Muzeju savremene umjetnosti Crne Gore ne može se održati nova sjednica Savjeta, jer se, kako tvrde pojedini članovi upravnog tijela, direktor Vladislav Šćepanović i članica Savjeta iz reda zaposlenih Svetlana Dukić uporno trude da do toga ne dođe. Posljednji pokušaj zakazivanja, u petak 27. juna, propao je uz izgovor „mini odmora“, pa je sljedeća sjednica planirana za petak, 4. jula, a jedna od tačaka dnevnog reda bila bi inicijativa za razrješenje direktora Vladislava Šćepanovića.
Ova sjednica, podsjetimo, dolazi nakon što Savjet na sjednici od 28. aprila nije usvojio finansijski izvještaj ustanove, jer je članica Isidora Damjanović bila protiv, Natalija Čađenović uzdržana, dok su predsjednik Savjeta Zdravko Delibašić i članica iz reda zaposlenih Svetlana Dukić glasali „za“. To je zakonski osnov za smjenu direktora koji je, u međuvremenu, ušao u otvoren sukob sa Damjanović i Čađenović tako što je od Ministarstva kulture i medija zatražio njihovo razrješenje, a Agenciji za sprečavanje korupcije podnio inicijativu da preispita da li su pomenute članice u sukobu interesa. Sve to mirno ne posmatra ni većina zaposlenih MSUCG, pa su i oni „presavili tabak“ te uputili pismo ministarki kulture i medija Tamari Vujović, u kojem takođe ističu sumnju u stručnost i dobre namjere dvije članice Savjeta.
Uvažio kolege
Predsjednik Savjeta MSUCG Zdravko Delibašić za Pobjedu je potvrdio da je sjednica zakazana za petak 27. juna odložena jer je htio da „uvaži dio kolega“.
„Želio sam da zakažem sjednicu za ovaj petak, ali zbog odsustva dva člana nije bilo moguće, a obavezno je prisustvo direktora i svih članova“ kazao je Delibašić.
Pojasnio je da samo pokušava da bude „profesionalan u svemu ovome“.
„U mejl komunikaciji svi su mi potvrdili da sjednicu odlažemo za 4. jul, što je meni dovoljna i legitimna činjenica da je održimo i konačno sprovedemo u djelo sve to što nas zakonski očekuje“, kazao je Delibašić.
On nije sporio ni informaciju da je zatražio pravnu podršku od Ministarstva kulture i medija, ističući da je zahtijevao pojašnjenja u vezi sa postupcima i procedurama.
„Sa njima sam ranije obavio jedan razgovor gdje su rekli da će ukazati na cijeli postupak donošenja odluka, tako da su oni, između ostalog, dostavili jedan širi popis Muzeju savremene umjetnosti koji između ostalog kaže da treba preispitati odluku koja je donesena elektronskim putem“, kazao je Delibašić.
Pojasnio je da se misli na „odluku kojom se definiše da finansijski izvještaj nije usvojen“.
„Odluka je potpisana putem mejla, gdje sam tražio da se svi članovi Savjeta izjasne da li su saglasni da ja potpišem tu odluku. Oni su rekli „da“ i ja sam je potpisao“, kazao je Delibašić.
Potvrdio je da je Ministarstvo kulture i medija od njega tražilo pismeno obrazloženje zašto izvještaj nije usvojen.
„Oni su insistirali da ga dostavimo, pa smo ga i dostavili“, kazao je Delibašić.
Jedna od tačaka dnevnog reda, kako je potvrdio, biće inicijativa o razrješenju Vladislava Šćepanovića.
„Svakako, ta tačka je po Statutu MSUCG i Zakonu o kulturi obavezna. Pokušavam da je već duže vrijeme sprovedem. Međutim, ta inicijativa se mora oblikovati zajedno sa zapisnikom i obrazloženjem o neusvajanju finansijskog izvještaja. Nadam se da ćemo sve to završiti u petak, 4. jula“, rekao je Delibašić.
U obrazloženju koje su predsjedniku Savjeta poslale Damjanović i Čađenović, a u koje je novinar Pobjede imao uvid, navodi se da, pored vidljivih rezultata u podizanju kvaliteta programskih aktivnosti, članice Savjeta ipak nalaze da je „rukovođenje ovom institucijom od strane direktora Vladislava Šćepanovića štetno po dalji razvoj institucije, jer je gospodin Šćepanović pokazao sklonost ka nezakonitom postupanju uprkos sugestijama da to ne čini“.
