Rupa je postala najcjelovitija i najbesprekornija riječ koja opisuje stanje u našoj državi. Koliko je samo sadržajna i savršena jedna prosta riječ od četiri slova RUPA. Iz nje smo izašli, u njoj ćemo i završiti, a sve su prilike da žele da nam priušte da i ovo između provedemo u rupi.
Rupa u depou - rupa u MUP-u
Rupa u zidu
Rupa u budžetu
Sajber napadi - rupe u sistemu
Rupe u zakonu
Rupe u glavi
Rupa u vlasti i narod u rupi...
Rupa je izgleda početak i kraj svega a hoće li biti i ovo između zavisi od vas dragi građani. Od vas koji glumite prefinjenu gospodu pa ne želite da se spuštite na njihov nivo pa da ih slučajno ne uvrijedite ili uputite strogu riječ prijekora.
Vi njima fino, po mogućnosti na diplomatskom francuskom (pošto očigledno ne razumiju crnogorski) pokušajte objasniti kako to što rade nije lijepo... Pa, Mon dieu, to su samo male krtice koje pokušavaju urušiti zgradu a to što urušavaju sistem nema veze.
Dok Žak Kluzo bespravno zaviruje u rupu na zidu Višeg suda i čudi se, kako neko može napraviti veću rupu nego li on i njegova bratija u budžetu, njegova glavna krtica, diplomirani hotelijer uspješno kopa devastirajući bezbjednosnu službu naše zemlje, rastresajući tlo za neke nove tunele. Na kraju će ispasti da su tunel kopali Mirko i Slavko još davne 43', te ga treba zaštititi kao istorijsko kulturno dobro...
Razmiljele se krtice širom ove naše ljepotice, pa kopaju, truju, kade i ruše joj ljepotu i sklad. Uvukle se u svaku poru društva, pa se više ne zna da li namzdrastveni radnik ili frizer, šnajder, kursadžija pruža, ne prvu no mi se čini potonju pomo, jer im malo ko pretekne ko do njih dođe.
Imate li zere obraza, nesrećnici!?
Ko i kad će odgovarati za pokušaje ubistva građana, za braunilu koju žena greškom kursadžija nosi pet mjeseci u ruci, za alkohol umjesto destilovane vode u lijeku, za dovođenje u stanje kome pacijenta greškom opet tih priučenih, za davanje pogrešne krvne grupe, za ugrozavanje života djece i trudnica, za vraćanje majke sa djetetom bez svijesti na rukama jer nema uput...
Ovo nijesu zdravstveni radnici ovo su sijači smrti...
3Da li će odgovarati komunalni policajac koji u alkoholisanom stanju udara čovjeka službenim vozilom na pješačkom prelazu i produžava dalje.
Ima li vas državni tužioci, nemalo vas? Kada vam se završava pauza za kafu... Oće li se činjet što? Uobičajeno je postalo da ste (čast rijetkim izuzecima) gluvi za sve one uvrede koje se upućuju Crnoj Gori i Crnogorcima, ćutalo se i na izjave ratnog huškača Rista Radovića, da smo iz Titovog m**a, da smo komunistička kopilad, da smo izmišljena nacija, ćutalo je i na 50 manastira koje je bio zaveo na svoje ime, ćutali na prikrivanje pedofilije, na štićenje ratnih zločinaca, na ratne pozive i zapaljivu retoriku, a sad su otišli korak dalje pa su gluvi za sve one poruke koje dođu od ovih sluga autokrate picoustog Pola Pota...
Ko će i kada odgovarati za pokušaje urušavanja ustavnog poretka, za izdaju države, za rad protiv državnih interesa u korist neke druge države, za ljubljenje ruka i skuta, za raportiranje tuđinima sa pretenzijama na Crnu Goru, za sistematsko urušavanje, uništavanje i devastiranje svega što ima veze sa ovih 13.812 km2, za ministre konobare koji na tacni žele kao glavno jelo beogradskom veziru poslužiti SUVERENU državu Crnu Goru...
Zašto se uporno ćuti na ratno huškačke poruke, povike i grafite, za paravojne organizacije i bratstva koja pokušavaju terorisati normalne žitelje ove države.
Šta se dešava sa slučajem brat Abaz, sa Milom Božovićem? Šta bi sa slučajem Do Kvon?
Po kome se zakonu štampaju crnogorska državljanstva strancima ko da su dnevne novine?
Zašto su zakoni sada samo mrtvo slovo na papiru. Prije su se rupe ispunjale zakonima, a sada je zakon više šupalj nego li vaša priča o pomirenju... Čini mi se da ne znate ni što je pomirenje ili se nijesmo razumjeli, za vas je pomirenje da se predamo i prećutno i bezuslovno prihvatimo da nas nema, da se pomirimo da će sve da nam otmu i ukradu...
E časti mi, preračunali ste se... Sa petokolonašima nema pomirenja i ne nijesmo svi isti ni jednaki, niti ćemo ikada biti. Nijesam ja gost u sopstvenoj kući, niti to mogu biti!
Dosta ste krtili krtičnjake. Konačno iz rupe je izvirivala mala, rutava glava, lišena očiju i ušiju, bez ramena. Suviše dugo je ona nekim svojim kanalima uspijevala da prokopava tunele kako ispod dotične zgrade tako i šire i dublje ispod moje zemlje, moje države... Tako duboko je napravila rov da je podijelila i ovaj nesrećni i napaćeni narod.
Da li je sad konačno došla do kraja zida koji je natjerao da izađe i pokaže pravo lice ili je mislila da samo uhvati malo vazduha za dalje rupe? Međutim, nije računala da će jedna gospođa osjetiti promaju i upaliti svijetla pozornice put koje će škljocnuti hiljade fotoaparata.
Ne gasite svijetla, moliću!
Maske su tek počele da padaju...
