Mislim da nije vrijeme za filozofski elaborat, iako naslov asocira na Kamijeve eseje o apsurdu. Ali, u domenu apsurda ostajemo, hvatajući se u koštac sa golim činjenicama. Nije vrijeme ni za istorijski elaborat, iako o dubokoj vezi apsurdnosti i paradoksalnosti sa našim kršem možemo otići duboko u prošlost. Držaćemo se sadašnjeg vremena, spoznavajući apsurde koje svakodnevno proživljavamo; i mi, a i država Crna Gora.
Tekst sadrži tri priče, sa različitih adresa našeg društva, a koje mogu reći sve o njemu.
I
Na najvišoj državnoj adresi, na kojoj ne bismo smjeli da ga nađemo, upravo nalazimo prvi apsurd. Predsjednik Crne Gore, opet favorizuje, crkva, crkvi o crkvi i njenim pravima isključivo barata opcijom copy paste. Dokle? Ono što Filip Vujanović osjeća, želi, navija, priželjkuje nikoga od nas ne interesuje. Ali predsjednik, e to je obavezujuće. Građani od njega treba i da uče i da ga komentarišu ali i da se čude, koga smo mi to birali za predsjednika? Je li moguće da su mu interesi crkve preči od interesa države? Nije li prva njegova obaveza da poštuje Ustav, đe smo svi jednaki pred... Đe je ono: ni pedalj više ni pedalj manje Crne Gore! Liči li vam ovo na apsurd?
II
Pitam se da li ovi osporavatelji države i njenih simbola zapravo znaju što je to država. Pitam se kako oni zamišljaju kako se jedna država može najkraće predstaviti, kojim znakom, simbolom? Njima samima, misle zasigurno. Država = njeni simboli, važi za sve države a zašto bi mi bili izuzetak? Ko ima sluha pa čuje zvuke Marseljeze zna da iza tih tonova stoji Francuska, odnosno to je sama Franucka. Zastavu koja ima crveno-bijela šahovska polja, svi znaju, to je Hrvatska... Grb koji ima četiri ocila, zna se - predstavlja Srbiju.
Tako je, namjerno uzimam primjere susjeda i Evropljana. Naša zastava, naša himna, naš grb predstavlja Crnu Goru. To nikome normalnom ne treba da smeta; ko ne poštuje simbole - logičan i jedan jedini zaključak je - ne poštuje državu, a za to treba da odgovara. Nebulozu koju čuh od jednog bivšeg novinara – „poštovaću državu a neću poštovati simbole, pa makar išao u zatvor“... Izazva kod mene bijes, jer od toga gospodina i dan danas salivam stravu. Kad je on vodio dnevnik na državnoj TV, djeca su bježala pod astal, a oni koje je on bodrio ginuli su na ratištu. A sad nam, još i nabija grižu savjesti oko zatvora. Molim gospodu tužioce da preispitaju da li je taj gospodin bio lažno optužen ili su ga tamo slali iz obijesti i lične osvete; ili je taj gospodin prekršilac zakona!
Halo, kako bi rekla raskošna plavuša Irena Grobnik ( junakinja humorističko satirične hrvatske serije) o čemu se ovdje radi, liči li vam i ovo na apsurd ili kako bi mi rekli paradoks!
III
Sad smo na terenu na kojem bi najmanje očekivali neki sličan paradoks, ali ovaj se nalazi u dvorištu slobonog i nezavisnog kulturnog stvaraoca.
Dakle, čovjek napravio knjigu. Reprezentativnu za crnogorsku kulturu; naravno ne štampa je pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, već u privatnoj režiji, a to je tema za drugu priliku i drugi tekst.
Naime, čovjek je napravio koncepciju knjige, na osnovu toga i izbor autora, na tome je radio dugo godina i najbolji je stručnjak trenutno kod nas. Prihvata se knjiga, naprave se fotografije, preda se u štampu, i tu neki (stvaraoci) saznaju da nijesu zastupljeni i zakoče cijeli projekat - ucjenom, preklinjanjem, suzama... A bogme i potpisima nekih toboš autoriteta, prema finansijeru, ako se naknadno ne uvrste ti ljudi da se knjiga ne štampa. O čemu se ovdje radi - čemu autorstvo, sloboda izbora, stručni sud i personalna odgovornost?
Ako se neka knjiga prihvata onda se autoru i njegovom stručnom sudu vjeruje...Pitam se da li neko od, njih, zna pa i sam finansijer, da se tu radi o jednom stručnom izboru. Ostaje, naravno, prostor za druge autore da prave svoje izbore. Pa neka utrče u ring. No, mnogo je lakše nešto uniziti, pokvariti, oskrnaviti. Autor nažalost mora da pristane na ucjene. Stalo mu je do te knjige, iako zna a i viđeće se da su to kriva srastanja, kako bi rekao Džoni. Apsurd zar ne?
Dvadeset i prvog maja dvijehiljadešeste godine, ostvaren je san mnogih generacija koji su i krv prolivali za ovu zemlju. Današnja generacija Crnogoraca treba ovu zemlju da ispuni sadržajem što svaku zemlju čini državom. Ko nam to stalno vraća kamen?
