Novi poredak kada je u pitaju noćni život planete... Tome se svakako raduju muzičari sa svih meridijana, ali ima da se pričeka još malo do tada. Vakcine polako dolaze, imunizacija kreće. Optimizam je na nivou, a u jeku novogodišnjih i božićnih praznika sve nekako izgleda ljepše i obećavajuće.
*****
I do sada smo bili na margini svjetskih zbivanja, toga smo svjesni i to nije problem. Čak će i vakcine da nam prikasne, jer rekoše, kako im se nadamo do kraja marta.
Kaskamo. Na primjer, nakon skoro deceniju, dobili smo Muzički centar. Još nemamo jasnu viziju kako će da funkcioniše taj sistem. Ne bi trebalo napominjati da se očekuje da bude upravo ono što mu ime sugeriše – (epi)centar muzičke kulture Crne Gore.
Prema mom skromnom mišljenju, osim Simfonijskog orkestra, trebalo bi naći mjesta, da ne kažem trebalo bi naći sredstva u budžetu, da se pod tom kapom osnuju i veliki narodni orkestar, kao i jedan Big bend, koji bi na najbolji mogući način krenuli od nule – uspostavljajući novi, nedostajući sistem vrijednosti koji je prethodnih godina, ponajviše zaslugama političke elite i medija, bio prepušten Pink kulturi i razarajućem uticaju najnižih muzičkih (ne)ukusa.
Zbog tih uticaja sada imamo porast socijalnog ponašanja koje se u mnogome kosi sa konceptom demokratske, sekularne i moderne evropske države. Kao da vidimo samo posljedice, a nikako da se suočimo s uzrocima. Ne zaboravimo, ako nemate razvijenu kulturu sopstvenog prostora u kome živite, uzalud vam i demokratija i fer izbori. Onda se samo srlja i juri sopstveni rep. A epilog takvog činjenja znamo. Zaludna rabota.
Godina kovid krize samo je ustoličila ove probleme. Svakodnevne politikantske aktivnosti i dalje nam skreću pažnju sa suštinski važnih stvari. Crnogorsko društvo je nesređeno, fali mu minimum znanja na svim poljima, minimum vizije, ali i minimum odgovornosti ljudi koji je vode u svim sferama, pa stoga čudi kako niko u ovoj zemlji nema razvoj kulturne politike kao prioritet. Živimo u džungli u kojoj nema jasno definisanih pravila, u kojoj postaje jasno da je sistem jačeg važniji od sistema jednakosti.
Godinu koju ostavljamo iza nas nećemo pamtiti po velikom broju muzičkih djela koja su stvorena u našoj zemlji. Nažalost, ni u godinama prije pandemije nijesmo se proslavljali kreativnošću. Razloga je mnogo, i do kraja ove kolumne ne mogu ih čak ni zagrebati. Ali činjenica je da se sve vrti oko istog – mali brojevi važe u Crnoj Gori.
S toga, potrebno je da država bude promotor svake kreativnosti koja može postaviti Crnu Goru na mapu svjetske autentične baštine. To ne može da se dogodi ni preko noći, ni za godinu ili pet, ali svakako, što prije zaustavimo propadanje, prije ćemo doći u situaciju da napravimo prvi korak. Kada se on napravi, svaki naredni će biti lakši. Za početak, dobro bi bilo poraditi na vraćanju samopouzdanja, pojedinačnog i kolektivnog, u svim sferama.
*****
Naredne godine nadamo se i uspješnoj turističkoj sezoni, vjerujemo u povratak muzičkih festivala, koncerata, filma i pozorišta, izložbi, nadamo se vraćanju normalnom životu, iako pod tim podrazumijevamo samo izlazak iz karantina.
To će se, prije ili kasnije, svakako dogoditi. Ali ovakva vremena u kojima zastane cijeli svijet, uvijek su dobra prilika za male i prosperitetne zemlje, da ubrzano sustignu civilizaciju i upravo zbog malih brojeva (koji u ovoj situaciji postaju naša prednost) naprave sopstvenu reorganizaciju i spremnije dočekaju povratak u normalnost.
Neka ova godina i sve loše što se dogodilo u njoj ostanu za nama. Narednih nekoliko mjeseci, do povratka u normalno stanje, iskoristimo da pripremimo funkcionalne strategije kojima ćemo subvencionirati kulturu, jer ne treba objašnjavati zašto je to višestruko isplativo. Dosta je bilo promašenih investicija, propalih projekata, bačenih miliona i pokradenog keša, neka makar to prestane, pa smo na dobrom putu.
Istovremeno, svi mi koji smo zainteresovani za sferu kulture, treba da prionemo na posao i „napadnemo“ resor kulture kvalitetnim sadržajima, kako bismo u godinama pred nama tjerali odgovorne da budžete uvećavaju. I da shvate da je kultura dugoročno profitabilna privredna grana.
U suprotnom, a ta iskustva već imamo, kultura će biti na respiratoru, sa veoma malim šansama za preživljavanje. A kultura u komi znači da je i država u komi. Na nama je da učinimo sve da se to ne dogodi. Srećno!