„Sama činjenica da je Šćepanović za potrebe Venecijanskog bijenala 2024, bez zakonom predviđene tenderske procedure, angažovao firmu lica iz Beograda koje je prethodno poznavao i istoj isplatio iznos preko 20.000 eura dovoljan je argument da se ne usvoji finansijski izvještaj Muzeja savremene umjetnosti za 2024. godinu“, ističe se u obrazloženju.
Dalje se navodi da „iako je u odnosu na 2023. godinu Muzej savremene umjetnosti imao preko 150.000 eura više za nova zaposlenja i plate, Šćepanović je za potrebe Bijenala tokom 2024. godine angažovao bez opravdanog razloga znatan broj spoljnih saradnika, plaćenih po ugovoru o djelu i to za poslove koje su u većem dijelu mogli raditi zaposleni u Muzeju“.
„Tokom februara 2024. Šćepanović je napravio nepotreban trošak od 6.300 eura u Veneciji, dajući Savjetu svjesno pogrešne informacije da se trošak odnosi na koktel koji se desio tek u aprilu iste godine“, navodi se u obrazloženju.
Takođe, kako se ističe, bez javnog poziva Šćepanović je tokom 2024. izvršio otkup umjetničkih djela u vrijednosti preko 100.000 eura, bez obrazloženja kriterijuma po kojem su odabrani autori.
„Iako su u Muzeju savremene umjetnosti zaposlena tri dizajnera, Šćepanović za potrebe inostranih autora angažuje druge dizajnere, što opet nepotrebno stvara i uvećava troškove štampanog materijala namijenjenog likovnim izložbama“, navodi se u obrazloženju.
Pokazao agresiju
Dvije članice Savjeta ističu i da je Šćepanović „pokazao nizak nivo preduzetničkog poslovanja naročito za izložbe čija realizacija je koštala, po njegovim riječima, preko 100.000 eura, a za koje se nije obezbijedilo adekvatno interesovanje publike, što dokazuje nedopustivo nizak broj prodatih ulaznica i stečenog profita od prodaje – 1.225 eura“.
„Uzme li se u obzir cijena ulaznice pet eura, dolazimo do zaključka da je izložbu Kiki Smit, koja je koštala oko 100.000 eura i trajala četiri mjeseca, za 120 dana vidjelo 250 ljudi, odnosno dva-tri čovjeka dnevno, zbog čega se možemo pitati - kome je izložba bila namijenjena? Da li je vrijedjelo potrošiti toliki novac za tako slabo interesovanje publike? Da li se više moglo uraditi na pripremi izložbe i njenoj promociji“, upitale su Damjanović i Čađenović, uz opasku da su evidentirani i previsoki troškovi transporta izložbi.
Šćepanović je, prema njihovim tvrdnjama, uspostavio neopravdano visoke iznose honorara stranih autora (kreću se do 10.000 eura) i ponižavajuće niske honorare za domaće autore, čak i one koji imaju dugogodišnju inostranu karijeru, dobitnici su brojnih nagrada i priznanja (500 do maksimalno 1.000).
„Iako je Šćepanoviću ukazano na ovu disproporciju, on je ostao pri svom“, tvrde dvije članice Savjeta.
U obrazloženju su se dotakle i posljednje sjednice Savjeta.
„Nakon glasanja za finansijski izvještaj za 2024. godinu, zato što je Isidora Damjanović glasala „ne“ i Natalija Čađenović „uzdržana“, zbog čega izvještaj nije dobio potrebnu većinu glasova, direktor Šćepanović je prijetio da će tražiti njihovu smjenu, iako prema Statutu Savjet upravlja institucijom i vrši nadzor nad radom direktora. Sljedećih dana Šćepanović je organizovao potpisivanje peticije za smjenu Isidore Damjanović i Natalije Čađenović, ignorišući činjenicu da članove Savjeta bira Vlada Crne Gore, a ne zaposleni, što je još jedan primjer protivzakonitog postupanja direktora. Tokom prethodno održanih sjednica Savjeta, Šćepanović je pokazao agresiju i netrpeljivost prema Damjanović i Čađenović, komentarišući svaku njihovu sugestiju kao ličnu uvredu, a na štetu Muzeja savremene umjetnosti“, navodi se u obrazloženju, uz ocjenu da je sve navedeno „dovoljan razlog za razrješenje Vladislava Šćepanovića sa pozicije direktora Muzeja savremene umjetnosti“.
Destabilizacija
I dok traje igra nadmudrivanja, dokazivanja i međusobnih optužbi, ministarki kulture i medija Tamari Vujović iz Muzeja je stiglo pismo podrške Šćepanoviću, koje potpisuje većina zaposlenih, uz već poznati narativ o „prikrivenim pritiscima“ i „partitokratiji“, ali bez riječi o sumnjivim ugovorima, kršenju zakona, trošenju novca i neusvojenom finansijskom izvještaju.
