Politika

Ruskom uticaju na Balkanu kumovale zapadne ambasade

Politička influenca ušla je u kulturne institucije i učinila ih polugama vladajućih režima. Za razliku od početka dvijehiljaditih, kada je napravljeno niz predstava koje su imale subverzivni potencijal i kritički preispitivale odnos kolektiviteta prema prošlosti, pa čak I institucija u činjenju zločina, sada prisustvujemo zatišju – eskapističkom repertoaru koji ne skreće pažnju na ozbiljne probleme.

Ruskom uticaju na Balkanu kumovale zapadne ambasade Foto: gradski
Gradski.meIzvor

To je u emisiji “Hej Sloveni” ocijenio sarajevski režiser Dino Mustafić.

“Pozorište je ogledalo društva, ali je pitanje i kakvi su nam mediji i akademska zajednica. Mi prisustvujemo zamoru materijala, iako je dužnost pozorišta da inicira i podstiče građanski otpor”, naveo je Mustafić.

Mustafić, kao građanin BiH, u ratu u Ukrajini prepoznaje dobro poznate matrice.

“Neke stvari koje su se na Balkanu dogodile devedesetih su anticipirale ovo što Evropu muči – fašizam koji se primakao njihovom kućnom pragu.To se tolerisalo devedesetih tokom raspada Jugoslavije”, naveo je Mustafić.

Mustafić u BiH prepoznaje antievropsko raspoloženje koje je ispod radara u javni prostor uvelo rusku interesnu sferu, vrstu evroazijskih integracija. Boji se, kaže, da to ne primjećuju EU diplomate i zvaničnici.

“Antievropsko raspoloženje prepoznajem u narativu nacionalista I šovinista koji ne govore o vrednosnom sukobu između EU I proputinovskog režima, već o kulturnom sukobu, ne prepoznajući da se u Ukrajini razaraju zapadni elementi kulture, koji su došli tako daleko na istok Evrope”, navodi Mustafić.

Putinova greška se, kaže Mustafić, ogleda u potcjenjivanju I previdu solidarnosti EU, kako na planu ekonomskih sankcija, tako i po pitanju otvorene vojne i materijalne podrške Ukrajini.

Samardžić: Rat u Ukrajini posljedica neintegrisanja zemlje u EU i NATO

Iza rata u Ukrajini, koji je proistekao iz ekspanzionističkih ciljeva ruskog lidera, krije suštinski sukob dva vrijednosna koncepta, kazao je istoričar Nikola Samardžić. Između rata u Ukrajini i rata na prostoru Jugoslavije tokom devedesetih može se, kako kaže, povući paralela.

“Rusija je krenula na svoje susede, pa i Ukrajinu, na isti način kao što je Srbija postupala sa svojim jugoslovenskim susedima od Slovenije do Kosova i Crne Gore. Zapadni Balkan se, na neki način, nalazi u osnovi ove velike krize jer je Putin postavio tri osnovna strateška cilja: Baltik, region Crnog mora i jugoslovenski prostor “, pojašnjava Samardžić.

Ovaj sukob je , kaže, podijelio istočnu pravoslavnu crkvu. Većina pravoslavnih crkava svrstala se na stranu EU što, kako pojašnjava, pokazuje da je evropska ideja uspješna, samo nije realizovana do kraja. Ipak, postavlja se pitanje da li će Ukrajina ostati jedinstvena na svom evropskom putu.

“Očigledno je da pravoslavni svet nije homogen i da je razvijeniji deo pravoslavnog sveta, Grčka, Rumunija i Bugarska, podržao Ukrajinu. Biće izazovno videti da li će jedinstvena Ukrajina opstati ili će se raspasti kao „mala Jugoslavija“ . To bi bilo tragično za evropski put Ukrajine jer očigledno je da je njoj jedina alternativa evropska budućnost”, naglašava Samardžić.

Putin je pogrešno zaključio , kako kaže, da će rat dobiti u svega nekoliko dana jer se vodio informacijama da su evropska i američka diplomatija na celom prostoru Evrope trule , naročito u zonama koje su labilne i koje su njegov strateški cilj.

“U Crnoj Gori ste bili svedoci, u poslednjih 6 godina, kako su Rusi koristili zapadnu diplomatiju da bi ostvarivali svoje strateške ciljeve. To su ovde radili preko tri ambasadorke – SAD-a, EU i Velike Britanije – koje su poslužile ruskim ciljevima i dovele na vlast ne prosrpske nego proputinovske snage. Crna Gora se u ovom trenutku nalazi u stanju državnog udara jer su blokirane institucije. Stara vlada ne želi da ode, blokirala je parlament, pa on ne može da se izjasni o novoj vladi, koja će verovatno biti ista kao ova prethodna. Ali taj rezultat nije postignut neposrednim radom ruske diplomatije nego neposrednim radom evropske i američke diplomatije u Podgorici. Slična situacija je i u Srbiji i u svim nestabilnim zemljama”, objašnjava on.

Očigledno je, naglašava, da je rat u Ukrajini posledica činjenice da Ukrajina nije uspela da se integriše u EU i NATO. Njen neuspeh je sličan, kako kaže, neuspehu zemalja regiona.

“Nama je potrebna pomoć kako bismo doneli nove, hrabre odluke i nastavili ubrzano da se razvijamo. Te odluke ne možemo doneti sami jer ne raspolažemo dovoljnim ekonomskim, političkim, institucionalnim i kulturnim potencijalom da postanemo deo razvijenog sveta”, zaključuje Samardžić.

Marunović: Pozorište postaje političko žrište

Sagledavajući aktuelna dešavanja iz perspektive Balkana, reditelj Danilo Marunović ima nadu da dolazi trenutak kada zemlje regiona mogu po hitnom postupku biti primljene u EU.

“U to vjerujem zato što je ispod radara prošla cijela ruska obavještajna aktivnost, paralelna , hibridna koju osjećamo na Balkanu I u Ukrajini. Cijela diplomatska birokratska mreža je slušala pogrešne suflere i vjerovala servilnim ruskim političarima u skrivenu nacionalističku priču”, naveo je Marunović.

Pokazalo se, navodi, da se u vojni, obavještajni i medijski sektor Crne Gore – NATO države – infiltrirala ruska služba, što je, kaže, blamaža za NATO, ali i jasna poruka koja im je upućena.

EU i SAD uvidjeli su, kaže, grešku, pa pokušavaju da je isprave.

“Stvari se brzo mijenjaju. Shvatili su greške pa su svojim ambasadorima, koji su dozvolili ruski uticaj, očitali bukvicu”, podsjeća Marunović.

Govoreći o kulturnom ratu ističe da se čak i u ultimativnom zlu rađa umjetnost, koja je često korišćena u propagandne svrhe.

“Čak i u nacističkoj Njemačkoj, najdestruktivnijoj pojavi u Evropi dvadesetog vijeka, postojao je poseban afinitet prema vrhunskoj umjetnosti”, naglašava on.

Iako bi teatar, kako kaže, trebao biti oaza slobode, beskrupoluzan, bezobrazan, hrabar i tačan, u regionu se pokazuje da sve više ima zadršku prema onome što je repertoarska politika.

“Sve je manje relevantnih osoba na rukovodećim mjestima u pozorištu. Rukovodioci obično potiču iz političkog života, a pozorišta postaju politička žarišta”, zaključuje Marunović.

Portal Analitika