“Svojom izjavom izrečenoj sa najviše zakonodavne instance, brutalno je doprinio nepovjerenju koje građani Crne Gore iskazuju prema institucijama sistema, nevjerujući da mogu da ih zaštite kada se nađu u poziciji žrtve izloženoj ambijentu povišenog nasilja, govora i zločina iz mržnje. Ova Radunovićeva izjava, zvuči još strašnije, kada se ima u vidu da smo nedavno svjedočili smrtnom ishodu sugrađanke Šejle Bakije u trenutku kada je sistem zakazao u njenom neprikosnovenom pravu na život i zaštiti od nasilnika”, kazala je Savković-Vukčević.
Baš zbog ovakvih tonova, kako dodaje, koje možemo čuti od javnih funkcionera sa potpunim odsustvom saosjećanja prema žrtvama nasilja, treba imati na umu kako istraživanja pokazuju da u Crnoj Gori od 100 silovanih žena, njih 88 nikada nijesu prijavile slučaj nadležnim institucijama. Sa druge strane, na svjetskom nivou procenat lažnih prijava je na nivou svih ostalih krivičnih djela i ne prelazi 2%.
“Alarmantni stavovi sa pozicija moći dovodi žene u još nezavidniji položaj i signal silovateljima da je nasilje legitimno i legalno, jer ih poslanici verbalnim nasiljem, na žalost, proglašavaju takvim.
Crna Gora je Istanbulsku konvenciju, prvi evropski i najdalekosežniji međunarodni ugovor za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, potpisala 2011. godine, a dvije godine kasnije taj pravni akt je stupio na snagu. Uz domaće i međunarodno zakonodavstvo, društvo ima šansu da prođe neophodnu kulturnu transformaciju i zaustavi nasilje nad ženama, ali ostaje strah da donosioci odluka iz vladajuće desne, radikalne provenijencije, otvoreno žele da žene u Crnoj Gori dovedu do položaja žena Avganistana”, zaključila je Savković-Vukčević.
