Mlađi čitaoci danas vjerovatno znaju malo o tome, no glavni grad Crne Gore je sedamdesetih i osamdesetih bio domaćin poznatog turnira u Titogradu, koji je često nazivan i Zimskim turnirom.
Istina je kako u našoj državi postoje takmičenja tog tipa sa dužom tradicijom – a najbogatiju ima Turnir Mimoze u Igalu – no onaj pod Goricom bio je nenadmašan. Jer, na njemu su u kontinuitetu učestvovali najbolji jugoslovenski, ali i mnogi međunarodni klubovi.
Priča o turniru počinje 1970. godine, dok je završno, 14. izdanje održano 1986. Koliko je turnir bio prestižan, najbolje će reći i podatak da je 1971. godine u opticaju bilo i gostovanje Mančester junajteda – ono se, ipak, neće dogoditi.
No, dovoljno je pomenuti imena nekih od učesnika – reprezentacija Jugoslavije, Teplice, Tatabanja, Visla Krakov, Ferencvaroš, MTK, Partizan, Crvena zvezda, Velež, Željezničar, Vojvodina...
Pored domaće Budućnosti, svake zime bi u Titograd stizale još tri ekipe – prvog dana na programu bi bilo polufinale, a drugog finale i borba za treće mjesto.
Budućnost je turnir osvajala u osam navrata, i to 1970, 1973, 1976, 1977, 1978, 1979, 1980. i 1986. godine.
Vojvodina je bila osvajač turnira 1972, 1975. i 1982. godine, Partizan 1983, Velež 1984, a Teplice 1971.
0
Utakmicama bi nerijetko prisustvovao petocifren broj gledalaca. U tom pogledu, izdvajale su se utakmice iz 1972. godine Budućnost – Sutjeska (2:0) i Vojvodina – Crvena zvezda (1:0), koje su privukle po 12.000 posmatrača. Identičan broj gledalaca pratio je 1975. susret između reprezentacije Jugoslavije i banjalučkog Borca (10:9 – penali).
Iako je posrijedi bilo takmičenje revijalnog tipa, tenzija je ipak postojala. Da je tako, najbolje će reći podatak kako je finale 1973. godine, između Budućnosti i Sutjeske (1:0), prekinuto u finišu zbog tuče, koja je nastala nakon što je jedan od igrača nikšićkog tima napao sudiju.
Završno poglavlje istorijata turnira ispisano je 1986. godine. U polufinalu je Budućnost bila ubjedljiva protiv Vardara (4:0), a Sutjeska je iznenadila Partizan (2:1). U borbi za trofej, Titograđani su bili bolji od republičkog rivala – 2:1.
Najzad, treba pomenuti i kako je turnir u Titogradu bio jedan od četiri velika zimska u SFRJ. U to doba godine, slična takmičenja postojala su u još tri grada sa blagom klimom u zimskim mjesecima – Rijeci, Mostaru i Skoplju.
