Od početka godine evidentirano je 25 krivičnih djela među maloljetnicima, pri čemu je najzastupljenije nasilničko ponašanje, dok se najveći broj incidenata dešava u školama i njihovoj neposrednoj blizini, te na mjestima gdje se djeca okupljaju – proizilazi iz odgovora Uprave policije. Direktori škola za Pobjedu kažu da je vršnjačko nasilje širi društveni problem, koji prevazilazi okvire škole, a psihološkinja Marija Babić ističe da ne postoji univerzalan razlog zbog kojeg dijete ispoljava ovakva ponašanja pred drugim djetetom i apeluje na bavljenje mentalnim stanjem djece, prije svega disfunkcionalnim emocijama bijesa, nezdrave zavisti, nezdrave ljubomore, anksioznosti, krivice i depresivnosti.
Izvještaj Državne revizorske institucije, koji je objavljen sredinom ovog mjeseca, pokazuje da vršnjačko nasilje nije smanjeno, a da mjere koje su nadležni organi preduzimali kako bi prevenirali i suzbili ovu pojavu u proteklih osam godina nijesu dale rezultate. Prema podacima iz izvještaja, informacioni sistem crnogorskog obrazovanja evidentirao je tokom četiri prethodne školske godine 605 slučajeva vršnjačkog nasilja. Sagovornici Pobjede upozoravaju da se taj problem ne može riješiti samo reakcijom nakon incidenata, već sistematskom prevencijom, uključivanjem roditelja i jačanjem stručne podrške u obrazovnim ustanovama.
STATISTIKA
Pobjedi je iz Uprave policije saopšteno da je u prethodnoj godini evidentirano 48 krivičnih djela počinjenih od 79 maloljetnika (73 muških i šest ženskih).
- Struktura počinjenih krivičnih djela u 2025. godini je: 11 krivičnih djela lake tjelesne povrede, pet teških tjelesnih povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, 24 nasilnička ponašanja, dva prikazivanja tuđeg spisa, portreta i snimka, dva zlostavljanja, izazivanje opšte opasnosti, ubistvo u pokušaju i učestvovanje u tuči (Krivični zakonik Crne Gore). Navedena krivična djela izvršena su na štetu 63 maloljetna lica (53 muških i 10 ženskih) - navode.
Dodaju da je tokom 2025. godine registrovano i 108 prekršaja iz Zakona o javnom redu i miru koje su počinili 118 maloljetnih lica (87 dječaka i 31 djevojčica).
- Navedeni prekršaji počinjeni su na štetu 101 maloljetnog lica (53 muških i 48 ženskih). Procesuirani slučajevi nasilja među djecom evidentirani su u obrazovnim ustanovama (školi i školskom dvorištu) i na trgu/ulici – saopštili su.
Kako kažu, događaji se službenicima policije prijavljuju od zaposlenih u vaspitno-obrazovnim ustanovama, kao i prijavama oštećenih. Pojašnjavaju da je, pored procesuiranih slučajeva, evidentirano i 15 slučajeva fizičkog nasilja na teritoriji Podgorice koji nijesu procesuirani zbog neodgovornosti izvršilaca zbog starosne dobi manje od 14 godina.
Od 1. januara do 1. juna 2026. godine evidentirano je 25 krivičnih djela počinjenih od 34 maloljetnika (od čega 30 dječaka i četiri djevojčice).
- Registrovano je 11 krivičnih djela nasilničko ponašanje, zatim ugrožavanje opasnim oruđem pri tuči i svađi, dva ugrožavanja sigurnosti, dvije lake tjelesne povrede, tri zlostavljanja, tri krivična djela neovlašćeno fotografisanje, dva neovlašćena objavljivanja i prikazivanja tuđeg spisa, portreta i snimka i teška tjelesna povreda – pokazuju podaci.
Iz Uprave policije dodaju da su krivična djela, od početka 2026. godine, izvršena na štetu 19 maloljetnih lica (13 dječaka i šest djevojčica).
