U svom obraćanju on je istakao da je 21. maj 2006. godine najvažniji datum u modernoj crnogorskoj istoriji, te da je ponosan što je bio dio privilegovane generacije, kojoj je ukazana čast, da učestvuje u obnavljanju nezavisnosti Crne Gore.
“Osjećao sam se ponosnim jer su manjinske nacionalne zajednice glasale za samostalnost u procentu od 82-96,4% i to nije zasluga nikoga pojedinačno, posebno onda kad se ima na umu da manjinske nacionalne zajednice nijesu glasale samo za nezavisnost, nego su sebe investirale u zajedničku kuću”, kazao je Rastoder.
On je podvukao da, 20 godina kasnije, bez obzira na to što današnja politika liči na buvlju pijacu na kojoj neki novi kupci trguju starim foteljama – što se tiče Crne Gore i njene kuće, ako bi zavisila od volje manjinskih nacionalnih zajednica, ona je u sigurnim rukama.
Na kraju kraju svog izlaganja, Rastoder se obratio Milu Đukanoviću: ”Na skupu u Podgorici nijesam htio da spominjem Vaše ime, iz razloga što nijeste bili tu, ali sada se nalazim pozvanim i ne manje obaveznim da Vam poručim sljedeće: Vi ste zaista najzaslužniji čovjek za obnovu crnogorske nezavisnosti, ili da ne bi neko shvatio tradicionalno crnogorsko poltronisanje – jedan od najzaslužnijih. Potonje je vrijeme pokazalo da je mnogo teže ponovo graditi nego čuvati sagrađeno. Osjećam zadovoljstvo što vidim neku novu generaciju koja ima šansu da sudbinu ove države profiliše i kroz naše greške, jer država je, ipak, iznad svih nas!”.
