Kao punomoćnik pet poslanika koji su podnijeli predlog za ocjenu ustavnosti pojedinih odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjim poslovima, advokat Veselin Radulović dostavio je Ustavnom sudu podnesak kojim je zatražio hitno postupanje i donošenje privremene mjere radi sprečavanja daljih štetnih posljedica primjene osporenih zakonskih rješenja.
Kako je saopštio, razlog za hitnost nije samo pitanje ustavnosti pojedinih zakonskih odredaba, već i posljedice koje njihova primjena već proizvodi, odnosno rizik da će proizvesti po prava policijskih službenika, ali i po karakter i profesionalnu nezavisnost čitavog bezbjednosnog sektora.
“Sporne izmjene omogućavaju da se na osnovu bezbjednosnih smetnji, o kojima službenik ne mora dobiti konkretne razloge i dokaze, donose odluke sa najtežim profesionalnim posljedicama – trajnim gubitkom policijskog zvanja i ovlašćenja, pa i prestankom radnog odnosa. Postupak provjere nije praćen dovoljno jasnim i djelotvornim garancijama da službenik zna šta mu se stavlja na teret, da može osporiti navode i iznijeti svoju odbranu, kao i da raspolaže djelotvornim pravnim sredstvom protiv odluke koja neposredno zadire u njegova prava”, navodi Radulović.
Prema njegovim riječima, u praksi već imamo slučajeve policijskih službenika koji su duže od godinu dana udaljeni sa rada i primaju 70 odsto zarade, a da disciplinski postupci protiv njih nijesu okončani iako je i Disciplinska komisija konstatovala da se ti postupci moraju obustaviti jer bezbjednosne smetnje više nijesu osnov za vođenje disciplinskog postupka.
“Dakle, Disciplinska komisija MUP-a je ukazala da radnja koja je bila predmet postupka više nije propisana kao disciplinski prekršaj i najavila donošenje odluka o obustavi, ali službenici ni nakon više od sedam mjeseci nijesu dobili konačne odluke, dok su i dalje suspendovani. Istovremeno, ti službenici dobijaju usmena obavještenja da su ponovo utvrđene bezbjednosne smetnje i da bi mogli ostati bez policijskog zvanja i ovlašćenja, bez mogućnosti da se upoznaju sa konkretnim razlozima, činjenicama i dokazima na kojima se takve ocjene zasnivaju. Među onima koji mi se obraćaju za pravnu pomoć nijesu samo službenici protiv kojih su ranije vođeni disciplinski postupci, već i oni koji nikada nijesu bili disciplinski kažnjavani niti su imali takve postupke”, pojašnjava advokat.
Ovakav način postupanja, kaže, otvara ozbiljno pitanje da li se provjera integriteta sprovodi radi zaštite profesionalnosti i zakonitosti policije ili se, bez jasnih procesnih garancija i mogućnosti djelotvorne odbrane, stvara mehanizam kojim se iz policijskog sistema mogu uklanjati oni koji nijesu po volji aktuelnog menadžmenta policije i MUP-a.
“Rizik je da se pod plaštom „vettinga“ i provjere integriteta stvori sistem u kojem će o profesionalnoj sudbini policijskih službenika odlučivati netransparentne procjene, bez stvarne mogućnosti da oni saznaju šta im se stavlja na teret i da to ospore. Takav sistem ne jača institucije, već ih čini ranjivim na političke i druge nedozvoljene uticaje. Ako se takva ovlašćenja primjenjuju selektivno, bez djelotvorne kontrole i pravnih garancija, posljedica može biti bezbjednosni sektor u kojem će napredovati i opstajati oni koji odgovaraju rukovodećim strukturama, dok će se uklanjati oni čija profesionalna nezavisnost, postupanje ili stavovi nijesu po njihovoj volji. To je put ka pretvaranju policije iz profesionalne državne službe u svojevrsni partijski ogranak”, kaže Radulović.
Obraćanjem Ustavnom sudu, pojašnjava, ne dovodi se u pitanje potreba da se iz policije uklone lica koja predstavljaju bezbjednosni rizik, koja su povezana sa organizovanim kriminalom ili koja zloupotrebljavaju službena ovlašćenja.
“Ali takvi rizici moraju biti utvrđeni u zakonitom, objektivnom i provjerljivom postupku, uz poštovanje prava na odbranu, pravnu sigurnost i djelotvornu pravnu zaštitu. Provjera integriteta ne može biti iznad Ustava, niti se njome mogu opravdavati postupci koji bi u bilo kojoj drugoj oblasti bili neprihvatljivi. Zato sam od Ustavnog suda zatražio da hitno razmotri predlog za ocjenu ustavnosti i, u skladu sa članom 63. Zakona o Ustavnom sudu, donese privremenu mjeru kojom bi se spriječilo izvršenje pojedinačnih akata i radnji koje mogu izazvati teško otklonjive posljedice po prava policijskih službenika dok Sud ne donese konačnu odluku. Ne tražim da Ustavni sud unaprijed odluči o ustavnosti osporenih odredaba, već da spriječi nastanak posljedica koje bi kasnije mogle biti teško popravljive”, jasan je Radulović.
Ovo, tvrdi, nije pitanje političkog odnosa prema reformi policije, već pitanje granica državne vlasti i zaštite ustavnog poretka.
“Političke izjave, pozivanje na reforme i potrebu „čišćenja“ bezbjednosnog sektora ne mogu biti razlog da se zanemare ustavne garancije niti da Ustavni sud odustane od svojih ustavnih i zakonskih obaveza. Provjera integriteta jeste važna, ali poštovanje Ustava i osnovnih ljudskih prava ne smije biti njena žrtva. Policija mora pripadati državi i građanima, a ne bilo kojoj političkoj partiji ili aktuelnom menadžmentu”, zaključuje Radulović.
