ o najtežem segmentu zatvorskog sistema, jer je stopa povrata zabrinjavajuće visoka – kod pojedinih krivičnih djela, poput narko-delikata, prema njegovim riječima, prelazi čak70 odsto.
„Cilj resocijalizacije je vrlo teško ostvariv, iako je svrha zatvorskog sistema da popravi ono što je bilo loše i da se ubuduće to ne ponovi. Iako novi prijedlog zakona uvodi odredbe koje prate međunarodne standarde, u praksi se često dešava da zatvori ostaju škole kriminala. Taj kriminogeni uticaj ostalih zatvorenika, naročito na mlađe, vrlo je razoran i nerijetko vodi ka još težim djelima po izlasku iz zatvora“, upozorio je profesor.
Rakočević je podsjetio da osuđenici nakon izlaska iz zatvora često nemaju adekvatnu podršku, što dodatno otežava njihovu reintegraciju.
„Ako izostane podrška društva i porodice, lice postaje laka meta i začarani krug kriminala se nastavlja“, rekao je.
Podsjetio je da je u jednom periodu rad bio obavezan za sve osuđenike, ali da je sada zakonski definisano da radne može biti disciplinska mjera, većpravo i vid radne terapije.
„Samom osudom lice gubi određena prava i ne može u zatvoru da stiče profit, već dobija 25 do 30 odsto minimalne zarade za puno radno vrijeme. Iz mog ugla, rad je izuzetno važan segment resocijalizacije, jer pomaže osuđenicima da pravilno strukturiraju vrijeme, nauče zanat i osjete svrhu. Nažalost, danas su kapaciteti ograničeni, pa višak slobodnog vremena dodatno usložnjava proces resocijalizacije“, zaključio je Rakočević.