Registrovano je 27 prekršaja iz Zakona o javnom redu i miru počinjenih od 21 maloljetnika a na štetu 17 maloljetnih lica.
- Pored procesuiranih slučajeva, zabilježeno je i 13 slučajeva vršnjačkog nasilja koji nijesu procesuirani usljed neodgovornosti učinilaca zbog starosne dobi (mlađi od 14 godina). Svi zabilježeni slučajevi vršnjačkog nasilja (procesuirani i neprocesuirani) evidentirani su: u osam slučajeva u obrazovnoj ustanovi/zoni škole, u dva slučaja na igralištu i u 20 na ulici/trgu i četiri situacije u onlajn prostoru. Navedeni događaji su policiji prijavljeni od strane oštećenih lica u 20 slučajeva, dok su u pet slučaja to učinili zaposleni u vaspitno-obrazovnoj ustanovi - dodaju.
Iz Uprave policije su za Pobjedu saopštili da se najčešće vršnjačko nasilje dešava u školi, školskom dvorištu ili zoni škole, dječijim igralištima ili drugim mjestima na kojima je učestalo okupljanje djece.
- Međutim, sve veća prisutnost djece na digitalnim platformama omogućava da se nasilje dešava i u sajber prostoru. U rješavanju ovakvih slučajeva policija sarađuje sa školama, službama zdravstvene i socijalne zaštite, građanima, roditeljima i djecom. Inspektori za maloljetnike koordiniraju u svim slučajevima gdje se maloljetna lica pojavljuju kao učesnici događaja sa elementima nasilja ili sličnim događajima koji predstavljaju bezbjednosne rizike i prijetnje koji, takođe, zajedno sa policijskim službenicima opšte nadležnosti rade na unapređenju bezbjednosti učenika i škola i prevenciji vršnjačkog nasilja - dodaju.
PREVENCIJA
Iz Uprave policije ističu da njihova uloga u rješavanju slučajeva vršnjačkog nasilja obuhvata mjere i aktivnosti koje se preduzimaju na preventivnom i represivnom planu.
- Na preventivnom planu sprovode se informativno-edukativni programi (u saradnji sa upravama škola održavaju predavanja o bezbjednosnim temama o prevenciji i zaštiti djece od svih vidova nasilja i zloupotrebe droge i alkohola), preduzimanje akcija na lokalnom nivou u cilju sprečavanja vršnjačkog nasilja, konzumiranja i služenja alkoholnih pića maloljetnim licima, korišćenja duvanskih proizvoda, psihoaktivnih supstanci, učestvovanja u igrama na sreću. Na represivnom planu policija ima ključnu ulogu kao jedan od partnera škola u okviru spoljašnje zaštitne mreže. U svim slučajevima vršnjačkog nasilja sprovodi brzu i efikasnu policijsku intervenciju u cilju sprečavanja daljeg vršenja nasilja, identifikaciji učesnika takvih događaja i preduzimanje mjera i radnji iz svoje nadležnosti - navode.
Naglašavaju da je jedan od najvažnijih zadataka policajaca uspostavljanje i razvijanje odnosa povjerenja djece i mladih i policije.
