U kotorsko Odjeljenje bezbjednosti je, prema Bulatovićevim riječima, privedena 20 ili 21 osoba – petnaestak srpske nacionalnosti i pet Muslimana. Komandir kotorske policije je, kaže, zajedno sa svojim nadređenim, načelnikom Vlastimirom Bajom Stanišićem odlučio da pusti privedene Muslimana. “Znali smo kakvo je stanje u Bosni i da bi bili izloženi neprijatnostima u slučaju povratka. Njih petoro mi je u razgovoru reklo da su planirali da idu u Rožaje, te sam ih ja pustio govoreći im da se ne zadržavaju nigdje usput”, objasnio je Bulatović. Međutim, njihovih imena se, kaže, ne sjeća. Privedene osobe srpske nacionalnosti prebačene su autobusom u Herceg Novi, uz pratnju policajaca, dodao je Bulatović.
Odbrana je nakon Bulatovićevog saslušanja, iznijela niz primjedbi, navodeći da je svjedočenje puno nelogičnosti, te da je površno i neobjektivno. Advokat Radovan Vukmanović, branilac optuženog Glendže,rekao je i kako je je Odjeljenje bezbjednosti Kotor privođenjem neovlašćeno izvršilo poslove iz nadležnosti vojne policije. On je istakao i da Bulatovićeve kolege iz ulcinjskog odjeljenja bezbjednosti upravo iz tog razloga i nisu postupile po MUP-ovom telegramu.
Sudija Milenka Žižić kazala je da je Višem sudu Agencija za nacionalnu bezbjednost dostavila i niz originalnih dokumenata, među kojima su i telegram od 23. maja ‘ 92. kojim se svim centrima i odjeljenjima bezbjednosti naređuje privođenje, i onaj od 31. maja kojim se akcija obustavlja. Obje depeše potpisao je tadašnji pomoćnik ministra unutrašnjih poslova i jedan od optuženih za deportaciju - Milisav Marković.
Marković sa još trojicom nekadašnjih funkcionera u crnogorskoj policiji – Boškom Bojovićem, Miloradom Ivanovićem i Radojem Radunovićem u ekstradicionom pritvoru u Beogradu čeka na izručenje prema sporazumu koji su ranije potpisale Crna Gora i Srbija. Na optuženičkoj klupi nalaze se još i nekadašnji službenici MUP-a - Branko Bujić, Sreten Glendža, Milorad Šljivančanin i Božidar Stojović. Optuženi Duško Bakrač i dalje je u bjekstvu.
