Uz svečanosti u organizaciji gradske uprave i polaganje vijenaca, otvarani su novi objekti, započinjani radovi, djeca su učestvovala na priredbama i posjećivala spomenike, gdje bi im učesnici NOB-a govorili o tome na koji je način izborena sloboda, a nije falilo ni kulturnih i sportskih smotri.
Danas, međutim, donekle blijede podaci na proslave 19. decembra u ondašnjem Titogradu, a ovom prilikom prisjećamo se jedne iz 1986. godine. Jer, tada je, povodom Dana oslobođenja Titograda, pod Goricom gostovala – reprezentacija Jugoslavije.
Državnoj selekciji suprotstavila se ekipa Budućnosti, koja je bila jesenji 'hit' – dugo su Titograđani držali prvo ili drugo mjesto, da bi polusezonu završili kao treći, uz tri boda manje u odnosu na vodeće.
Meč na našem najvećem stadionu pratilo je oko 8.000 gledalaca, a završen je rezultatom 1:1 (0:1).
No, Budućnost je, zapravo, bila oslabljena. Jer, njena tri igrača bila su na spisku selektora Jugoslavije Ivice Osima – Dejan Savićević, Željko Janović i Dragoljub Brnović, koji će se povrijediti na posljednjem treningu uoči utakmice.
Odsustvo njih trojice, Titograđani – koje je sa klupe predvodio Milan Živadinović - pokušali su 'nadomjestiti' pozivajući fudbalere Sutjeske Nikolu Rakojevića, Milorada Bajovića i Duška Radinovića.
Reprezentacija Jugoslavije povela je golom Dragana Stojkovića u 27. minutu, a poravnao je Miodrag Martać u 50.
Zanimljivo je kako je utakmica protekla uz mnogo grubosti na terenu koji je bio u katastrofalnom stanju, ali i da je publika u Titogradu bila razočarana izdanjem jugoslovenske reprezentacije. Jer, utisak je bio kako su ih fudbaleri Budućnosti u potpunosti nadigrali. Tako je ostalo upamćeno da su po završetku utakmice igrači nacionalnog tima 'nagrađeni' – zvižducima sa tribina.
Budućnost je meč počela u sastavu Đukanović, Stanisavljević, Vlahović, Pešterac, Pejović, Martać, Rakojević, Vujović, Janović, B. Brnović, Mugoša. Još su igrali Rojević, Drobnjak, Radinović, Bajović i Petrović.
Sa druge strane, za Jugoslaviju su počeli Ravnić, Arslanović, Baljić, Šabanadžović, Elzner, Katanec, Škoro, Jurić, Tuce, Savićević i Stojković. Selektor Osim je tokom susreta ukazao šansu i Ladiću, Mihajloviću i Janoviću.
Inače, Ivica Osim je naglašavao kako mu je meč protiv Budućnosti bio izuzetno bitan, jer je želio da uigra reprezentativce uoči ključnih izazova u kvalifikacijama za Euro 1988. Jugoslavija na kraju nije uspjela – na završnicu se iz naše grupe plasirala Engleska, koja je u oba duela bila bolja od 'plavih' (1:4 u Beogradu, 0:2 u Londonu).
