Navodi se da je to što su napravili visoki članovi nove apostolske vlade:
- previd, slučajno napravljen, zbog neiskustva (sic!)
- skandal
- šteta nanijeta Crnoj Gori
- kompromitovani NATO podaci
- ugrožen rad ANB itd
Svi ti eufemizmi ne mogu sakriti ni poništiti ono što je osnovno. Stvari se moraju nazvati pravim imenom i krimen označiti. Gospodo sikofanti, koji ste članovi „udruženog zločinačkog poduhvata”, instaliranog na vlast u Crnoj Gori poslije parlamentarnih izbora, vi ste veleizdajnici i špijuni!
Da nijeste poništili skoro sve instutucije koje su osnova pravnog poretka u državi, već biste se nalazili u Spužu, da snom „nepravednika” čekate izricanje kazne ili biste bili na „službenom putu za Kinšasu”. No, sve što ide dolazi.
Za one koji slabije čitaju i prate da pojasnimo termin koji može zbuniti. Sikofant je u Staroj Grčkoj imao jedno, pežorativno značenje.
Kasnije je dobilo formu figurativnog značenja, u koje se veoma dobro mogu uklopiti oni koji za strane interese prodaju i izdaju Crnu Goru. U knjiza Milana Vujaklije «Leksikon stranih reči i izraza», Prosveta, Beograd, 1961, str. 871, ova riječ se tumači ovako - sikofant (figurativno): dostavljač, potkazivač, špijun, izdajnik, klevetnik, podlac, ucjenjivač.
Izdaja domovine i rad za strane službe nije i ne može biti demokratsko pitanje. Uzaludni su vam napori da izdajstvo i doušništvo izdignete na nivo vrline. Da ne bude nedoumice, uz ubistvo i veleizdaja je na listi najtežih zločina.
Za to slijede adekvatne kazne, a moralne osude i postupanja nećemo pominjati, to je nepoznata kategorija za one koji su nosioci podaničke svijesti i prodaju se drugima.
Demosten, veliki govornik i državnik antičke Grčke, tj. Atine, za sikofante kaže da su psi među ljudima. Nemamo što dodati, sem da podśetimo kako je izdaja tretirana u starim crnogorskim zakonicima i da ponovimo, po ko zna koji put, da je Dante Aligijeri, veliki pjesnik renesanse, izdajnike domovine smjestio u deveti krug pakla...
U Stegi, odnosno u Zakoniku opščem crnogorskom i brdskom, Petra I Petrovića Njegoša, u članu trećem i četvrtom, navodi se između ostalog: „Ot dnevi današnjega i unapried ako bi se naša koji Crnogorac, oli koje selo, ali pleme, ili koja nahija, da bude izdajnik javnijem ili potajnijem načinom, takvoga svi jedinoglasno predaemo vječnome prokletstvu...
Takvoga izdajnika uvijek ot sabora i obščestva našega otlučismo da česti i poščenja nema nego on i rod njegov da ostanet vo vjek u sramotu i bezčest, kako izdajnik vjere i zakona i hulitelj imena Božija i krvnik svega našega naroda... i vo vjek ovi izdajnik i njegov rod da nemaju česti ni poščenja ni ostale milosti nikakve, nego da budet kako rod kletvoprestupni i prijevarni, u nenavist svakomu i merzost.“
Najvažnija poruka Zakonika sv. Petra nalazi se u završnom, tideset trećem članu: „Dužnost svakoga sina otečestva veže i ponuđa da on bude vjeran i uzdan svojemu otečestvu i da ga ni jedno blago i bogatstvo od toga razdvojiti ne može, niti ga podmititi da se nazove izdajnik i nevjernik svoje braće i otečestva; u ovu se dužnost mi svikolici nahodimo, budući svi rođeni i vospitani u jednom otečestvu, ali po nesreći malo je nas koji ovu blaženu i svake česti i pohvale dostojnu dužnost poznajemo; daj bože! što bi ona u poznanje naše svima došla i što bi mi pravi sinovi i ljubitelji dražajšeg otečestva savokupno i nerazdvojeno i unaprijed mogli nazivati se.
Po čemu i potrebno jest da kako sudci i upravitelji, tako i svaki koji na opštenarodnu svojega otečestva službu opredjeljen i postavljen budet, imade najpriđe učiniti zakletvu ot vjernosti po nižepisanom načinu, kako se to čini među svijem narodom i u sve velike i male države.“
U Zakoniku knjaza Danila kazne za izdajnike domovine su egzekutivne. U članovima šesnaest i sedamnaest se kaže: „Svaki izdajnik otečestva našega i naše braće, koji bi sa neprijateljima našijema dogovora imao, da zlo našoj zemlji učini, ili da narod pomutiti uzhoće ili mutiti počne, takovi će biti odma, dok se pred dva dostavjerna svjedoka dokaže, ognjem iz pušaka raznešen...
Ovakvog izdajnika i krvnika otečestva našega može i najkrajnji Crnogorac i Brđanin ubiti, dok čuje da je izdajnik i da ga naša zemaljska vlast goni; koji li bi ovog izdajnika tajio ili ne kazao ili ne ubio pošto čuje i razumije da je izdajnik, toga treba isto kako i izdajnika ćerat i kastigat.“
Ovaj današnji izdajnički kastig nastoji se minimizirati demagoškom maglom, populističkom larmom i vučićevskim skretanjem pažnje i izmišljanjem navodnih afera.
Neće moći, istinska ruka pravde će se ukoro spuštiti na vaše sikofantsko rame. Imate sreće što ćete biti procesurani po savremenim zakonima, a ne onima iz prethodnih perioda crnogorske državnosti.