U pismu, u koje je Pobjeda imala uvid, zaposleni ministarki na početku ističu da joj se obraćaju povodom „pokušaja destabilizacije rada institucije putem tendencioznih napada na rukovodioca, mimo evaluacije rada i bez transparentnog obrazloženja“.
„U prethodne dvije godine Muzej je, zahvaljujući odgovornom rukovođenju i jasno postavljenim kriterijumima stručnosti obnovio institucionalni integritet, uspostavio meritokratsko radno okruženje i izgradio međunarodnu vidljivost. Nakon dugog perioda zanemarivanja, netransparentnosti i klijentelizma, u Muzeju se ponovo radi sa povjerenjem, znanjem i rezultatima“, navode zaposleni.
Oni u svemu što se dešava u vezi sa Šćepanovićem vide lične interese, partitokratiju, palanačku svijest koji „decenijama destabilizuju i ponižavaju institucije kulture“.
„Smatramo da je vrijeme da se na ove procese stavi tačka, te da se u Savjet institucije uvedu stručnjaci iz oblasti savremene umjetnosti i muzeologije, koji će imati prvenstveno znanja, a potom i dobru namjeru da rade na unapređenju institucije, ali i crnogorske kulture uopšte“, navode zaposleni.
U radu članova Savjeta, koji traže odgovornost Šćepanovića, zaposleni vide „zloupotrebu položaja i oprobane metode destabilizacije rada institucije, koji u ovom slučaju devalviraju i poništavaju rad tima koji je, oslanjajući se na višedecenijski uspješnu metodologiju, radio na formiranju izvještaja“.
„Ne možemo i nećemo dozvoliti da se naše zalaganje i mukotrpno postignut napredak koji smatramo važnim za kulturu Crne Gore i dobrobit budućih generacija uruši ličnim ambicijama i prikrivenim političkim pritiscima. Očekujemo Vašu podršku u očuvanju profesionalnog kontinuiteta i jasno pozivamo na zaštitu institucije od pokušaja urušavanja rada i reputacije“, navode zaposleni.
Pismo ministarki su potpisali: Marina Čelebić, Milica Martić, Svetlana Dukić, Igor Krivokapić, Danica Bogojević, Nina Mudreša, Hristina Bošković, Duško Radović, Vladimir Abramović, Dragana Kolčević, Natalija Vujošević, Maja Dedić, Milica Bezmarević, Teodora Nikčević, Vuk Vuković, Anita Ćulafić, Anja Marković, Natalija Đuranović, Blanka Marković, Nikolina Zuber, Biljana Keković, Mirela Pejović, Jovana Vujanović, Denis Čupić, Aleksa Tomović, Dušan Đukić i Danijela Stijepčević-Laušević. Upadljivo je da među potpisanima nema Maše Vlaović i Milene Mijović-Durutović koje su, kako tvrde dobro upućeni izvori Pobjede, već neko vrijeme u sukobu sa direktorom. Štaviše, Mijović-Durutović je, kako tvrde izvori Pobjede, u međuvremenu raspoređena na niže radno mjesto.
S druge strane, zaposleni se nijesu zaustavili samo na pismu ministarki, već su počeli i da se obraćaju novinarima Pobjede na redovnim radnim zadacima u Muzeju. Pojedine kustoskinje, naime, ispituju novinare o motivima njihovog dolaska, tonu budućih tekstova i, iako nijesu upitane, predočavaju njihovo viđenje situacije u vezi sa Savjetom i direktorom Šćepanovićem. Ovakvo ponašanje zaposlenih, koji umjesto da rade posao iz svoje nadležnosti preuzimaju ulogu portparola uprave i „istražitelja“ novinarskih namjera, predstavlja ne samo neprimjeren pritisak na medije, već i simptom šire institucionalne patologije – u kojoj se lojalnost direktoru očigledno vrednuje više od profesionalne etike i funkcionalne distance. U ambijentu gdje se novinari dočekuju sumnjom, a ne odgovorima teško je govoriti o kulturi – makar i savremenoj.
„Direktor Muzeja sklon zloupotrebi Savjeta i kriminalnom ponašanju“
U obrazloženju neusvajanja finansijskog izvještaja MSUCG za 2024. godinu Isidora Damjanović i Natalija Čađenović su kao važno napomenule da je direktor Muzeja Vladislav Šćepanović „bez znanja Savjeta, bez ijednog dokumenta kao informacije, vodio aktivnosti vezane za projektovanje i izgradnju Muzeja, uskraćujući Savjetu pravo da bude upućen u projekat od krucijalnog značaja za instituciju i projekat od višemilionske vrijednosti“.
