Ako vas naslov teksta vuče na poraz nacista od Pekovih snaga prije 80 godina, grdno ste se prevarili. Pekove su divizije možda oslobodile Terazije, ali se danas gradom između Dunava i Save ne čuje ni valcer ni Oda radosti, čuje se zlokobni poklič - Jedan narod, Jedan Sabor - Sverspski Sabor (SS).
Ako je skraćenica možda slučajna, slogan Ein Wolk, Eir Reich svakako ne zvuči slučajno. Niti završetak - jer je to Ein Furher. Jer, već danas se pojavljuje i prigodna pjesma "Brat za brata, za Aleksandra komadanta". Tamo đe je on "komandovao" devedesetih, Srbi više ne žive, pa se iskreno nadam da će prestati sa brigom za Srbe van granica Srbije, a znajući fine ljude u toj zemlji, valjalo bi da i njima da koju godinu "slobodno".
18
Vučić je uspio da Srbiju skrene sa svijetlog puta slavnih lidera, vojvoda i vitezova. I pretvori je u još jednu rusku guberniju, uz kombinaciju militarističkog pravoslavlja, ruskog mističnog slovenstva i srpske nacije u središtu svakog pitanja i svakog odgovora.
Ta i takva politika je uvijek štetna za regiju u kojoj buja, nebitno da li je 1938. ili 1991. ili 2024. Posljedice su uvijek iste - nasilje, rat, totalno uništenje, sankcije. Zvuči poznato? Zato što smo dovoljno stari da se sjećamo i Slobovog Sabora na Gazimestanu.
Istorija se uvijek ponavlja, prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa. Skup koji je za vikend organizovao Vučić je labudova pjesma režima koji će u budućnosti biti pod sve većim pritiskom i morati da radi krupne koncesije.
Kritike Vučića da "Srbi u Crnoj Gori nijesu ništa dobili" su jasan znak da ekipa ZBCG može da zaboravi na dalju podršku
Rezolucija o Srebrenici, usvojena nadmoćnom većinom skoro cijelog civilizovanog svijeta u UN je prvi korak ka defašizaciji Srbije. Ono što je propušteno slabošću Đinđića i otvorenom izdajom Koštunice poslije 5. oktobra mora se završiti. Pa zar bi Njemačka danas bila to što jeste - glavna ekonomska, ali i politička sila Evrope da su saveznici dozvolili da NSDAP bude dio tamošnjeg političkog života poslije 1945? Imali bi novi rat u Evropi do 1970.
Ovako je danas EU sa osnovicom Berlin-Pariz vodeća politička, ekonomska, tehnološka, ekološka, obrazovna i koja sve ne sila svijeta.
Tako je 2000. napravljena greška kad nije zabranjeno djelovanje SRS i SPS čija su rukovodstva odgovorna za masovne zločine u regiji, ali i ubistva političara, novinara i slobodnih građana Srbije. Danas su te snage nadmoćna vlast u Srbiji.
I dok se u Mađarskoj, Hrvatskoj, Sloveniji ili Bugarskoj tog dana održavaju izbori za Evropski partlament - u Srbiji je skupljeno nekoliko stotina ili hiljada na crne jade dovedenih profesionalnih Srba, sa malo većim brojem onih iz manjeg BH entiteta, negoli iz Crne Gore ili Makedonije.
Srbi iz Hrvatske su naučili lekciju 1991-1995. i danas više vjeruju hrvatskoj državi, nego beogradskim lažnim obećanjima. Tu lekciju su platili hiljadama života, razorenim kućama i izbjeglištvom. Danas Pupovac nije Martić i u SS danu je kandidat za EP u Zagrebu, a Vučić neka uživa u spletu narodnih igara iz Like.
Ima od SS i pozitivnih strana - manji entitet u BiH će svoj dan slaviti u februaru, a ne 9. januara, čime je u ispoštovana presuda Ustavnog suda BiH.
Još da se pameti dohvate lokalni, crnogorski, Vučićevi vazali, prije svega predsjednik NSD Andrija Mandić i pjesnički nastrojeni koalicioni partner koji su tek u Beogradu shvatili đe je mjesto nezvanome gostu.
"Ka neće da se grije oko svoga ognjišta, mrznuće u tuđem dvorištu". Naučiće vas Vučić i ostali prekodrinci da ste ipak prije svega Crnogorci. I da tamo đe nema vaše zemlje, vaše zastave i grba možete biti samo dodatak i posluga.
Kritike Vučića da "Srbi u Crnoj Gori nijesu ništa dobili" su jasan znak da ekipa ZBCG može da zaboravi na dalju podršku. Jasna poruka - "uložili smo stotine miliona, otvorili TV stanice, kupili portale, srpske kuće, šaljemo vam svaku moguću podršku iz Srbije - i vi nijeste od Crne Gore napravili još jednu srpsku državu".
Da skratim Vučiću brige - neće, niti mogu, jer ipak naša zemlja uz sve mane nije niti će biti bilo čija gubernija niti 27. izborna jedinica. Imamo taj problem da savijemo leđa, što ćeš, čudo je kad smo navikli na vjekovnu slobodu.
Ali za ovu našu zabludjelu braću jasna poruka - vratite se svome ognjištu i svojoj državi. Tamo đe ste bili možete biti samo sluge i vazali, ovamo ste svoji na svome, pa neka nije preveliko i najjače.
Svakako je bolje da se za četiri godine potrkamo na izborima za Evropski parlament nego da od naše slobodne države pravite ono što ona nikad neće biti.
(Autor je predsjednik Glavnog odbora SDP)
