Često uzrok samosabotaže i nezavršenog posla leži i našoj usvojenoj - zabrani na uspjeh. Pretpostavka je da smo kao mali usvojili ovu zabranu i zatim kroz život nesvjesno pravili izbore koji će tu našu zabranu potvrditi.
Malo dijete koje ima nerazvijeno kritičko mišljenje, usvaja od značajnih autoriteta poruke koje mu oni šalju, tako da će dijete kojem se govori da ništa ne radi dobro, „bolje ostavi to, mali si“, ili koje kod roditelja primijeti neprijatne emocije vezane za neki svoj uspjeh, nesvjesno donijeti odluku da ono ne može da uspije ili da dođe do svog cilja.
Nekada se između djece i roditelja koji su vrlo zahtjevni i uspješni u poslu stvori rivalitet i tada dijete u svom nesvjesnom formira ideju „Ne smijem biti bolji od mame/tate ili me neće voljeti“ i kasnije u životu nesvjesno sebe sabotira u aktivnostima i situacijama za koje je realno sposobno.
Mnoge primjere imamo u svakodnevnom životu, gdje natprosječno uspješni roditelji imaju djecu koja su otišla u drugu krajnost u karijeri, iako su realno imali mnogo više uslova od svojih vršnjaka ili tih roditelja u njihovim godinama.
Isto tako, nevezano za školovanje i karijeru, znamo osobe koji „jednostavno ne mogu“ da se ostvare u emotivnim odnosima ili se „baš uvijek“ posvađaju sa prijateljima.
Kada kroz terapijski rad krenemo da otkrivamo uvjerenja o odnosima, ljubavi, prijateljstvu i načinu na koji to treba da izgleda, dolazimo do toga da se mi u stvari ponašamo na način koji će potvrditi naše uvjerenje, npr. „Sve žene su glupe. Svi gledaju samo korist. Svi muškarci su mamini sinovi“, itd.
Tada dolazimo da zaključka da je velika odgovornost na nama i da trebamo raditi na mijenjanju svojih uvjerenja i mijenjanju načina funkcionisanja, odnosno eliminisanju ili bar smanjivanju tehnika samosabotaže.
Pokušala sam da sažmem neke tehnike kojima se svakodnevno služimo u cilju “podmetanja noge sebi samima”, svako u svom domenu gdje mu je slaba tačka:
NEMAM VREMENA
- Vremena nikad dovoljno, iako 24 sata imamo svi na raspolaganju. Nekako uvijek za tu obavezu (teretanu, čitanje, učenje, druženje sa prijateljima...) što nam se baš i ne mili - nemamo…
IMAM PREVIŠE DRUGIH OBAVEZA
- Kada naše želje i potrebe stavimo po strani zbog neodložih obaveza, ovo je vrlo očit znak samosabotaže i tada se postavlja pitanje koliko nam je zaista stalo do postizanja cilja.
NE ZNAM KAKO DA POČNEM
- Kako sad da krenem da izlazim poslije razvoda? Kako da sa ovim kilogramima odem na pilates? Kako sad da se pojavim na fakultetu, kada su tamo sve klinci? Kako se pokreće privatni biznis?
- Vrlo zgodna tehnika samosabotaže, jer zašto da počinjem kada neću ni uspjeti.
ŠTA AKO NE USPIJEM?
- Strah postoji, ali ne smije biti izgovor ili sredstvo sprječavanja da se krene u ispunjenje svojih ciljeva. Toliko je bilo stvari u kojima nijesmo uspjeli, pa je ipak novi dan osvanuo i ipak sem neprijatnosti nijesmo preživjeli nikakvu veću traumu.
- Prva i osnovna stvar kod smanjivanja samosabotaže i dolaska do uspjeha je tačno definisanje cilja, zatim koraka kojim se do njega dolazi i na kraju (iz mog iskustva i najteže) dekontaminirati uvjerenja kojih se nesvjesno držimo, zašto do tog cilja ne možemo da dođemo, odnosno, koji je to jasno definisani korak koji nam zadaje najviše muka.
Nekada se ide dva koraka odjednom, nekada jedan naprijed, tri nazad, ali je upravo iz tog razloga neophodno cilj podijeliti na više manjih koraka kako bismo znali dokle smo stigli, kada krenemo da pribjegavamo gore pobrojanim tehnikama. Uvijek će se ovaj oblik ponašanja javljati, nije nešto čega možemo da se otarasimo za stalno, već u kriznim momentima se aktiviraju neadekvatni obrasci ponašanja, ali je mnogo lakše kada znamo njihovo porijeklo i prihvatimo da to nijesu situacije u kojima treba za stalno odustati.
