Savjetnika predsjednika Crne Gore Nebojša Vuksanović reagovao je povodom najave da će crnogorski aerodromi, ukoliko to potvrdi Skupština, pripasti na koncesiju firmi Incheon Airport Consortium iz Južne Koreje.
Saopštenje Vuksanovića prenosimo integralno:
„Odluka Vlade Crne Gore da nastavi i praktično finalizuje koncesioni postupak za Aerodrome Crne Gore, uz prateću propagandnu kampanju o „milijardi eura za državu“, zahtijeva ozbiljnu, argumentovanu i odgovornu reakciju. Jer, iza bombastičnih najava kriju se brojna otvorena pitanja na koja javnost i dalje nema odgovore.
Prvo i ključno: koja je ekonomska logika da se početna koncesiona naknada od 100 miliona eura danas tretira kao relevantna i adekvatna, iako je definisana prije sedam godina? Da li u Crnoj Gori danas postoji ijedan proizvod ili usluga koji imaju istu cijenu kao 2019. godine? U međuvremenu smo svjedočili snažnom rastu cijena, ali i značajnom rastu poslovnih prihoda Aerodroma Crne Gore, uz gotovo udvostručenu operativnu dobit u odnosu na 2019. godinu. Istovremeno, procijenjena vrijednost imovine kompanije gotovo je duplirana. Kako je moguće da se u takvim okolnostima insistira na finansijskim parametrima iz potpuno drugačijeg ekonomskog trenutka?
Drugo: Vlada uporno zanemaruje činjenicu da Aerodromi Crne Gore, kao profitabilna državna kompanija, imaju realan kapacitet da samostalno investiraju. Uz umjereni godišnji rast dobiti od 5–6%, procjene pokazuju da bi u narednih 30 godina kompanija mogla akumulirati između 850 miliona i milijardu eura dobiti. Evropski investicioni fondovi i finansijske institucije otvoreni su za kompanije koje posluju pozitivno, što dodatno demantuje tezu da su investicije moguće isključivo kroz koncesiju i strane operatore. Tvrdnja da bez koncesionara nema razvoja jednostavno nije tačna.
Treće: zašto se koncesija daje na čak 30 godina? Ne postoji uporediv primjer u regionu, pa ni šire, da se ovako vrijedan infrastrukturni resurs ustupa na tako dug vremenski period bez dodatnih zaštitnih mehanizama i revizija uslova. Time se praktično zaključava razvojni potencijal države za čitavu jednu generaciju.
Četvrto: Vlada mora jasno da odgovori na pitanje radnih mjesta. Kada se najavljuje koncesiona naknada od 35% prihoda, elementarna ekonomska logika nalaže da će koncesionar, kako bi ostvario profit, morati značajno da smanji operativne troškove. To u praksi znači i racionalizaciju broja zaposlenih. Da li će i koliko radnika ostati bez posla i kako će se rješavati to pitanje?
Peto: zašto se ćuti o potencijalnim tužbama i arbitražama? Dvije kompanije koje su učestvovale u postupku već su najavile pravne korake. Kolika je procijenjena finansijska i reputaciona šteta po državu? Posebno zabrinjava činjenica da su o kompromitovanosti samog procesa javno govorili i pojedini članovi vlade i koncesione komisije, ograđujući se od samog postupka. Zašto se onda, uprkos svemu, insistira na okončanju postupka koji je opterećen ozbiljnim sumnjama još od vremena kada je pokrenut?
Problematično je i to što danas, oni koji su nekada kritikovali ovaj proces, završavaju ga po uslovima koje je definisala bivša vlast, bez suštinskog preispitivanja.
Naš stav je jasan: nijesmo protiv investicija, niti protiv stranog kapitala i znanja. Problem nije u samoj koncesiji , već u tome što se ona sprovodi po finansijskim i tržišnim parametrima koji više nisu realni. Ozbiljne analize ukazuju da ukoliko bi se koncesioni postupak realizovao po trenutnim uslovima, koncesiona naknada bi mogla biti i duplo veća.
Nova procjena vrijednosti dodatno nameće obavezu da se o ovom pitanju izjasni Skupština Crne Gore kao najviši predstavnički dom građana. U datim okolnostima, idealnog rješenja nema, ali postoji odgovorno rješenje: obustavljanje postojećeg postupka i pokretanje novog, zasnovanog na aktuelnim ekonomskim parametrima, transparentnim pravilima i jasnim kriterijumima. Prije toga, neophodna je sveobuhvatna analiza svih modela upravljanja, uključujući i profesionalizovano državno upravljanje.
Zato pozivamo poslanike Skupštine Crne Gore da, kada se ovo pitanje nađe pred njima, odlučuju isključivo u interesu države i građana. Ako želimo odgovornu vlast, odluke o aerodromima moraju biti transparentne, poštene i zasnovane na javnom interesu. Sve drugo je kontinuitet stare politike, samo sa lošijim izgovorima".
14