- Policija u svom radu primjenjuje sva policijska ovlašćenja, u skladu sa zakonima i ostalim propisima kojima se uređuje ova oblast. U primjeni policijskih ovlašćenja prema maloljetnim licima, svi policijski službenici vode računa o pravnom statusu, najboljim interesima, zdravlju i dostojanstvu ličnosti, psihičkim, emocionalnim i drugim ličnim svojstvima i zaštiti privatnosti. Službenici Uprave policije u odnosu na ovu posebno senzibilnu kategoriju lica uvažavajući prvenstveno njihov uzrast, starosnu dob, preduzimaju u kontinuitetu preventivne aktivnosti usmjerene upravo na otklanjanje uzroka ili smanjenje njihovog dejstva. Shodno tome već duži niz godina se u kontinuitetu, kroz veliki broj preventivno-planskih akcija, sprovode aktivnosti sa akcentom na sprečavanje i suzbijanje vršnjačkog nasilja, sprečavanje vršenja krivičnih djela, sprečavanje skitničenja i prosjačenja, a kroz realizaciju aktivnosti vrše se i kontinuirane kontrole i obilasci ugostiteljskih objekata i drugih mjesta na kojima se najčešće okupljaju maloljetna lica, dok istovremeno u skladu sa kapacitetima policija intenzivira prisustvo u zoni škola - saopštili su iz Uprave policije.
ISKUSTVA ŠKOLA
Direktor Osnovne škole „Štampar Makarije“ Novica Gačević kazao je za Pobjedu da vršnjačko nasilje predstavlja složen društveni problem, koji prevazilazi okvire pojedinačnih škola i zajednica.
- Zbog toga ni naša škola nije u potpunosti pošteđena ovakvih pojava. Ipak, uglavnom je riječ o sporadičnim slučajevima. Mnogo češće se susrijećemo sa vršnjačkim sukobima, nesporazumima i konfliktima među učenicima, koji su sastavni dio njihovog odrastanja i socijalnog razvoja, ali koje ne treba automatski poistovjećivati sa vršnjačkim nasiljem. Takve situacije najčešće se rješavaju kroz razgovor, posredovanje i saradnju škole i roditelja. Međutim, svakom slučaju pristupamo odgovorno i ozbiljno, u skladu sa propisanim procedurama, nastojeći da pravovremeno reagujemo i pružimo podršku svim učesnicima kako bismo spriječili dalje produbljivanje problema. Takođe, u posljednje vrijeme primjećujemo porast slučajeva sajber nasilja, koje predstavlja poseban izazov savremenog društva – objašnjava Gačević.
Dodaje da je prevencija vršnjačkog nasilja jedan od prioriteta škole.
- Tokom školske godine organizujemo različite radionice, predavanja i edukativne aktivnosti usmjerene na razvoj tolerancije, empatije, međusobnog poštovanja i nenasilnog rješavanja konflikata. Ove teme obrađuju se i kroz časove odjeljenske zajednice, gdje učenici imaju priliku da razgovaraju o vršnjačkim odnosima, odgovornom ponašanju, poštovanju različitosti i načinima rješavanja problema. U saradnji sa učeničkim parlamentom realizujemo kampanje, radionice i obilježavanje značajnih datuma koji promovišu kulturu nenasilja i međusobnog uvažavanja. Takođe, organizujemo predavanja i razgovore sa stručnim licima iz različitih oblasti, kao i aktivnosti posvećene bezbjednosti na internetu, prepoznavanju nasilja i važnosti pravovremenog traženja pomoći. Posebnu pažnju posvećujemo jačanju socio-emocionalnih vještina učenika, jer vjerujemo da se najbolji rezultati postižu upravo preventivnim djelovanjem i stvaranjem podsticajnog školskog okruženja – kazao je Gačević.
Smatra da uloga zaštitara u školama ne smije biti jedini način za prevenciju nasilja među djecom.
- Prisustvo zaštitara svakako doprinosi većem osjećaju sigurnosti i prevenciji nepoželjnih situacija u školskom prostoru. Međutim, vršnjačko nasilje je složen problem, koji ne može biti riješen samo nadzorom i kontrolom. Njegovo uspješno suzbijanje zahtijeva zajedničko djelovanje učenika, roditelja, nastavnika, stručne službe i uprave škole. Zato poseban akcenat stavljamo na preventivni rad, edukaciju i pravovremeno reagovanje na svaki uočeni problem – naveo je on.
QR KOD ZA PRIJAVU NASILJA
Gačević je mišljenja da su mehanizmi za prepoznavanje i prijavljivanje nasilja značajno unaprijeđeni u odnosu na raniji period.
