Nakon što je Evropski sud za ljudska prava utvrdio povredu prava svojine Ilije Nešića, jer su crnogorski sudovi bili stava da mu je to pravo na imovini kupljenoj prije 40 godina prestalo formiranjem granica morskog dobra, Vrhovni sud je na posljednjoj sjednici u decembru, kojom je predsjedavala bivša predsjednica Vesna Medenica, donio treći pravni stav po ovom pitanju. Država se, kako je utvrdio i sud u Strazburu, neće više moći upisivati kao vlasnik na imovini u zoni morskog dobra prije nego sprovede postupak eksproprijacije i isplati naknadu.
Stav
- Vlasnici zemljišta koji su pravo svojine stekli na pravno valjan način do stupanja na snagu Zakona o morskom dobru i njihovi pravni sljedbenici zadržavaju pravo svojine do njegovog izuzimanja i isplate naknade po propisima o eksproprijaciji. Država se može uknjižiti kao vlasnik zemljišta tek nakon obeštećenja vlasnika. Vlasnici zemljišta iz stava 1 koji su u katastarskom operatu upisani kao nosioci prava korišćenja imaju pravo ako su ispunjeni uslovi iz čl. 419 i 420 Zakona o svojinsko-pravnim odnosima da se upišu kao nosioci prava svojine - novi je načelni pravni stav Vrhovnog suda.
Do ovoga je došlo, kako se navodi u obrazloženju, zbog obavezujućih presuda Evropskog suda, koje su nametnule potrebu „da Vrhovni sud u vršenju svoje ustavne uloge, obezbjeđenja jedinstvene primjene zakona, revidira svoju dosadašnju sudsku praksu i zauzete stavove po navedenom pitanju“.
A prethodne stavove ovaj sud je zauzimao u dva navrata, prvi put građansko odjeljenje 2013, a onda opšta sjednica suda 2015. godine. Prvobitni stav da pravo korišćenja zemljišta u zoni morskog dobra pripada ranijim vlasnicima samo u slučaju zaključenja ugovora sa JP Morsko dobro, u kom slučaju imaju pravo prečeg korišćenja za slučaj da konkurišu za sticanje tog prava, ubrzo je promijenjeno nakon utvrđenih nedostataka i izazova u njegovoj primjeni.
Tako je na opštoj sjednici nepune dvije godine kasnije zauzet načelni pravni stav da vlasnici zemljišta u zoni morskog dobra koje je zakonito stečeno do stupanja na snagu Zakona o morskom dobru i upisano u katastru kao privatna svojina, imaju zakonsko pravo korišćenja, pod istim uslovima u skladu sa prostornim planom, do njegovog izuzimanja, pa nijesu dužni da sa Morskim dobrom zaključuju ugovor o korišćenju.
Pet godina kasnije uslijedila je i presuda ESLJP u predmetu Nešić protiv Crne Gore, koja je postala pravosnažna prošlog septembra, a kojom je utvrđena povreda prava svojine, jer se država na osnovu presuda, upisala kao vlasnik bez davanja naknade i sprovođenja eksproprijacije.
Praksa
Nedavno je kotorski Osnovni sud, na zahtjev Nešića, ukinuo svoju presudu iz 2014. godine kojom je usvojen zahtjev države da se upiše kao vlasnik na njegovoj privatnoj ponti u Krašićima i dozvolio ponavljanje postupka.
Evropski sud je u odluci naveo da svako miješanje u mirno uživanje imovine mora biti zakonito te da pravni principi na kojima se zasniva oduzimanje imovine moraju biti dovoljno dostupni, precizni i predvidljivi u primjeni. Iako je, kako je konstatovao sud, država imala osnov da postane vlasnik zemljišta, imajući u vidu da je Ustavom propisano da su prirodna bogatstva i dobra u opštoj upotrebi svojina države, pravo svojine Nešiću moglo je biti ograničeno samo u zamjenu za pravičnu naknadu, koja je u ovom slučaju izostala.
Ranije je advokat Zoran Miljanić, koji je zastupao Nešića pred crnogorskim i sudom u Strazburu, naveo da će ova presuda u potpunosti promijeniti sudsku praksu, ali dovesti i do izmjene propisa koji regulišu ovu materiju, ukazujući i da je sam sud zauzeo stav o nejasnoći Zakona o morskom dobru. Prvi korak je, sudeći po načelnom pravnom stavu, napravljen.
