Godinama smo organizacije posmatrali kroz brojke: prihod, profit, produktivnost, fluktuaciju zaposlenih i troškove.
Bihevioralna ekonomija pokazala je, međutim, da ljudi odluke ne donose isključivo racionalno. Na njih utiču emocije, osjećaj pravednosti, povjerenje, pripadnost, prethodna iskustva i način na koji doživljavaju okruženje u kojem rade.
Istraživanja averzije prema nejednakosti i percipiranje pravednosti pokazuju koliko je u ljudskom ponašanju važno poređenje sa drugima. Osjećaj da neko dobija više za manje truda ili da ista pravila ne važe jednako za sve može biti dovoljan da naruši povjerenje, motivaciju i spremnost na saradnju.
Upravo takvi obrasci mijenjaju način na koji razumijemo organizacije.
R Faktor polazi od slične pretpostavke: organizacije nijesu samo zbir procesa, pravilnika i KPI-jeva. One su mreža svakodnevnih odluka, odnosa i ponašanja koja se vremenom pretvaraju u organizacionu kulturu.
Zato R Faktor nastoji da prepozna kakav ambijent organizacija stvara za ponašanje i donošenje odluka: da li joj ljudi vjeruju, da li osjećaju odgovornost, da li prepoznaju autentičnost lidera i koliko postoji usklađenost između vrijednosti koje organizacija zagovara i onoga što zaposleni zaista doživljavaju.
Tu dolazimo i do koncepta psihološke bezbjednosti, koji je u organizacionim istraživanjima posebno razvila Amy Edmondson. Psihološka bezbjednost podrazumijeva uvjerenje da je u timu moguće postaviti pitanje, priznati grešku, iznijeti drugačije mišljenje ili izraziti zabrinutost bez straha od poniženja ili kažnjavanja.
Na bazi toga vjerujem da budućnost organizacija neće pripadati onima koje imaju najviše podataka, već onima koje najbolje razumiju ljudsko ponašanje i koje uspiju da izgrade psihološku bezbjednost.
Jer, svaka strategija, promjena i inovacija na kraju zavise od odluka koje ljudi svakodnevno donose, a kvalitet tih odluka ne zavisi samo od sposobnosti pojedinca, već i od ambijenta u kojem ih donosi.