- Učenici su upoznati sa procedurama i načinima obraćanja za pomoć, a zaposleni kontinuirano rade na prepoznavanju mogućih znakova nasilja. Veoma je važno da učenici imaju osjećaj sigurnosti i povjerenja da prijave problem jer upravo pravovremena reakcija predstavlja jedan od najvažnijih koraka u njegovom rješavanju. Ohrabruje činjenica da značajan broj učenika prepoznaje nasilje i spreman je da ga prijavi. Međutim, i dalje postoje učenici koji se povlače, ćute o problemu ili iz različitih razloga ne žele da govore o onome što doživljavaju. Upravo zato nastojimo da stvaramo atmosferu povjerenja i podrške. Ove školske godine uveli smo i mogućnost anonimne prijave nasilja putem QR koda, koji je dostupan pored „Kutije povjerenja“. Na taj način učenicima smo omogućili dodatni, diskretan način da prijave problem ili zatraže pomoć kada im je potrebna podrška – ispričao je direktor Osnovne škole „Štampar Makarije“ za Pobjedu.
Objašnjava da je jedan od najvećih izazova prepoznavanje prikrivenih oblika, posebno psihološkog i sajber nasilja.
- Za razliku od fizičkog, koje je uglavnom lakše uočiti, ovi oblici nasilja često nijesu odmah vidljivi odraslima i mogu duže vrijeme ostati neprepoznati. Dodatni problem je što određeni broj učenika prijavljivanje nasilja i dalje doživljava kao „tužakanje“, pa nerado govore o problemima sa kojima se suočavaju. Kada je riječ o sajber nasilju, situaciju dodatno otežava činjenica da su djeca često vještija u korišćenju digitalnih tehnologija od odraslih, pa ni roditelji nemaju uvijek uvid u sve aplikacije i platforme koje koriste. Zato su prevencija, edukacija i otvorena komunikacija od ključnog značaja. Posebno je važno da djeca znaju da u svakom trenutku mogu da se obrate roditeljima, nastavnicima ili stručnoj službi škole za pomoć i podršku. Samo zajedničkim djelovanjem škole, porodice, šire zajednice možemo stvarati bezbjednije okruženje za odrastanje djece – rekao je Gačević za Pobjedu.
Direktor Gimnazije „Slobodan Škerović“ u Podgorici Zoran Pejović takođe smatra da je vršnjačko nasilje širi društveni problem, koji okupira zajednicu.
- Teško je reći da su slučajevi nasilja rijetki ili ih je ukupno malo, jer bi ličilo na relativizaciju ozbiljnog problema sa kojim se suočava društvo u cjelini i obrazovanje unutar koga se taj uzrast nalazi. Svakom se pridaje značaja, iako su mnogi oblici i situacije benigniji nego što se pomisli kada se čuje pojam nasilje – kazao je Pejović.
Dodaje da je rad u odjeljenskoj zajednici ključan u prevenciji koju sprovodi škola.
- Tematske radionice, određivanje nosilaca aktivnosti, gostujući predavači i izvođači radionica, rad pedagoško-psihološke službe, promotivni materijali, poruke, plakati, vršnjačka edukacija, posjeta pozorišnim predstavama sa tematikom nasilja, isticanje pozitivnih primjera i slično – naveo je on.
Pejović izražava bojazan da se ozbiljniji oblici nasilja sakrivaju.
- Nekada se bavimo pošalicama, atributima i slično. Naravno da je i to važno za onoga ko ih doživljava kao uvredu ili nasilje, ali težinom i posljedicama nije mjerljivo sa slučajevima koji često ostanu nepoznati. Učenici se ponekad plaše stigmatizacije, osude roditelja, izopštavanja iz društva i sličnog – ispričao je direktor podgoričke gimnazije.