„Dodatan razlog za smjenu Vladislava Šćepanovića jeste i krivotvorenje dokumentacije. Naime, budući da su sve institucije kulture bile u obavezi da do 15. februara dostave godišnji finansijski izvještaj za 2024. godinu, tako je i ovlašćeno lice poslalo Ministarstvu kulture svu neophodnu dokumentaciju početkom februara. Iako je ta finansijska dokumentacija prethodno trebalo da bude razmatrana i usvojena na Savjetu, direktor Šćepanović je to namjerno izostavio. Međutim, u propratnom dopisu Ministarstvu kulture stoji da je Savjet na sjednici održanoj u januaru mjesecu usvojio i program rada i finansijski izvještaj Muzeja za 2024, iako Savjet na pomenutoj sjednici nije razmatrao finansijsku dokumentaciju, niti je ista bila na dnevnom redu. Tek 19. marta Savjet se bavio ovim pitanjem. Ovo dokazuje da je direktor Muzeja sklon zloupotrebi Savjeta i kriminalnom ponašanju, a sve u cilju prikrivanja nepravilnosti u finansijskom poslovanju“, navodi se u obrazloženju.
Delibašiću u Muzeju objasnili da je kršenje zakona javni interes?!
Na pitanje da li je upoznat sa činjenicom da je direktor Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore Vladislav Šćepanović prekršio Zakon o javnim nabavkama tako što je u okviru priprema za nastup Crne Gore na Bijenalu u Veneciji posao od gotovo 30.000 eura direktnom pogodbom dodijelio tek osnovanoj beogradskoj firmi „ArteLab“, predsjednik Savjeta MSUCG Zdravko Delibašić izjavio je da je o svemu saznao – iz pisanja Pobjede. Međutim, uprkos toj činjenici i brojnim drugim spornim ugovorima na koje su članice Savjeta ukazivale, Delibašić se na sjednici izjasnio za usvajanje finansijskog izvještaja. Zašto? Jer mu je, kako tvrdi, pravna služba Muzeja objasnila da je „inspekcija kršenje Zakona o javnim nabavkama okarakterisala kao javni interes“.
„Informisao sam se, pravnici Muzeja su mi to tako objasnili“, rekao je Delibašić.
Na novinarsku konstataciju da takva formulacija ne postoji u inspekcijskom zapisniku, niti u zahtjevu inspekcije ka Sudu za prekršaje, predsjednik Savjeta odgovorio je da su članovi Savjeta i ranije komentarisali kršenje zakona, ali da tada „niko nije pominjao razrješenje“, te da je, prema njegovim riječima, „sve nastavilo da funkcioniše“. Sve do posljednje sjednice kada se, kako je rekao, taj razlog za smjenu „odjednom pojavljuje“.
„Moj osnovni kriterijum da glasam „za“: pitao sam pravnu službu i finansije da li je sve u skladu sa budžetom i zakonima, da li su sredstva namjenski trošena i dobio sam odgovor da jeste. A kako i na koji način, pravo da vam kažem Savjet i nema potpuni legitimitet, mi samo donosimo odluke, usvajamo i imamo neka ograničenja u tom poslu. Direktori imaju autonomiju i integritet da sprovode neke poslovne obaveze“, poručio je Delibašić.
Ako je suditi po njegovim riječima, predsjednik Savjeta jedne javne ustanove odlučuje o finansijskim izvještajima ne na osnovu zakonskih akata i zvaničnih zapisnika, već prema internim interpretacijama koje mu servira uprava - čiji rad bi upravo trebalo da nadzire. Time Savjet, umjesto korektivnog tijela, postaje servis uprave, a ne njen kontrolor. Štaviše, izjava o „autonomiji direktora“ kao opravdanju za ignorisanje zakonskih procedura otkriva poraznu sliku institucionalnog odnosa prema pravu: kao da je Zakon o javnim nabavkama skup preporuka, a ne obavezujući pravni okvir.
Da stvari budu kristalno jasne – Zakon o javnim nabavkama Crne Gore ne poznaje izuzetak zbog „javnog interesa“ u slučaju javne nabavke sa privatnim licem. Nema nijednog člana koji dozvoljava zaobilaženje javne nabavke radi „višeg cilja“. Pozivanje na takav nepostojeći mehanizam u cilju pravdanja prekršaja nije samo pokazatelj pogrešnog razumijevanja prava, već i svjesne manipulacije njime. U konačnici, najveći problem nije samo u tome što je zakon prekršen – već u tome što je prekršaj lažno opravdan, institucionalno normalizovan i prihvaćen kao „okolnost“. I to od strane onih koji su dužni da ga štite.
