Vlada Crne Gore je predložila Ustavnom sudu da odbije inicijativu advokata Stevana Lepetića za ocjenu ustavnosti odredbe Zakona o parničnom postupku (ZPP) kojom je pravo na troškove u dobijenim sudskim sporovima, dvije godine nakon što je dato državi, dato i opštinama, pozivajući se na raniju odluku Ustavnog suda kojom su odbijene inicijative Advokatske komore.
Kada je prije tri godine, izmjenama ZPP-a zaštitniku imovinsko pravnih interesa koji zastupa državne organe dato pravo da naplaćuje troškove po advokatskoj tarifi, nije bilo pomena o zastupnicima opština. Ni posljednjim izmjena, koje su stupile na snagu krajem decembra prošle godine, prvobitno nije bila predviđena ova mogućnost, već je Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu predložio amandman kojim je pravo na naplatu troškova u slučaju uspjeha u sporu dato i opštinama. Kako se sa ovim amandmanom saglasio predstavnik predlagača, on je postao sastavni dio prijedloga zakona, stoji u izvještaju ovog odbora iz maja prošle godine.
''Amandman Odbora koji je prihvaćen od strane predstavnika predlagača zakona, shodno poslovniku Skupštine Crne Gore, postaje sastavni dio prijedloga zakona i o njemu Skupština posebno ne odlučuje'' rečeno je ranije Pobjedi iz njihovog odjeljenja za odnose sa javnošću.
Ispravkom u pravni poredak
Lepetić ovu izmjenu ocjenjuje neustavnom i nezakonitom, jer je objavljena u naknadnoj ispravci u Službenom listu tako što su u članu 152b u kom stoji da se odredbe ZPP-a o troškovima primjenjuju i na stranke koje zastupa zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, dodate i riječi „odnosno nadležni organ opštine“. Na taj način je, smatra on, skupštinska služba koja nije nadležna, „navodnom ispravkom“ uvela u pravni poredak ovo pravo opština. On je ukazao da se tadašnjim prijedlogom izmjena ZPP-a nije ni mijenjao ovaj član, tako da nije ni moglo doći do greške zbog koje je došlo do ispravke. Ovakvim zakonskim rješenjem je, navodi Lepetić, ograničeno pravo građana na pristup sudovima.
Vlada u svom mišljenju navodi da nije nadležna da daje mišljenje u vezi procedure donošenja zakona, ipak napominje da je sporni član dopunjen usvajanjem amandmana koji je postao sastavni dio teksta. Ponavljaju raniji stav da se na ovaj način postiže jednakost položaja stranaka, te da bi svako drugo rješenje dovelo do diskriminacije. Odbacuju tvrdnje da se ovim ograničava pristup sudu, ukazujući da postoje i alternativni načini rješavanja sporova i mogućnosti oslobađanja od troškova postupka u skladu sa zakonom. Napominju i da stranke nemaju obavezu da unaprijed plaćaju troškove postupka, već nakon pravosnažne presude u slučaju gubitka spora, pa je time, kako navode, svima omogućen nesmetan pristup sudu.
Troškovi državi po AT-u ustavni
Ustavni sud je krajem 2018. godine odbio inicijative Advokatske komore i pet poslanika Demokratske Crne Gore za ocjenu ustavnosti odredbi ZPP-a kojima je zaštitniku dato pravo naplate troškova po advokatskoj tarifi. U svojim prijedlozima su naveli da su takvim zakonskim rješenjem povrijeđeni ustavni principi o zabrani diskriminacije, jednakosti svih pred zakonom, nezavisnosti advokature, kao i pravo na pravično suđenje, jer se država stavila u povlašćeni položaj u odnosu na pravna i fizička lica koje ne zastupa advokat i koja u tom slučaju nemaju pravo na naknadu troškova.
''Osporene odredbe ZPP-a zasnovane su na pravilu da „gubitnik plaća“ prema kojem neuspješna stranka mora platiti troškove uspješne stranke'' bio je stav Skupštine u mišljenju na ovu inicijativu.
Ovim pravilom se, kako su naveli, teži legitimnom cilju obezbjeđivanja pravilnog djelovanja pravosudnog sistema kroz odvraćanje potencijalnih tužilaca od postavljanja neutemeljenih ili previsokih tužbenih zahtjeva prema državi bez snošenja posljedica.
U tadašnjem mišljenju Vlade navedeno je da se upravo ovakvim rješenjem postiže jednakost stranaka u sporu koje dijele rizik od neuspjeha, navodeći da sredstva naplaćena na taj način ne pripadaju zaštitniku, već idu u državni budžet.
Takav stav imao je i Ustavni sud navodeći da zakonodavac nije prekoračio svoja ustavna ovlašćenja te da je prilikom donošenja zakona utvrdio legitiman javni interes, jednakost položaja stranaka i njihovih zastupnika, koji podrazumijeva da svaka stranka snosi jednak rizik od neuspjeha, a sve u cilju efikasnog funkcionisanja pravosudnog sistema. Time je, navodi se u obrazloženju odluke, uspostavljen razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi postići, koji ne predstavlja prekomjerni teret za stranke, imajući u vidu da i država, čiji resursi nijesu neograničeni, treba da uživa zaštitu od neutemeljenih parnica.
