U nastavku integralno prenosimo reakciju Savjeta Muslimana Crne Gore, koju potpisuje predsjednik tog tijela Sabrija Vulić.
"Sa dužnim poštovanjem prema akademskom radu i ličnim stavovima istoričara Srđe Pavlovića, smatramo potrebnim da ukažemo na ozbiljne istorijske i društvene činjenice koje se ne mogu zanemariti kada se govori o identitetu Muslimana u Crnoj Gori.
Muslimani u Crnoj Gori nijesu „politička konstrukcija“, niti je njihov nacionalni identitet nastao kao rezultat dnevne politike. Muslimani kao narod u Crnoj Gori postoje jako dugo, sa sopstvenim istorijskim razvojem, kulturnim nasljeđem, tradicijom, jezikom, običajima i kolektivnim osjećajem pripadnosti. Taj identitet nije nastao juče, niti ga može poništiti bilo čiji pokušaj da ga svede isključivo na vjersku pripadnost.
6Posebno je važno istaći da se ovdje ne radi o poistovjećivanju vjere i nacije. Muslimani kao narod ne tvrde da svaki pripadnik islamske vjere pripada muslimanskom narodu, niti da je vjera jedini osnov nacionalnog identiteta. Upravo suprotno – razdvajamo vjersku pripadnost od nacionalnog identiteta i ukazujemo da postoji pravo jednog naroda da se izjasni onako kako sam sebe doživljava.
Poređenje nacionalnih Muslimana sa konstrukcijama poput „etničkih hrišćana“ ili „etničkih budista“ predstavlja nerazumijevanje istorijskog konteksta nastanka muslimanskog nacionalnog identiteta na prostoru bivše Jugoslavije. Nacionalni identiteti ne nastaju po jedinstvenom modelu i nijesu svuda zasnovani na istim elementima. Neki narodi su istorijski oblikovani kroz teritoriju, neki kroz jezik, neki kroz kulturno-istorijsko nasljeđe, a neki i kroz složenu povezanost vjerske, kulturne i istorijske tradicije.
Podsjećamo da su Muslimani u Crnoj Gori priznati kao nacionalna manjina i da njihov status nije rezultat nečije političke improvizacije, već dio ustavno-pravnog poretka Crne Gore. Ustav Crne Gore garantuje prava manjinskih naroda i drugih manjinskih zajednica, a država ima obavezu da poštuje identitete svih svojih građana.
Takođe, istorijska činjenica je da su se Muslimani u Crnoj Gori na popisu stanovništva 1991. godine izjasnili u značajnom broju – oko 14,5 procenata ukupnog stanovništva – što jasno pokazuje da se radilo o snažno prisutnom kolektivnom identitetu, a ne o prolaznoj političkoj pojavi.
Pokušaj da se identitet Muslimana objasni isključivo kao „vjerski identitet građana islamske vjere“ zanemaruje iskustvo generacija ljudi koji su se decenijama slobodno izjašnjavali kao Muslimani u nacionalnom smislu. Time se, svjesno ili nesvjesno, dovodi u pitanje pravo jednog naroda da sam definiše sopstveni identitet.
Posebno zabrinjava kada se pripadnicima jednog naroda sugeriše da je njihovo ime, njihova istorijska svijest ili njihova potreba za političkim organizovanjem „smicalica“ ili „opasna konstrukcija“. Demokratsko društvo podrazumijeva pravo svake zajednice da artikuliše svoje interese, posebno ako je riječ o manjinskom narodu koji želi očuvati svoj identitet i ravnopravnost.
Muslimani Crne Gore ne osporavaju ničiji identitet niti pravo bilo kog građanina da se izjasni prema sopstvenom osjećaju pripadnosti. Ali isto tako očekuju da se poštuje njihovo pravo da budu ono što jesu – Muslimani kao nacionalna manjina, sa istorijom, kulturom i identitetom koji je stvaran, legitiman i priznat.
Crna Gora može biti stabilna i demokratska samo ako prihvati svoju multietničnost i ako nijedna zajednica ne bude prinuđena da dokazuje svoje postojanje", zaključuje se u reakciji.
