Četvrta dojava za 12 dana o navodno postavljenim bombama u vaspitno-obrazovnim ustanovama i drugim objektima na nivou zemlje, iskomplikovala je i juče normalno odvijanje nastave u završnici polugođa, uzurpirala istražne organe i ostavila pitanje ko i zbog čega vodi kampanju uzbunjivanja javnosti, odnosno kakvi su kapaciteti za odgovor sistema.
Kako je potvrđeno u policiji, prijetnje su, kao i proteklog utorka stigle na adrese 93 ustanove, naređena je evakuacija, a do kasno sinoć trajali su pregledi objekata kako bi se otklonla sumnja u sadržaj prijetećih poruka kojima su targetirane škole u više crnogorskih gradova.
Uporedo, policija je navela da preduzima radnje da utvrdi ko je autor najnovije prijetnje, odnosno da li se ovaj slučaj može povezati sa prethodnim dojavama koje sustižu jedna drugu.
Nastava u školama koje su dobile prijetnje se u popodnevnoj smjeni, prema preporuci Ministarstva prosvjete, odvijala onlajn, a to će važiti i za danas, za one škole koje su predvidjele radnu subotu kao vid nadokande propuštenih časova zbog dojava protekle sedmice.
Institucionalni odgovor
Ključ za otkrivanje autora prijetećih poruka, kakve su prije dva dana i minule sedmice, adresirane na više vaspitno-obrazovnih i visokoškolskih ustanova u Crnoj Gori, temelji se na međunarodnoj saradnji i volji svih strana da se uključe u brzo rješavanje, a ne samo na pravovremenoj reakciji i kapacitetima domaćih službi, kazao je Pobjedi magistar informacionih tehnologija Milutin Pavićević.
Prema njegovim riječima, primjer od prethodne sedmice, kada je utvrđen pošiljalac poruke iz inostranstva, pokazalo se da međunarodna saradnja postoji i daje rezultate.
-Time je poslata poruka da ova vrsta dojava nije nešto što prolazi nekažnjeno – naveo je je Pavićević.
Prema ocjeni sociologa Andrije Đukanovića, prijetnje koje su uslijedile pokazuju da je veoma teško kontrolisati sajber prostor i spriječiti one koji ga koriste da izazovu probleme, kao što je to slučaj kojem svjedočimo prethodnih dana, a u više navrata i tokom prve polovine godine.
On smatra da nemamo potreban nivo stručnosti da se borimo sa ovom pojavom odnosno nemamo „dovoljno dobar institucionalni odgovor na tehnološke napade“.
-Vrijeme za saniranje štete koja od njih nastaje je veoma dugo i izaziva probleme u funkcionisanju društva – naglašava Đukanović.
Dodaje da se potvrđuje da osim dobrih strana tehnologija otvara prostor za do sada nepoznate načine da se destruktivno djeluje na funkcionisanje društva.
-Za nas je sve ovo novina i još nijesmo, čini se, sposobni da odgovorimo na izazove koje zloupotreba tehnologije donosi. Vidjeli smo što se desilo skoro sa blokadom sajtova Vlade i minisarstava kada smo morali da tražimo pomoć stranih partnera da bismo se izborili sa hakerskim napadima – kaže on.
Kako do izvora prijetnje
Milutin Pavićević podsjeća da mogućnosti za utvrđivanje izvora anonimne imejl poruke u velikoj mjeri zavise od toga kako je ta poruka poslata, odnosno od sofisticiranosti pošiljaoca u zaštiti sopstvene anonimnosti.
-Za ovakvu namjenu često se koriste jednokratne imejl adrese, ali sama manjkavost protokola na kojima leži imejl komunikacija omogućava i slanje anonimnih ili lažno potpisanih poruka bez posjedovanja bilo kog imejl naloga, što dodatno otežava posao onome ko istražuje – naveo je on.
Praćenje traga pošiljaoca, prema njegovim riječima, počinje od IP adrese sa koje je imejl stigao, a IP broj identifikuje da li je pošiljalac koristio stvarni imejl servis ili servis za lažno potpisivanje imejlova.
- Ako nijesmo došli do IP adrese pošiljaoca, taj trag se dalje prati tražeći odgovor na pitanje ko je u tačno određenom trenutku iskoristio određeni servis da uradi određenu stvar – i najčešće se oslanja na međunarodnu saradnju sa organima koji imaju moć da traže tzv. log fajlove (tabele sa detaljima o pristupu servisu) od servisa koji je korišćen za slanje – naveo je on.
Dodaje da osim od međunarodne saradnje, uspješnost ovog procesa zavisi i od kooperativnosti servisa da takve podatke dostavi, naročito kad se radi o servisima za anonimno slanje lažnih imejlova.
Politički kontekst
Andrija Đukanović smatra da aktuelne prijetnje bombama imaju možda uzrok i u želji da se dodatno produbi nestabilnost u društvu izazvana političkim previranjima i visokim tenzijama koje to sa sobom nosi.
-Očigledno da uzrok nije znatiželja ili igra nekog tinejdžera kao što su tvrdili organi reda. Izgleda da se radi o nekom namjernom poduhvatu da se ukupna atmosfera u društvu dodatno učini složenom. Potrebno je da nadležni učine napor da se pronađe stvarni počinilac ovakvih djela i da dobijemo jasan odgovor što se i ko se krije iza ovih zaista zastrašujućih prijetnji. Nažalost, moram da primijetim da se i ovo pitanje koristi u svrhu političke borbe – kaže Đukanović.
On potvrđuje da poseban efekat učestalih prijetnji može biti otupljivanje refleksa na neke potencijalno realne situacije, što potvrđuje činjenica da se već počinju zbijati šale sa dojavama jer se na kraju ispostavi da iza prijetnje stoji neko dijete.
-Morali bismo kao građani i roditelji da tražimo od institucija odgovore i jaču reakciju na prijetnje. Ipak su meta napada ustanove u kojima borave naša djeca i treba na najozbiljniji mogući način pristupiti rješavanju ovog problema.
Moram još jednom kazati da se bojim da je i ovo negdje rezultat političkih borbi i igara koje nas inače skupo koštaju već vise decenija unazad. Nadam se da će se ovi slučajevi riješiti na način koji će nam omogućiti da normalno funkcionišemo.
„Hopovi“ za prikrivanje
Pavićević ističe da s obzirom na to da napadač zna da je njegova IP adresa ono po čemu ga mogu naći, ima interes ili nastoji da tu IP adresu zaštiti.
Pojašnjava da se to najčešće radi korišćenjem servisa virtuelnih privatnih mreža (VPN) ili TOR mreže, koji maskiraju IP adresu, dajući pošiljaocu drugu, sa udaljene lokacije, nerijetko ponavljajući taj proces u nekoliko koraka (,,hopova“) kako bi dodatno obezbijedili anonimnost čak i ako neka karika u tom lancu popusti.
-Mnogi VPN provajderi obećavaju da ne čuvaju log fajlove o korisnicima njihovih usluga, tako da je nemoguće utvrditi ko je u kom trenutku imao koju IP adresu. Za zlonamjernu stranu koja zna šta radi, nebitan je servis sa kojeg u ovom slučaju šalje poruku – kaže sagovornik.
