edavno me moj prijatelj provocirao da predložim rješenje naše situacije. Kaže, napisao sam niz nadahnutih i duhovitih analiza, ali nijednom nisam ponudio rješenje, a mi ubrzano srljamo u propast.
Da ja kažem rješenje? Prvo ne smatram se kompetentnim. Za razliku od tragikomičnog Rukoljuba, ja shvatam složenost problema i ne bih se usudio voditi državu bez nekoliko ozbiljnih makroekonomista, ozbiljnih finansijskih stručnjaka, i ozbiljnih pravnika. Zatim, bez ozbiljne diplomatije, stručnjaka za bezbjednost nesumljive moralne, stručne reputacije i nediskutabilnih političkih ciljeva. Ekonomiju vode mlađani nedokazani šticeri, pravo advokati SPC, bezbjednost vodi pravni konsiljere jednog kriminalnog klana i mali Berija. Policiju vodi nepredvidljivi Serjoška sa različitim principima djelovanja prema različitim društvenim klasama. Obrazovanje, kulturu sport i mlade, (pre)dvodi psihodelična četničica sa opskurnim internetskim nastupima.
Od svih gorepomenutih bar pola ima bar jedno strano državljanstvo i glasa u najmanje jednoj stranoj državi. Sa ovima nema rješenja. Ministar Leposavić nije bio popio ni tri kafe u Vladi kada je zaprijetio Apelacionom sudu da će, u slučaju da oni potvrde presudu srbopučistima, on donijeti zakon o amnestiji.
Vrh je Berijin aksiom koji kaže da nema organizovanog kriminala bez političke podrške i podrške djelova policije, tužilaštva i sudstva. Tačno! Ali izjava da nema rješenja dok neki iz Tužilaštva i Pravosuđa ne završe u zatvoru je kriminalna i u funkciji prijetnje čuvenim kažiprstom. Radite nesretnici, tražite nepobitne dokaze, pa onda sudite i zatvarajte sve, od policijota, tužilaca, sudija za koje se utvrdi sprega sa kriminalom.
Berija bi već trebalo, na osnovu dosadašnjeg, biti smijenjen zbog bahatosti i otvorenog narušavanja Ustavom proklamovane nezavisnosti pravosuđa i tužilaštva. Njegov idol u lupetanju i egomaniji - bivši američki predsjednik Tramp, kojega očigledno oponaša – svojevremeno je donio izvršnu uredbu o zabrani ulaska imigranata u SAD. Federalni sudije iz Kalifornije i Havaja su je, ne trepnuvši, odbacile kao nezakonitu i presudom Federalnog suda je stavljena tačka na tu budaleštinu. Za razliku od našeg Berije, Tramp nije smio da javno laje na sudije i da im prijeti već je neutješno lelekao Melaniji na uho.
Ponijelo te, mališa! Hapsio bi sudije a vi svi koliko vas ima niste u stanju da na bazi validnih činjenica nedvosmisleno utvrdite što je istina u slučaju saobraćajke pijanog i bahatog zamjenika državnog sekretara?!
Da se razumijemo: nije rješenje ni u restauraciji stare vlasti koja je zbog svojih grijeha na izborima izgubila vlast i evo sad tihuju i pokrivaju se po ušima ne bi li kako izbjegli odgovornost i ozbiljna kadrovska preslaganja. Ih, koliko su i oni saobraćajki njihovih kadrova i kadrovskih kćeri i sinova i kontroverznih biznismena i sinova, čak i sa smrtnim ishodima gurnuli pod tepih zastare. Čak i krvne delikte sinova srpskih vojvoda, u ono vrijeme kad su Srbi ovđe bili ugroženi da nijesu mogli da dišu.
Ali zato sada imamo dokaz da političke promjene po svaku cijenu ne dovode do nikakvog boljitka već samo do izmjene metoda pervertiranja demokratije i vladavine prava.
Naravno, CANU i Univerzitet bi po definiciji o pameti i ekspertstvu mogli dati kadrove i trasirati put do rješenja. Ali – trt. Akademici nisu ni nalik na peripatetičare iz Atinske akademije. To je revija prosječnosti, udvorištva i sinekurstva naredna svakom režimu koji naiđe. Neuništivi peri-deri apanažeri. Univerzitet je između 4.500-tog i 4.800-tog mjesta na rang listi univerziteta u svijetu, ali je zato dao mnogo više podržavalaca kleronacionastičkih litija nego što je čuveni kinesku hram Šaolin dao kung-fu boraca.
Mi jednostavno nismo obrazovani i civilizovani i nemamo demokratsku tradiciju. Pri kraju socijalizma umjesto evoluiranja ka zapadnim uređenjima, mi smo odabrali nacionalistički budalizam i isklali se kao Bušmani. I u periodu tranzicije kada smo fingirali kapitalizam i liberalizam opet nas je naš budalizam doveo u sadašnje stanje vjersko nacionalnih sukoba i izdajničkog svrstavanja uz balkanske kami imperijalne nacije. Ovakvi sukobi su se u istoriji uvijek završavali u krvi te ne želim ni predlagati takva rješenja niti učestvovati u njima. Ja sam ljevičar. Vjerujem u čovjeka, u napredak u mudroga Boga, ali ne u religije. Prethodna rečenica nije moja već arapskog filosofa Al Razija izrečena krajem 9. vijeka. Dakle: jedino ću ići u partizane u borbu protiv klerofašizma. A što se rješenja tiče, jedino dugotrajna i intenzivna emancipacija. Ako opstanemo do tada.