Ističe da ozbiljnost problema ne prati sinhronizovana akcija, već da se više vodi računa o prebacivanju odgovornosti.
- Edukacija se ne produbljuje i konkretizuje već je često uopštena, na nivou načela, bez učešća roditelja koji možda u svojim postupcima primjenjuju nasilje. Takođe, u našoj sredini postoji specifični vid ,,ojačavanja“, osuda slabosti ili utješna poređenja i iskustva iz vremena, kada se mnogi postupci nijesu smatrali nasiljem. Dug je put pred nama kao i u drugim oblastima – poručio je Pejović.
Objašnjava da bi se, samo u slučajevima otvorenog fizičkog nasilja, od zaštitara moglo očekivati da se uključi i razdvoji učesnike u konfliktu, te da alarmira zaposlene, ali da takvog iskustva nijesu imali.
UZROCI
Psihološkinja Marija Babić za Pobjedu je kazala da uzroci vršnjačkog nasilja leže u individualnim, porodičnim i sistemskim faktorima.
- Individualni su nedostatak empatije, štetna i disfunkcionalna emocionalna stanja na nivou pojedinca, ali i određene crte ličnosti. Oni se usko nadovezuju na porodične dinamike, ali i cijeli sistem koji gasi požare, a ne prevenira, iako se o tome govori stalno. Manjak stručnog kadra i minimiziranje problema doprinose tome da sistem ne radi. Problem jeste upravo taj senzacionalizam koji se njeguje kada se nasilje dešava, a ponovo ništa ne radi – navela je ona.
Dodaje da je potrebno više raditi sa počiniocima, a ne samo sa žrtvama.
- Rad sa žrtvama je gašenje požara o kojima sam govorila. Ne postoji univerzalan razlog zbog kojeg se jedno dijete odluči da ispoljava ovakva ponašanja pred drugim djetetom. Apelovala bih na bavljenje mentalnim stanjem naše djece, prije svega disfunkcionalnim emocijama bijesa, nezdrave zavisti, nezdrave ljubomore, anksioznosti, krivice i depresivnosti – objasnila je Babić.
Ističe da društvene mreže i igrice utiču na agresivno ponašanje djece, ali ne u onoj mjeri u kojoj ljudi vjeruju.
- U svemu ovome kao da želimo da pronađemo krivca i prebacimo odgovornost za stvari kojima bi trebalo da se bavimo kao sistem, porodica i pojedinci. Kada dijete ima izgrađene vrijednosti, stavove i norme, kao i kritičko mišljenje o tome što je primjenjivo, a što nije, onda povremena izloženost ovakvim sadržajima nije toliko štetna. Ipak, naravno, ključ je uvijek u umjerenosti - pojašnjava.
Babić ističe da školama nije lako, ali da u sistemu postoje nedostaci.
- Kada se problem javi, onda vrlo često manjka kadra i psihološko-pedagoške službe najčešće ne mogu da postignu da se pored svega ostalog bave i tim stvarima. Ovo je izuzetno zabrinjavajući podatak jer se stiče utisak da je sistemu važnija administracija od realnih problema naše djece. Vrlo često psiholozi i pedagozi ne mogu da postignu da se bave problemima struke od nekih drugih stvari koje se od njih zahtijevaju i kažnjavaju ukoliko ih ne postignu – kazala je.
Ističe da postoje ideje za prevenciju u vidu edukacije, te da zakone imamo, ali da se ne sprovode.
- Ne motivišemo i ne osnažujemo ljude koji su na prvoj liniji fronta da se zaista bave ovim problemom u punom kapacitetu. Moram da kažem da vjerujem da mi taj kapacitet imamo, samo ga ne koristimo na pravi način. Prevencija vršnjačkog nasilja počinje stvaranjem sigurnog i podsticajnog okruženja za djecu, kako u porodici tako i u školi. Ključnu ulogu imaju otvorena komunikacija s djecom, razvijanje empatije, poštovanja i nenasilnog rješavanja sukoba. Važno je da škole imaju jasne procedure za prijavu i reagovanje na nasilje, kao i edukativne programe za učenike, roditelje i nastavnike. Djecu treba ohrabrivati da prijave nasilje i da ne budu nijemi posmatrači, već aktivni saveznici u zaštiti svojih vršnjaka – poručila je Babić.
