Ispratili smo juče na posljednji počinak jednoga od potonjih iz generacije utemeljivača savremene kulturne montenegristike. Nema potrebe ponavljati biografske detalje - nijesu nepoznati, a internetski su dostupni na raznim stranama.
Sreten Perović za svoga dugoga vijeka, za pune 93 godine, ostavio je značajan i neizbrisiv trag. Ostavio je uzornu familiju, koja mu je u vrijeme kad mu je to bilo najpotrebnije uzvratila pažnju kojom ih je obasipao.
Ostavio je brojne tekstove, zbornike, antologije, prikaze, pjesme. Ugradio je sebe u temelje svih institucija i pokreta koji su za cilj imali emancipaciju Crne Gore. A cio je njegov rad bio emancipatorski.
0Za svoga dugoga vijeka imao je bezbroj prilika da poklekne. No ni u jednoj se nije ni okliznuo. Bio je svjedok raznih društvenih prilika i neprilika.
Rođen u doba kad Crna Gora nije uspjela sačuvati ni ime, silom i prije vakta odrastao u ratnim i poratnim uslovima, školovan u univerzitetskom centru đe se Crna Gora od njegova osnivanja tretira kao dio srpskoga etničkog prostora, ostvarivan u jugoslovenskoj Crnoj Gori koja je sva svoja prepoznatljiva obilježja položila na lažni oltar bratstva i jedinstva, Sreten Perović bio je sve ono što nije smio biti - jedan od utemeljivača nauke koja je kulturne fenomene u Crnoj Gori tretirala kao nacionalno crnogorske, uprkos onome što je oficijelna nauka očekivala.
Bio je rijetka pojava među Crnogorcima jer je lako i brzo praštao svima - osim šovinistima
Biti u društvu braće Radojevića - Radoja i Danila, Vojislava P. Nikčevića, Radoslava Rotkovića, Milorada Stojovića, Branka Banjevića, Dragoja Živkovića, zalagati se za pravo na postojanje crnogorske književnosti, crnogorskoga jezika, crnogorske kulture - značilo je osuditi sebe na društvenu izolaciju, na progon iz svemoćne partije, na žig nacionaliste, separatiste i sl. titula koje je ondašnja "služba" dodjeljivala rijetkima.
Nema nijednoga prelomnoga društvenog trenutka u Crnoj Gori u kojemu je Sreten Perović bio na pogrešnoj strani istorije. Ni krajem 80-ih i početkom 90-ih, kad je revizionistički talas zapljusnuo Crnu Goru, nije Perović pokleknuo pred izazovom pred kojim su pali i padaju mnogi da, koristeći se posrnućem društvenih vrijednosti, rehabilituje nepravdu iz svoje porodične prošlosti.
Naprotiv, bile su to godine u kojima je Sreten Perović uložio sebe u stvaranje organizacija koje su nadomještale nepostojanje institucija koje će zastupati Crnu Goru pred svijetom i pred sobom: Crnogorski PEN centar, Crnogorska pravoslavna crkva, Matica crnogorska, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje...
Sedamdeset godina bio je prisutan na crnogorskoj javnoj sceni: kao pjesnik, kao književni kritičar, kao pozorišni djelatnik, kao esejist, kao prevodilac, kao kulturolog u najširem značenju te riječi. Bio je za sve to vrijeme i uzoran suprug, i brat, i otac, i đed, a bio je - bilo bi mu drago da se to spomene - i uzoran vinogradar za kojega nikad nijeste mogli znati je li mu milije kad mu pohvalite rakiju ili pjesmu. Bio je rijetka pojava među Crnogorcima jer je lako i brzo praštao svima - osim šovinistima.
Za svoga dugoga vijeka imao je bezbroj prilika da poklekne. No ni u jednoj se nije ni okliznuo
Upoznao sam ga posredstvom Vojislava P. Nikčevića i mogu svjedočiti koliko su ga radovali uspjesi mlađih generacija. Ništa manje nije bio ponosan na uspjehe svoje generacije, o čemu svjedoče desetine tekstova o njegovim savremenicima.
Omaž o Sretenu Peroviću u okviru Cetinjskih filoloških dana sljedećega mjeseca, u organizaciji FCJK i Crnogorskoga PEN centra, biće prilika da se podrobnije priśetimo brojnih zasluga njegovih za ukupnu montenegristiku.
No o sedamdeset godina njegova predanoga emancipatorskog rada ništa bolje ne govori od institucionalne ćutnje u Crnoj Gori povodom smrti velikana. Ćutnja namjesničke vlasti, ćutnja posrnulih kulturnih institucija, mrtvi san Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, izostanak makar i kurtoaznoga izraza saučešća ustanova s kojima je tokom sedamdeset godina rada Sreten Perović sarađivao omaž su Sretenu Peroviću jednako kao i saborcima iz njegove generacije. Kao čovjek i kulturni stvaralac on je bio sve ono što oni nikad neće biti.
Slava mu!
