Kao i ostale crkve u Dobroti, i Crkva Sv. Petra prati kroz više vjekova uspon znamenitih dobrotskih bratstava i jačanje njihove pomorske i trgovačke moći. Kao vrijedan barokni reprezent sakralne arhitekture ovih prostora zaštićeni je spomenik kulture od 1957. godine.
U zemljotresu 1979. godine, crkva je pretrpjela manja oštećenja i do danas je na njoj izvedeno više intervencija. Značajne su bile intervencije 90-ih godina 20. vijeka, kada su na zvoniku izvedeni sanacioni radovi.
Jednobrodna barokna crkva posvećena sv. Petru nalazi se u središnjem dijelu naselja Ljuta, predgrađu Kotora. Izgrađena je na uzdignutom i ograđenom kamenom platou u neposrednoj blizini mora što doprinosi njenoj markantnosti u ovom prostoru. Interesantno je da je zidana lijepo klesanim kamenim kvaderima koje su mještani, pomorci dovozili iz majdana sa Korčule. Tako da nisu žalili truda i vremena da ovom baroknom biseru udahnu, rekli bismo, vanvremensku ljepotu.
Prema arhivskim podacima zidana je nekoliko decenija, da bi konačno bila završena 1780. godine. Taj datum, uz pomen patrona crkve, uklesan je na zapadnoj fasadi.
Iznad profilisanog portala smještena je velika rozeta, dok su na krovnom zabatu postavljena tri kipa - sv. Petra na vrhu i dva anđela nad straničnim uglovima.
Uz zapadnu fasadu prigrađen je dvospratni zvonik sa piramidalnim završetkom koji značajno doprinosi ukupnom utisku o vrijednosti ovog kulturnog dobra.
Unutrašnjost crkve je podijeljena na prostrani naos pokriven tavanicom, nešto uži oltarski prostor koji ima kvadratnu osnovicu i svod koji se preko rebara oslanja na ugaone pilastre. Kako se može pročitati u literature, prostorni raspored podsjeća na Gospu od Škrpjela koja je graditeljima, očito, služila kao uzor. Svjetlost dopire u unutrašnjost kroz rozetu i četiri visoko postavljena okulusa.
Enterijer krase tri barokna mermerna oltara sa oltarskim palama. Na centralnom je oltarna pala na kojoj je prikazan sv. Petar, patron crkve, sa anđelima. Na južnom oltaru, posveće-nom sv. Luki, zadužbini kapetana Luke Radimira, prikazana je grupa svetitelja.
Obje slike su rad istog majstora iz kruga mletačkog slikara Fonte Bassa.
Na sjevernom oltaru je srebrom okovana Bogorodica sa Hristom, tipa Odigitrije, koja je posebno poštovana od mještana zbog zavjeta datog za vrijeme kolere 1855. godine.
Oltar je zadužbina pomoraca Dabinovića, a rad je malo poznatog mletačkog majstora Mikele Đirardija iz 1803. godine.