Rad sa mlađima od 14 godina preuzimaju škola, službe i roditelji
Iz Uprave policije navode da u slučaju prijave nasilja ili dojave o nasilju među djecom, koja je upućena od vaspitno-obrazovne ustanove, centra za socijalni rad, ombudsmana, djeteta, njegovog roditelja, zakonskog zastupnika ili neke treće osobe, nadležna odjeljenja bezbjednosti policije imaju jasnu obavezu.
- Hitno treba uputiti nadležnog inspektora za maloljetničku delinkvenciju na mjesto događaja radi preduzimanja neophodnih mjera i radnji, utvrditi sve činjenice i okolnosti vezane za prijavu, te preuzeti potrebne radnje s ciljem pružanja pomoći žrtvi radi sprečavanja nastavljanja nasilja, kao i zdravstvenog zbrinjavanja žrtve. Zatim, treba utvrditi činjenice potrebne za razjašnjavanje događaja, preuzeti sve neophodne mjere i radnje propisane zakonom o dokumentovanju eventualnog postojanja elemenata kažnjive radnje i o svakom događaju upoznati nadležnog tužioca. U slučajevima intervencije pripadnika policije, kada se utvrdi postojanje osnova sumnje da je počinjeno krivično djelo ili prekršaj, ovlašćena službena lica postupiće u skladu sa propisima iz svoje nadležnosti, te o svakoj primljenoj prijavi o nasilju odmah obavijestiti nadležno državno tužilaštvo i centar za socijalni rad, radi preduzimanja mjera odgovarajuće zaštite iz njihove nadležnosti. U skladu sa važećim propisima i u saradnji sa nadležnim tužiocem neophodno je sprovesti hitne izviđajne radnje. Ovlašćena službena lica će preuzimanje mjera i radnji prema maloljetnom učiniocu nasilja po pravilu vršiti u prisustvu roditelja ili zakonskog zastupnika, ili nadležnih predstavnika centra za socijalni rad, odnosno u skladu sa odredbama Zakona o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku Krivičnog zakonika i Zakonika o krivičnom postupku i u zavisnosti od okolnosti događaja podnijeti krivičnu prijavu nadležnom tužilaštvu, odnosno zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka nadležnom sudu – objašnjavaju.
Ističu da u slučajevima kada se utvrdi da su u događaju učestvovala djeca koja nemaju navršenih 14 godina, dalji rad nastavlja škola u saradnji sa službama socijalne i zdravstvene zaštite, kao i roditeljima.
- Ukoliko se utvrdi da su učesnici događaja uzrasta od 14 godina, policija po nalogu tužioca za maloljetnike, kada se utvrdi da takav događaj ima zakonska obilježja krivičnog djela ili prekršaja, podnosi odgovarajuće prijave - dodaju.
Kako prepoznati da je dijete žrtva nasilja
Marija Babić kazala je da se dijete koje trpi nasilje najlakše može prepoznati po promjeni svakodnevnog ponašanja.
- Dijete koje je žrtva vršnjačkog nasilja često postaje povučeno, tužno, anksiozno, izbjegava školu, ili dolazi kući uznemireno. Mogu se javiti i fizički znakovi poput neobjašnjivih povreda, uništenih stvari ili čestih zdravstvenih tegoba bez jasnog uzroka. Najvažnije je na vrijeme prepoznati ove signale, razgovarati s djetetom i uključiti porodicu i školu kako bi se nasilje zaustavilo – navela je Babić.
Ističe da vršnjačko nasilje može ostaviti ozbiljne i dugotrajne posljedice po dijete.
