Generacije rođene devedesetih godina Njegoša poznaju jednoobrazno, kroz mim kulturu, kroz citate, nerijetko i pogrešne, koji se objavljuju na društvenim mrežama, i taj odnos prema djelu jednog od najvažnijih crnogorskih književnika je ogledalo njihovog stanja svijesti, rečeno je sinoć na tribini „Njegoš kao inspiracija umjetnika“ koju je organizovala Matica crnogorska u susret Njegoševom danu, prazniku crnogorske kulture.
Brojni su umjetnici uhvatili dio Njegoševe ličnosti i stvarali svoja djela inspirisani njegovim zapisima, slavili su ga književnici, ali i kompozitori, slikari i vajari, slavili su ga pozorišni i filmski reditelji na svoj način posvećujući mu svoj rad, fragmentarno ili u potpunosti.
Radović: Mi smo daleko od deseterca
Matica crnogorska je ove godine pozvala da o najvećem liriku među Petrovićima kao inspiraciji govore umjetnici mlađe generacije.
Pjesnik i novinar Andrija Radović rekao je da je epika za ljude njegovih godina zastarjela.
„Mi smo daleko od deseterca, daleko od junačkih pjesama, a tek od tumačenja Njegoša, ali su prepuna usta Njegoša“, rekao je Radović.
Reditelj i scenarista Sead Šabotić rekao je da je Njegoš vladar koji i danas pomjera granice i podstiče polemike, te da je bilo raznih zloupotreba njegovog djela i ličnosti.
„Posebno od 2020. godine naovamo vi imate mlade političare koji citiraju Njegoša, a nijesam siguran da li su ti ljudi uopšte pročitali njegova djela, a kamoli razumjeli. Stvar je u tome da su te mlađe generacije poučene nekim ideološkim matricama. Njegoša treba izučavati isključivo sa naučnog aspekta“, rekao je Šabotić.
Marjanović: Njegoš živi u skladu i s ovim vremenom
Na pitanje što je to u Njegošu bilo toliko izazovno da ga uporno dovodimo u fokus i oko njega pletemo dodatne mreže i zašto mu se umjetnici toliko dive, istoričar umjetnosti Miloš Marjanović istakao je da je sve to počelo još za vrijeme života Petra II Petrovića.
„Već sa njegovom popularizacijom, njegovim odlascima u inostranstvo, poznavanjem velikog broja ljudi, djelima koja su objavljena za života, već je bio poželjna tema kod umjetnika, a kasnije je prevazišla sve granice. Sve moguće karakterne osobine koje mogu da se prepoznaju su se sastavile u njemu“, rekao je Marjanović.
On se osvrnuo na Njegoševe portretiste, na vajare koji su ga ovjekovječili, s posebnim akcentom na Pera Počeka koji je išao u širinu i ilustrovao brojne scene iz „Gorskog vijenca“, te na spomenik u Podgorici u Njegoševom parku i mnoge druge po svijetu.
„Svim tim spomenicima se ne poklanja manje pažnje nego im se poklanjalo ranije. Ne vidim grafite po tim spomenicima, vrlo su česti selfiji oko tih spomenika, kako vani tako i ovdje, tako da Njegoš živi u skladu s ovim vremenom u kom smo“, rekao je Marjanović.
Radović je istakao da nema ličnosti kojoj je toliko književnih tekstova posvećeno i u takvim se slučajevima nerijetko skreće u banalnost.
„Pogotovo jer on piše o univerzalnim vrijednostima i stvarima koje su iskonske. On je nama ono što je Dante Italijanima ili Gete Njemcima, prosto neki stub i nešto toliko klasično što je teško dostići, tako da je pritisak ogroman“, rekao je Radović.
Šabotić: Njegoš je naš i o njemu treba da govorimo neopterećeni
Na pitanje u kolikoj mjeri se manipuliše Njegoševim likom i djelom i kako ga odbraniti, Šabotić je rekao da je posljednja ozbiljna odbrana Njegoša bila 1993. godine na Cetinju kad su Liberali rekli da je Njegoš Crnogorac, a ne Srbin.
„Njegoš je naš pjesnik, vladar i o njemu treba da govorimo neopterećeni bilo kakvim ideološkim matricama već isključivo u istorijskom smislu o njegovoj vladavini i u književnom smislu spram književne nauke. Ozbiljnim intelektualnim pristupom ćemo doći do toga da ova vrsta ideoloških podvala neće funkcionisati“, rekao je Šabotić.
Bilo je riječi i o filmu „Otapanje vladara“ Ivana Salatića koji tematizuje jednog crnogorskog vladara veoma nalik Njegošu, te o tome kakav bi Njegoš bio da je zahvatio digitalno doba. Kompletan snimak tribine dostupan je na Jutjub kanalu Matice crnogorske.
