Sindikat zaposlenih RTCG-a uputio je otvoreno pismo članovima Administrativnog odbora i poslanicima Skupštine Crne Gore u kojem ih poziva da ne podrže reizbor Veselina Drljevića za člana Savjeta RTCG-a.
U pismu se, pored podsjećanja na sudske postupke koji se vode protiv Drljevića i njegovu ulogu u radu Savjeta tokom prethodnog mandata, iznose optužbe o netransparentnom upravljanju, učestalim izmjenama sistematizacije radnih mjesta, pritiscima na zaposlene i opstrukcijama tokom kolektivnih pregovora.
Njihovo pismo prenosimo integralno:
Poštovani članovi Administrativnog odbora, poštovani poslanici, pred vama je veoma važna odluka koja se direktno tiče Javnog servisa i nas, zaposlenih u RTCG-u. Sindikat zaposlenih RTCG-a je reprezentativna sindikalna organizacija i jedini subjekt u Javnom servisu koji je potpisnik sva 3 Kolektivna ugovora RTCG-a i to: 2019, 2023. i 2026.
Obraćamo vam se u nadi da nećete dati glas da Veselin Drljević bude ponovo izabran za člana Savjeta RTCG-a.
U ovom pismu nećemo se baviti njegovim učešćem u pravosnažno potvrđenom, drugom nelegalnom izboru generalnog direktora Borisa Raonića iz 2023. godine, niti prvostepenom presudom Osnovnog suda kojom je proglašen krivim za zloupotrebu službenog položaja. Ovo su opštepoznate činjenice koje, sigurni smo, imaju posebnu težinu prilikom odlučivanja u najvišem zakonodavnom tijelu naše države – Skupštini Crne Gore.
Iako druga presuda još nije pravosnažna i pretpostavka nevinosti predstavlja temeljno ljudsko pravo, sami sudski procesi i činjenica da se protiv kandidata vode postupci ne mogu biti preporuka za drugi mandat u Savjetu RTCG-a. Upravo u trenutku kada Crna Gora nastoji da zatvori poglavlja o vladavini prava, važno je da se na visoke javne funkcije biraju osobe čiji integritet nije doveden u pitanje.
No, ovo pismo pišemo u želji da osvijetlimo manje poznate činjenice o djelovanju gospodina Drljevića tokom njegovog petogodišnjeg mandata u Savjetu RTCG-a.
Iako je, kako propisuje član 25 stav 15 Zakona o nacionalnom javnom emiteru – RTCG, Savjet dužan da donese akt o sistematizaciji radnih mjesta, na današnji dan mi taj dokument nemamo.
Na sajtu se umjesto jedinstvenog dokumenta nalazi preko 40 izmjena izglasanih na Savjetu tokom proteklih 5 godina koje svedoče o najnestabilnijem periodu u istoriji RTCG-a kada je ovaj segment rada javnog servisa u pitanju. Jedinstven dokument, kako nam je nedavno rečeno u našoj pravnoj službi, ne postoji i nikada kao takav nije usvojen.
Kome odgovara kreiranje haosa i zašto se sistematizacija radnih mjesta mijenja na svakoj sjednici Savjeta tokom posljednjih 5 godina?Za ustanovu poput Radio Televizije Crne Gore, koja se oslanja na specijalizovane poslove i usko profilisani kadar, stalne sistematizacije radnih mjesta nemaju opravdanje. Umjesto da obezbijede kontinuitet i stabilnost, one stvaraju utisak institucionalne nestabilnosti, a kod zaposlenih i osjećaj egzistencijalne nesigurnosti.
Nažalost, gospodin Drljević je u dogovoru sa generalnim direktorom sistematizaciju koja bi trebalo da bude temeljni akt za efikasno funkcionisanje svake, pa i naše, ustanove pretvorio u svojevrsnu batinu za disciplinovanje neistomišljenika i sindikalno aktivnih radnika RTCG-a kreirajući tako atmosferu straha i represije u kojoj ničije radno mjesto nije sigurno.
No, ovo nije naš jedini problem.
RTCG na godišnjem nivou potpuno netransparentno troši 400.000 do 500.000 eura za ugovore o djelu i 735.000 eura za varijabile u bruto iznosu. Kako se obračunavaju četvorocifrene varijabile koje u RTCG-u idu i do 2.000 eura kako nam je potvrđeno tokom pregovaračkog procesa – nije poznato. Savjet nikada nije položio račune Državnoj revizorskoj instituciji niti Ministarstvu finansija o tome na koji način se dodjeljuju varijabile koje su, vjerovali ili ne, veće od osnovne zarade što, kako je rečeno u jednom dokumentu Ministarstva finansija, „obesmišljava institut zarade“.
Koordinisanim akcijama generalnog direktora i predsjednika Savjeta kolektivno pregovaranje je pretvoreno u iscrpljujući maraton kojim je iz džepova zaposlenih prošle godine izbačeno 900. 000 eura, a ove godine milion eura. Gospodin Drljević lično je prošle godine naše stremljenje da izađemo iz zone minimalca i dobijemo bar prosječnu platu u državi nazvao – velikim apetitima za koje RTCG nema i ni ubuduće neće imati novca.
Uputili smo predsjedniku Savjeta na desetine pisama u kojima smo ukazivali na brojne probleme, na mobing, profesionalnu degradaciju zaposlenih kroz sporne izmjene sistematizacije, na neosnovano ukidanje projekata od javnog interesa, na neispunjavanje programsko-produkcionog plana, na favorizovanje administracije i rukovodilaca u odnosu na medijske profesionalce u procesu kolektivnog pregovaranja. Ni na jedan dopis nikada nismo dobili odgovor.
Predsjednik Savjeta sa nama je komunicirao sa pozicije sile bez i najmanjeg napora da se bar simulira dijalog kada već stvarnog dijaloga nema i ne može ga biti u moru jednostrano donesenih i zaposlenima nametnutih odluka.
Jednostavno, gospodin Drljević ponašao se kao da mu se sve može. On može da zajedno sa menadžmentom blokira povećanje plata na godinu i po dana, da pritiska pripadnike našeg Sindikata da se iščlanjuju, da iskusne profesionalce po kazni premješta na početnička radna mjesta i da na kraju ustvrdi da su sindikalci bili protiv povećanja sopstvenih zarada. Sve može da prođe jer se gospodin Drljević uzda u vas i vaše glasove.
Nadamo se da ih ovoga puta neće dobiti zarad dobrobiti nacionalnog javnog servisa i cjelokupne društvene zajednice kojoj RTCG treba da služi.
