Zašto se ono što je bilo obilježje crnogorskog društva u mnogo gorima vremenima i okolnostima, humanost i solidarnost - gubi? Sociolog kulture Ratko Božović objašnjenje nalazi u svemu onome što se dešavalo na prostoru bivše Jugoslavije u posljednjih 20 godina.
„Ovdje se dogodilo moralno samoubistvo, ovdje je postradao moral i obezvrijeđen je ljudski život. Ako se to dogodi u jednoj zajednici, kao što se dogodilo u našoj novijoj istoriji, onda se nemojmo čuditi što imamo takvu percepciju svijeta o nama i što imamo po mnogo čemu u empirijskom smislu takve posljedice. Ovdje je postradao taj naš, dosad pomalo iluzorni koncept o čojstvu, jer je ustvari postradalo čovještvo. Preovladao je egocentrizam, egoizam, preovaladalo je ono što je u neku ruku poništavalo one vrijednosti u koje smo vjerovali dok su bili u temeljima naše istorije i naše prošlosti“, kaže Božović za RSE.
Sličan je odgovor i iz vizure istoričara Dragutina Papovića, autora knjige „Primjeri filantropije u Crnoj Gori do kraja 20. vijeka“.
Uzroke moralne degradacije društva vidi u trendu globalizacije i zaokupljenošću ljudi egzistencijom, pri čemu smo zaboravili na humanost. Ipak ne misli da je situacija drastično drugačija nego što je bila u prošlosti:
„Upoređujući današnju situaciju sa situacijom u Crnoj Gori prije 100 godina, ne uočavamo velike razlike, jer i tada primjeri filantropije su upravo to - primjeri. Dakle, nije humanost ni tada bila više izražena. Ona jeste na jedan drugačiji način, ali ne uočavam da je humanost nešto značajnije porasla ili da se smanjila. Otprilike, ona je tu gdje je i bila. Samo danas se drugačije manifestuje, što je logično s obzirom na to da se i društvo primijenilo“, kaže Papović.
Prema Istraživanju Charities Aid Foundation na humanost društva utiče koliko su građani srećni. No mada stanovnici Crne Gore sa indexom 5,2 spadaju u prosječno srećne, to ih očigledno ne čini ništa humanijim od onih koji su osjećaju manje srećnim.
„Ako imate anomično društvo kao što je naše društvo, u kome preovalađuju haos, nasilje i bezakonje, ako imamo degradaciju sistema vrijednosti kao što imamo, onda se nemojmo čuditi što imamo takav pogled na našu zajednicu i na okolnosti u kojima mi živimo, zapravo na jedan način koji je jedna tamna slika“, kaže Božović.
Ako se u toj tamnoj slici sve svodi na beskrupuloznu borbu za sticanje materijalnih bogatstava, ukoliko ne pokazujemo pažnju ili zabrinutost za druge, onda na šta takvo društvo liči pitali su novinari RSE Papovića.
„Onda to društvo zaista liči na socijalni darvinizam. Onda zaista možemo govoriti o ukidanju humanosti toga društva. Crna Gora po ovom istraživanju jeste nisko, ali uvijek postoje pozitivni primjeri. Ja se nadam i mislim da će se to promijeniti. Treba djelovati i propagandno, treba i prosvjećivati ljude i upućivati poruke i ukazivati na pozitivne primjere da profit nije sve što bi trebalo da vrijedi, odnosno da to nije naša jedina vrijednost. Upravo onoliko koliko brinemo o ljudima oko sebe, koliko brinemo o ljudima do kojih nam je stalo, ili čak o nepoznatim ljudima, ali ljudima kojima treba pomoć, ustvari to je mjerilo našeg uspjeha“, kaže istoričar Dragutin Papović.
