Evo već je dva dana kako sam podivljao od slobode. Možda vi u čijim gradovima nijesu bili lokalni izbori možete i nekako da se kontrolišete, ali ja koji sam od strane kleronacionalističke-velikosrpsko-ruske i Božije koalicije dvostruko oslobođen, na državnom i lokalnom nivou, načisto sam opijen slobodom.
Izborni dan je protekao mirno i uz sav izborni i epidemijski red i način, a i proglašenje rezultata, iako je pobjeda veoma tijesna, prošlo je gospodski i evropski. Poraženi su čestitali pobjednicima, a pobjednici su nas obasuli najljepšim mogućim patriotskim euroatlantsko demokratskim i razvojnim obećanjima.
Naravno da sam bio i skeptičan, ali samo do trenutka dok mi simpatični kuštravi eurozeleni Gandi nije sve to zagarantovao. Kako mu ne povjerovati kad su on i stranka mu ukrasna višnja na opozicionom pobjedničkom patišpanju. I to ne bilo kakva već - četiri mandata teška. Dok sam uživao u zakonitosti transparenci i civilizovanosti javi mi se flešbek podgoričkog grafita „Ja bosiljak sadim meni Fridrih Niče“.
Kasnije, gledajući divljanje pobjedničke rulje po albanskim i bošnjačkim kvartovima i naseljima i ostalim gradovima, dođe mi u glavu teza tog istog Fridriha Ničea o vječnom vraćanju istog i u trenutku shvatih da je ovo repriza Antibirokratske revolucije. Pola godine se događao vjerni narod a promjena izborne volje je samo jednodnevni politikantsko-religijsko-obavještajni krešendo, koji umišljeni i arogantni DPS nije očekivao iako su svi mediji brujali o tome. Dodatno me u to uvjerio ruski čovjek u budućoj vlasti, bogobojazni Milačić, kada je trijumfalno poentirao: „ Da ne može da pobijedi ko udari na Boga i Svetoga Vasilija“. Rečeni Milačić sa svojom revijalnom strančicom ne bi dobio cenzus ni u svojoj mjesnoj zajednici, ali ima dobro pozicioniranu tetku u Rusiji, pa je u vrhu Frontove liste.
Sjećam ga se kad su na MANS-ovim protestima hapsili njega i mladog istoričara Batrićevića. Milačić je nosio majicu sa likom Če Gevare, a Batrićević sa petokrakom. Batrićević je ostao dosljedan ljevičar i antifašista, a Zorge bi nam trebao objasniti kad je ovaj prvi lagao, onda ili sada.
I dok slušamo ljeporječje pobjednika, u isto vrijeme sljedbenici duha i djela Čeka Dačevića i Draže Mihailovića terorišu Muslimane po Pljevljima i lome im radnje. Živ je Draža, umro nije dok je crkve i rakije. Zgrožen tim scenama stranački vođa „Čekista“, dring Krivokapić, izjavljuje da oni ne stoje iza njih. Tačno, iskreni čovječe, vi stojite ispred njih i u njima, u glavama ste im.
Dalje sve možete pretpostaviti. Na prvoj ili drugoj ili trećoj, svejedno je, sjednici novoga saziva Skupštine usvojiće se novi zakon o državljanstvu gdje će posrbljeni Crnogorci iz Srbije dobiti pravo glasa, iako glasaju i u Srbiji. Osim toga, biće i na popisu pa ćemo doći na manjinski nivo od 25 posto, kako je to projektovao beogradski doktor za rokenrol Aleksandar Raković. I tu prestaje potreba prosrpskih koalicija za Gandijem iz Ure. Ni mašta, a kamoli memorija ne mogu predvidjeti sve političke akrobacije koje će da nas snađu. Jedino što je nesumnjivo: nas i dalje čeka korona epidemija i njome prouzročeno siromaštvo.
Otužno je kad narod koji je preživio i pobijedio Bušatliju, Ćuprilića i seraskera Omer-pašu Latasa poraze neki istorijski nebitni likovi iz Beograda i, naravno, Srpska pravoslavna crkva i njene kletve i zla proricanja. Mora biti da nismo ni nalik na pretke i da ne vrijedimo ni pišljiva boba. Ne znam da li utješno zvuči, ali ne bi nam mogli ništa bez naših izdajnika – oni su ipak najbolji na svijetu! Mislim najefikasniji - nemaju ni zrnce morala i mogu zbog jedne kletve izdati i državu i istoriju i budućnost svoje porodice.
No, prije ,,odlaska u ništavilo“ moramo odraditi jednu stvar: zaštititi manjine od terora varvara dok po analogiji „vječnog vraćanja istoga“ ne dođu međunarodne trupe i posmatrači. Slijedili su nas pošteno i nas i našu državu.
A onda se vratiti. Još uvijek smo jaki. Ove su jedva sastavili Srbija, Rusija i crkva. Čim dođu u poziciju da „valorizuju“ svoje položaje, raspasti će se kao bugarska skupština. Promjene, ma kakve bile, uvijek donesu i nešto dobro. Bio sam opterećen razmišljanjem da ću umrijeti a neću dočekati da Simović izađe iz Vlade i Bulatović iz Skupštine. Eto, polovično mi se ispunila želja. Sad treba nastaviti i u DPS-u skloniti u kraj priličan broj prividno nezamjenjivih blefera, hipstera, selebritija, politikanata i tatinih sinova.
I vidimo se uskoro na okupljanju za Crnu Goru. Sad ćemo početi da se događamo i mi Crnogorci. Ne traju dugo oni kojima „pink“ i „ćirilica“ određuju kogovići su i čegovići su. Muka je što u međuvremenu mnogo zla naprave.
