On je, dajući osvrt na taj događaj, naglasio i da sama činjenica da je čestitka bila tajna, govori o diplomatskom tumaranju i političkom licemjerstvu Vlade, kako bi sa jedne strane da saopšti Republici Srpskoj ono što zaista iskreno osjeća, a istovremeno ne bi da izgubi evropski imidž koji prilično neuspješno pokušava da izgradi.
Dodao je da nakon ovog diplomatskog incidenta ima sve manje onih koji mladalačkoj znatiželji pripisuju to što je svojevremeno premijer Krivokapić dočekivao četničke velikane, ali ni političkom neiskustvu to što je o Crnoj Gori i Srbiji nedavno govorio kao o dvije srpske države.
Šehović je dao i stav u vezi sa inicijativom o usvajanju Rezolucije o Srebrenici u Skupštini Crne Gore, čiji je i sam potpisnik. Naglasio je da je to bio civilizacijski test na kome je pala nova vlast, koja se zaklinje u građansku Crnu Goru, a suprotstavlja joj klerikalnu. Da jeste tako, govori i činjenica da, kako poručuje Šehović, trenutno ključnu riječ u društvenim dešavanjima u Crnoj Gori imaju vjerski poglavari, a ne formalni nosioci najznačajnijih državnih funkcija.
Ukazao je da najveća politička grupacija u novoj vlasti pripada vrijednosnom sistemu koji u ime lažnog pomirenja nastoji da poništi razliku između fašizma i antifašizma, odnosno između partizana i četnika, podsjećajući da je najslikovitiji primjer kojim se to može ilustrovati podatak da je na čelu Odbora za ljudska i manjinska prava čovjek koji javno tvrdi da genocida u Srebrenici nije bilo.
Šehović zaključuje da je nova vlast pala na civilizacijskom ispitu neusvajanjem Rezolucije, poručujući da se od nje ipak neće odustati.