- Ono može dovesti do osjećaja straha, nesigurnosti, anksioznosti i depresije, pada samopouzdanja, povlačenja iz društva, slabijeg školskog uspjeha, pa čak i zdravstvenih tegoba poput glavobolja i bolova u stomaku. Ukoliko se ne prepozna i ne zaustavi na vrijeme, posljedice mogu uticati na emocionalni razvoj i kvalitet života djeteta i u odraslom dobu – kazala je Babić za Pobjedu.
Uloga porodice je ključna
Pobjedini sagovornici saglasni su u tome da je temelj prevencije porodica i odnos roditelja prema djeci.
Iz Uprave policije ističu da je vaspitanje djece i učenje nenasilnim načinima rješavanja konflikata obaveza porodice i vaspitno-obrazovnih ustanova.
- Policija podržava proces upoznavanja djece sa tematikom prevencije vršnjačkog nasilja i aktivno učestvuje u predavanju ove teme djeci i mladima, u saradnji sa školama. Policija preduzima aktivnosti na rješavanju slučajeva vršnjačkog nasilja, od momenta saznanja da se takav događaj desio jer policija se obično uključuje, odnosno poziva da interveniše tek kad već dođe do nasilja ili prijetnje nasiljem - poručuju.
Dodali su da je odgovornost roditelja propisana u prekršajnom i krivičnom zakonodavstvu i odnosi se na zanemarivanje, vaspitnu zapuštenost i nedostatak brige u podizanju i vaspitanju djece, a koju u konkretnim situacijama ocjenjuje, odluku donosi i kazne izriče nadležni sud.
Novica Gačević kazao je da je saradnja sa roditeljima od izuzetnog značaja.
- Roditelji često prvi primijete promjene u ponašanju djeteta, dok škola ima uvid u njegovo funkcionisanje u vršnjačkoj grupi. Kada postoji otvorena komunikacija i međusobno povjerenje između škole i porodice, mnogo je lakše prepoznati problem i pružiti adekvatnu podršku djetetu. U prevenciji i suzbijanju vršnjačkog nasilja partnerstvo škole i roditelja je neophodno. Pri tome je jednako važna saradnja i sa roditeljima djeteta koje trpi nasilje i sa roditeljima djeteta koje ispoljava nasilno ponašanje. Iskustvo pokazuje da se kod djece vrlo često mogu uočiti pozitivne promjene kada roditelji i škola djeluju usklađeno, dok je napredak znatno teže postići u situacijama kada izostane saradnja – objasnio je Gačević.
Zoran Pejović kazao je da je veoma važno da roditelji iskreno i riješeno pristupaju svakoj situaciji.
- Često se sve svodi na pokušaje roditelja da traže krivca i relativizuju svoju ulogu i postupak djeteta. Nedefinisana je odgovornost porodice, iako je svima jasno koliko je ona važna. Situacije nasilja ostaju školi na rješavanje jer je ono manifestovano u njoj, a korijeni su drugdje i duboko – tvrdi Pejović.
Marija Babić objašnjava da su novi zahtjevi roditeljstva u značajnoj mjeri poljuljali sliku o tome što znači biti dobar roditelj.
- Biti prisutan roditelj ne znači nužno da smo u svakom trenutku prisutni i uključeni u svaku aktivnost djeteta. Skloni smo ,,sve ili ništa“ mišljenju, posebno kada vidimo da možda nijesmo u situaciji da budemo tu u svakom trenu za našu djecu onako kako nam možda savjest diktira. Dovoljno je da zaista budemo tu kada smo tu i da dijete sa nama gradi sigurnu bazu emocionalnog vezivanja, koja mu je kasnije važna za sve što doživljava i za sve dalje odnose u životu. Činjenje vršnjačkog nasilja ili izloženost njemu onda postaje samo još jedna od stavki u roditeljstvu – kazala je Babić.
