Reagovanje prenosimo intergralno:
„Gospodine Šćepanoviću,
Dozvolite mi da, najprije, budem potpuno jasan - optužbe koje ste iznijeli na moj račun su neprimjerene, neutemljene, neodržive i zlonamjerne, i kao takve ih u potpunosti odbacujem.
Imajući u vidu način na koji ste intonirali Vaše obraćanje meni, očigledno je da nastupate kao moj politički oponent, a ne kao predsjednik Ustavnog suda. Ako uzmemo u obzir postupanje Vas i Vaših kolega, čast izuzecima, u dužem vremenskom periodu, ne bih mogao da kažem da sam iznenađen.
Gospodine predsjedniče Ustavnog suda, jedini ko je ovih dana vršio pritisak jeste upravo Vi, i to kada ste svojim dopisom tražili od mene da prekršim Ustav i Poslovnik Skupštine Crne Gore i sazovem sjednicu Skupštine u vanrednom zasijedanju u roku kraćem od 15 dana. Kako da se prethodno definiše i shvati, ako ne kao direktan pritisak na zakonodavnu vlast i onemogućavanje Parlamenta da vrši svoju ustavnu funkciju? I ovo ste javno priznali, tako što se promijenili svoju prvobitnu odluku, čime ste potvrdili da smo bili u pravu.
Gospodine Šćepanoviću, ako zaista nije bilo namjere sa Vaše strane, zašto nijeste prije početka sjednice Skupštine Crne Gore uputili dopis kojim biste ispravili potencijalno opasnu grešku koja je učinjena? Ovo iz razloga što ste za ovaj vid ispravke greške imali dovoljno vremena. Veoma je osnovano posumnjati da to niste učinili zato što ste bili pod pritiskom onih koji Vas, vjerovatno i prilikom posljednjeg reagovanja, instruišu da vodite izgubljene političke bitke. Dozvolite mi da primijetim da ste možda upravo zato otišli pogrešnim putem. No, to već nije moj problem i ne mogu da kažem da mi Vas je žao.
Koliko god da sam očekivao očigledne greške koje ćete učiniti u nedostatku argumentacije pri pokušaju branjenja neodbranjivog, priznajem da nisam vjerovao da ćete pribjeći pokušaju zamjene teza i prozirnoj manipulaciji, uporno pokušavajući da pobjegnete od činjenice da se Skupština nalazi u vanrednom zasijedanju, te da, sljedstveno tome, rokovi za sazivanje sjednice u redovnom i one u vanrednom zasijedanju nisu isti.
Zato, kada se već prisjećate slučajeva iz prošlosti, izvolite pa saopštite koliko je u istoriji Ustavnog suda bilo zahtjeva Skupštini za dostavljanje odgovora i prateće dokumentacije, koliko je istih bilo u redovnom, a koliko u vanrednom zasijedanju, i u koliko je slučajeva rok za izjašnjavanje Skupštini bio 15 dana? Sama “statistika” će mnogo reći. Ako Vam je to previše posla, vjerovatno Vam je jednostavnije da nam odgovorite - zašto ste gotovo istog dana, u istovjetnoj pravnoj stvari, za jedan akt tražili od Skupštine izjašnjenje u roku15 dana, a za drugi izjašnjenje u roku od 30 dana?
Nadalje, gospodine predsjedniče Ustavnog suda, nevjerovatan stepen Vašeg pokušaja manipulacije se ogleda u tome što ste izbjegli da saopštite da se od nekoliko hiljada predmeta, sva tri predmeta koje ste naveli kao “krunski dokaz” u pokušaju branjenja neodbranjivog tiču redovnog zasijedanja Skupštine, u kojem rokovi za sazivanje mogu biti kraći, za razliku od vandrednogzasijedanja u čijem periodu se sjednica ne može sazvati u roku navedenom u Vašem zahtjevu. U tome i jeste problem, gospodine predsjedniče Ustavnog suda. Zato ste to i prećutali.
Posebno je degutantno čitati Vaše optužbe na račun čelnika nove vlasti, kojoj su građani na izborima dali najveće povjerenje. Međutim, da ipak ne ostanem nedorečen - nadam se da će doći dan da saznamo istorijat odnosa između raznih ministara i državnih zvaničnika sa Ustavnim sudom u prethodnom periodu. Tek tada ćemo, vjerujem, biti u prilici da izvlačimo zaključke i iz bolje perspektive gledamo na to kako izgleda pritisak na sud, a kako sve suprotno tome. Do tada, jedini koji mogu cijeniti naš rad jesu građani. Nas vrlo često ocjenjuju na izborima, a Vi, ako sumnjate u percepciju javnosti o radu Ustavnog suda, nađite način da taj utisak provjerite. Vjerujem da ćete se tada makar zapitati da li je takva ocjena građana vrijedna najviše sudske instance, i to sve zarad određenih pojedinaca, pod čijim ste pritiskom.“
